{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Upoznajte Lamiju Saračević, jedinu ženu urara u BiH

22.7.2012. u 20:37
3
Upoznajte Lamiju Saračević, jedinu ženu urara u BiH
3
Malo je mladih ljudi u BiH koji će danas dati prednost zanatu u odnosu na fakultet, pogotovo ako žive u nekom od većih gradova, gdje imaju sve uvjete da studiraju. Jedna od onih koja se odlučila nastaviti porodični posao je 26-godišnja Lamija Saračević iz Sarajeva.
Priča ove djevojke je utoliko interesantnija, jer je Lamija, bar prema dostupnim podacima, jedina žena sajdžija ili urar, u BiH. Urarski zanat u porodici Saračević vuče korjene još od davne 1947. godine, kada je Lamijin djed Ahmet u rodnom Jajcu otvorio urarsku radnju. Kasnije, 1969. godine istim poslom se počeo baviti i njegov sin Sabahudin, a prije osam godina porodični posao je nastavila Lamija.

Gledajući dugogodišnji rad svoga oca Lamija kaže da je jednostavno zavoljela ovaj posao i da joj nikada nije ni padalo na pamet da odabere nešto drugo čime bi se bavila u životu.

Treća generacija urara u porodici

"Ja pripadam trećoj generaciji urara u porodici Saračević. Cijeli svoj život sam okružena satovima. Kao mala sam često ulazila u radnju i pomalo, kada bi mi dozvolili, rasklapala satove, ponovo ih sklapala i gledala kako se to radi. Jednostavno se saživite s tim. Dok sam još bila u osnovnoj školi porodična urarska radanja je bilo mjesto gdje sam pisala zadaću, mjesto gdje je sve počinjalo i završavalo", ispričala je Lamija tokom posjete ekipe portala Klix.ba njenoj radnji "Omega" u sarajevskom naselju Švrakino Selo.

Nakon završetka osnovne škole Lamija je čvrsto odlučila da će se baviti istim poslom kao njen djed i otac, bez obzira što su je mnogi pokušali nagovoriti da ipak izabere nešto drugo.

"Završila sam Srednju školu metalskih zanimanja u Sarajevu 2004. godine. U to vrijeme ja sam bila jedini učenik u školi koji je pohađao smjer za urara. Bilo je zlatara, optičara..., ali urar sam bila samo ja. Koliko mi je poznato ja sam bila i zadnja koja je maturirala na tom smjeru. Čak i kada sam završila zanat, znači tri razreda srednje škole, budući da sam bila učenik generacije, nagovarali su me da završim i četvrti i da upišem neki fakultet. Odbila sam to bez razmišljanja, jer da sam htjela studirati, upisala bih nakon osnove, primjera radi gimnaziju, pa bih studirala. Ovo je bio moj izbor i zadovoljna sam s njim", govori Saračević.

Na opaske pojedinaca da ljudi koji završe zanat nisu dovoljno obrazovani, ova vedra i pričljiva djevojka se samo nasmije i odmahne rukom, kaže, oni koji je poznaju sve znaju, oni drugi neka nastave živjeti sa svojim ubjeđenima.

"Činjenica je da sam ja jako zadovoljna i sretna s ovim što sam odabrala da radim. Nikada nisam zažalila zbog toga. Ne mogu zamisliti sebe da sjedim u nekoj kancelariji i tipkam na tastaturi po osam sati dnevno. To nisam ja. Moj posao nekad zna biti naporan. Radim nekad i po 10 ili 12 sati dnevno. Puno se sjedi, ali ne žalim se", priča nem Lamija.

Dok je ljudi mjerit će se i vrijeme

Ono čega u urarskoj radnji u vlasništvu ove simpatične djevojke ne manjka, jesu mušterije, i to zadovoljne mušterije. Dok je ljudi i vrijeme će se mjeriti kaže Lamija, tako da se ne boji za svoju budućnost.

"Već osam godina radim ovaj posao, tako da imam mušterije koje se stalno vraćaju, često samo zbog toga da bi zahvalili na dobro obavljenom poslu. Sedmično u prosjeku mi dođe oko pet novih mušterija, uglavnom na osnovu nečije preporuke. Ako znate raditi i volite svoj posao, onda će vam se i isplatiti. Osam godina živim od svog rada, plaćam penziono, zdravstveno...i to je to. Nema razloga za nezadovoljstvo", kaže Saračević.

Na samom početku kada je preuzela posao od oca bilo je ljudi koji su sa dozom sumnje predavali svoj omiljeni sat Lamiji u ruke, ali sada su već navikli i ne postavljaju suvišna pitanja.

"Da, kada sam počinjala samostalno raditi, bilo je toga. Uđu, pa pogledaju ima li još nekoga u radnji. Valjda su bili skeptični jer sam žena i još mlada. Ja sam odgovarala to je to što ovdje imate, ja popravljam satove, pa izvolite", kaže Lamija kroz smijeh.

Ona dodaje i to da je, bar po informacijama kojima raspolaže, jedina žena i najmlađi urar u BiH.

"Koliko znam imaju još dvije djevojke u Sarajevu koje su završile školu, ali se nikada nisu bavile ovim poslom. Možda još negdje u BiH ima žena koje se ovim bave, ali se vjerovatno radi o priučenim zanatlijama", kaže Saračević.

Žena koja zna šta su kombinirke

Pitamo je kako muškarci s kojima izlazi reaguju kada im kaže čime se bavi, a ona odgovara da su reakcije pozitivne.

"Generalno ljudi postavljaju pitanja: Zašto baš to, zašto nisi studirala i slične stvari. Muškarci ponekad imaju komentar: Aha, žena koja zna šta su kombinirke", kaže Lamije kroz smijeh.

Lamija nam priča da se dešavalo i to da ponekad ne zna popraviti neki sat, ali da se uglavnom radi o sukopocijenim satovima, te da takve mehanizme nije imala priliku vidjeti tokom obrazovanja i rada.

"Dajem sve od sebe, ali ponekad se i to dešava. Već godinama nastojim otići na dodatno usavršavanje u Švicarsku, kako bih mogla raditi i sa nekim koplikovanijim mehanizmima, ali tu postoje neke prepreke za koje se nadam da će nekad biti otklonjene. Ali bez brige, mušterije ne trebaju brinuti, popravit ću ja njihov sat", kaže ova vedra djevojka.

Lamija ima i poruku za mlade ljude koji tek trebaju odabrati čime će se baviti, kaže da biraju ono što zaista vole i osjećaju da će moći raditi, a ne ono što im društvo ili porodica nameću.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: