BiH
0

Svjedok “K 041”: Pri ulasku u logor “Omarska” tjerali su nas da puzimo i lajemo kao psi

FENA
Naredili su nam da četveronoške izlazimo iz autobusa i lajemo kao psi, a usput su nas vojnici raspoređeni u dva špalira tukli, riječi su kojima je svjedok “K 041” opisao danas pred vijećem Suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu dolazak grupe zatočenih Bošnjaka u ratni logor “Omarska” 28. maja 1992. godine.

Svjedok “K 041” svjedočio je u predmetu protiv Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića, optuženih za krivično djelo zločin protiv čovječnosti. Optužnica ih tereti da su od aprila 1992. pa do kraja te godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo na području Prijedora, direktno učestvovali u sistematskom zarobljavanju nesrpskih civila i njihovom zatvaranju u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.

Ovaj svjedok je ispričao da je u “Omarskoj” do 2. jula bio u prostoriji zvanoj garaža, a 4. augusta premješten u logor “Manjača”.

U “garaži” je, bez ikakvih higijenskih i drugih uvjeta za život, bilo smješteno više od 160 ljudi. Često su prozivani, izvođeni na ispitivanje i vraćani isprebijani. Neki od njih se nikada nisu vratili. U početku su zatočeni Bošnjaci tjerani da pjevaju “četničke pjesme” kako bi dobili vode. Nije im dozvoljavano da izlaze vani u WC, a oni koji su to tražili vraćali su se pretučeni i krvavi.

“Od smrada je bilo nepodnošljivo. Umrla su nam dva čovjeka. Molili smo stražare da ih iznesemo, ali nam nisu dozvolili. Opsovali su nam i kazali da ćemo svi tako pomrijeti”, ispričao je ovaj svjedok.

Prvu hranu su dobili četvrtog dana po dolasku u “Omarsku”. Po tri minute su, u grupama po 30 ljudi, imali vremena istrčati iz svojih zatočeničkih prostorija, utrčati u kantinu, pojesti hranu i istrčati vani da bi druga grupa zatočenika to isto učinila. U međuvremenu su grupu koja je već jela tukli stražari.

Ovaj svjedok je u “Omarsku” stigao nakon što je, s još šestoricom Bošnjaka, uhvaćen od “ljudi u uniformi JNA” na Kozari, u pokušaju bijega prema Hrvatskoj. Prve batine je dobio kada su kamionima dovezeni u naselje Benkovac. Isti ljudi koji su ga tada tukli, opremljeni noževima i pendrecima, govoreći da je “hrvatski vojnik Zenga”, došli su jedan dan i u “Omarsku”. Taj dan je dobio batine od izvjesnog Drage, koji je bio kondukter na željeznici.

“K 041” spomenuo je danas i nestanak 12 članova porodice Garibović, koji su prozvani da izađu iz “garaže” i tuku se međusobno. Naknadno su dobili i batine od vojnika, a onda su prozvana četvorica zatočenika da Gariboviće natovare na TAM navodno da idu za KPD u Gradiški.

“Čuli smo da su bili u nesvjesnom stanju. Nakon dvadesetak minuta nakratko su se čuli rafali. Vozila su se vratila u krug logora, a te Gariboviće više nikad nisam vidio”, kazao je svjedok.

Ispričao je i o maltretiranju Muhameda Čehajića, gradonačelnika Prijedora, te prozivanju na ispitivanje i nestancima Islama Bahonjića i nekoliko zatočenih ljekara.

Na kraju današnjeg svjedočenja svjedok “K 041” je ispričao i to da su stražari u “Omarskoj” bili raspoređeni u tri smjene. Vođe smjena su bili: Čkalja, Krkan i Krle. Do juna 1992. komandir tog logora bio je Kvočka, a tu funkciju je negdje početkom juna preuzeo Željko Mejakić.

“Vidio sam Mejakića u logoru. Imao je maskirnu uniformu, ulazio je u prostorije, razgovarao sa stražarima. Nekad sam ga viđao po tri-četiri puta nadan, a nekada nikako”, kazao je ovaj svjedok, koji je od 2. jula do 4. augusta boravio na tzv. pisti, a odatle noću premještan u drugu prostoriju.

Nekoliko zatočenika je s “piste” određeno za Trnopolje. Svjedok “K 041” je odvezen u logor “Manjača”, a odatle 15. decembra prozvan i otputovao za Karlovac u Hrvatsku, dalje u Beč.

Prema optužnici, Željko Mejakić je de facto obavljao funkciju komandanta logora Omarska, Momčilo Gruban funkciju komandira smjene straže u logoru Omarska i Dušan Fuštar funkciju komandanta smjene straže u logoru Keraterm. Duško Knežević nije, prema navodima optužnice, obavljao nikakvu formalnu funkciju u logoru Omarska, ali je redovno ulazio u logor gdje je ubijao i premlaćivao.

Ovaj predmet je treći koji je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ustupio vlastima BiH. Optuženi su iz pritvorske jedinice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 9. maja 2006. godine prebačeni u BiH.