U Zaimovom dolu kod Goražda obilježene 32 godine od formiranja 1. Drinske brigade
Komandant, koji je goloruke mladiće u maju 1992. godine predvodio u borbi za odbranu Goražda i okoline, položio je život za domovinu, a bivši borci i građani okupljeni oko Udruženja za očuvanje lika i djela Zaima Imamovića i saboraca, čuvaju sjećanje na herojske dane.
Tradicionalno manifestacija "Zaimov do, da se pamti" počela je maratonom "Tragom drinskih brigada" a nekolicina goraždanskih atletičara istrčala je dionicu 32 kilometra od izletišta Rorovi do lokaliteta Zaimov do zaustavljajući se kod spomen obilježja poginulim braniocima. Obišli su i ratna komandna mjesta brigade IBOGa 81. Divizije te na spomen obilježjima položili cvijeće i odali počast poginulim braniocima.
Put do Zaimovog dola tradicionalno su prošli i planinari na pohodu od Sadbe do Ilovače, u čemu im se, ove godine, pridružio i veliki broj mladih ljudi.
Bedem odbrane
Bivši saborci podsjetili su na herojstvo ovdašnjih ljudi na čelu sa komandantom Zaimom, koji su predstavljali bedem odbrane Goražda.
Od 9. maja kada je postrojena prva jedinica spremna za odbranu Goražda, odnosno 13/14.maja 1992. godine kada je na Posestri i zvanično formirana 1. Drinska iz njenih redova oko 500 boraca položilo je živote za odbranu Goražda. Doprinos koji su dali bio je nemjerljiv, kaže Nedžib Bašić, načelnik štaba 1. Drinske brigade.
"S moje desne strane u ovim borovima 9. maja 1992. godine komandant Zaim je osnovao jedinicu od ljudi iz Ilovače i okolnih sela, u Zebinoj šumi je polovinom aprila 1992. godine formirana jedna četa, te su jedinice bile okosnica za formiranje 1. Drinske brigade, 13. maja na Posestri, a komanda je bila na Sadbi. Kada je rijeka naroda bježala iz Foče, pred neprijateljem naoružanim od JNA, komandant Zaim je odlučio kontra napad. 7. maja 1992. godine zauzimamo kotu Stolac, koja se vidi iza vaših leđa. Tada su se oni izgubili, jer odatle su mogli da kontrolišu sve, takav je pogled sa te kote da se po danu niko ne bi moga kretati od Osanice do Ilovače", ispričao je Bašić.
Bašić je podsjetio da su borci 1. Drinske brigade pružili nevjerovatan otpor agresoru koji je linije na Osanici pokušavao pregaziti tenkovima i transporterima. Među brojnim bitkama ističe se Bitka na Zebinoj šumi koja je omogućila ne samo opstanak Osanice nego i kompletnog Goražda.
Poruke patriota
O rahmetli komandantu Bašić je danas govorio posebno emotivno.
"On je ostavio dva mala sina Denisa i Ernesta i krenuo za Goražde. Nikad neću zaboraviti te dane, sve ono što je uradio za ovaj narod, ovaj kraj i ove ljude zajedno sa drugim komandantima. Najviše bih volio da vam se on obraća danas. Neka mu je vječni rahmet, i svim borcima koji su položili živote. A ja ću vam poručiti dad a ne zaboravite šta se dogodilo od 1992. do 1995. i učite škole da budete u Parlamentu i Vijeću ministara, da vi možete donositi odluke u ovoj državi, a ne oni koji ne vole ovu državu. To je moja poruka, to je bila poruka i komandanta Zaima, da je BIH nedjeljiva i da će opstati", poručio je Bašić.
Skupu u Zaimovom dolu obratili su se gradonačelnik Goražda Ernest Imamović i kantonalni ministar za boračka pitanja Avdo Mirvić.
"Hvala vam što čuvate sjećanje na borce 1. Drinske brigade i komandanta Zaima. Sa ostalim brigadama oni su sačuvali jedini slobodni grad na Drini, ponosni smo na to, a oni su osim borbe prevazišli sve razlike koje su imali i uspjeli ostvariti cilj, pobijediti neprijatelja. Spomenik Zaimu je u izgradnji, pri kraju, put do ovog mjesta još nismo asfaltirali, to je na nama", poručio je Imamović
Manifestacija se inače održava od 2012. godine kao podsjetnik na hrabre borce i legendarnog komandanta.
Zaim Imamović je bio oficir JNA koju je napustio kako bi organizirao otpor agresiji u rodnom Goraždu, a komandovao je operacijama oslobođenja Goražda "Krug" i "Drina" u ljeto 1992. godine kada je 18.septembra 1992. godine oslobođena kompletna teritorija općine Goražde, ali i dio susjednih općina.
Nakon niza uspješnih akcija odlukom vrhovne komande Imamović je morao napustiti Goražde, a već početkom 1995. godine preuzeo je komandu nad 14. Divizijom. Vrhunski vojskovođa i komandant koji je tokom rata ranjen šest puta uvijek je bio u prvim redovima među svojim borcima. Svega nekoliko dana prije okončanja rata, kobnog 9. oktobra 1995. godine poginuo je u rejonu Rogojske grede.
Zlatni ljiljan dodijeljen mu je posthumno kao i čin brigadira na dan njegove dženaze. Danas njegovo ime nosi kasarna u Pazariću, ulica u njegovom rodnom gradu nazvana je po njemu, a uskoro bi trebala biti završena i izgradnja spomenika legendarnom komandantu.
