BiH
0

Svjedoci o dešavanjima u Kuli u julu 1992.

FENA
Na suđenju u Sudu BiH optuženima Radoju Laloviću i Soniboju Škiljeviću za dešavanja u Kazneno-popravnom domu “Butmir” na Kuli 1992. i 1993. godine zaštićeni svjedok E ispričao je danas kako je uhapšen s cijelom porodicom, ženom i troje djece, te su svi zatvoreni u Kulu.

Dok je bio u zatočeništvu, kako je kazao E, optuženi Radoje Lalović mu je rekao da “nikada neće izići s Kule”. Svjedoku nije poznat razlog zašto je optuženi to rekao.

Svjedok E je, “nakon intervencije drugih ljudi koji su bili zaduženi za razmjene”, ipak napustio Kulu 28. augusta 1992. godine.

“Optuženi Lalović je bio upravnik u zatvoru Kula. To sam čuo od drugih zatvorenika. Jednom je ušao u sobu gdje smo bili zatvoreni, zaprijetivši nam da se moramo smijati i govoriti da nam je lijepo kada u posjetu dođu neki stranci”, kazao je zaštićeni svjedok E.

Svjedok tvrdi i da je drugooptuženog Soniboja Škiljevića viđao na Kuli.

Tužilaštvo BiH tereti Lalovića i Škiljevića za dešavanja u Kazneno-popravnom domu “Butmir” na Kuli, gdje su 1992. i 1993. godine bili zatočeni muškarci, žene i djeca.

Prema optužnici, zatvorenici su premlaćivani, držani u nehumanim uvjetima, te odvođeni na obavljanje prinudnih radova. Lalović je, kako stoji u optužnici, bio upravnik, a Škiljević njegov zamjenik.

Zaštićeni svjedok E i njegova porodica su na Kulu dovedeni 7. jula 1992. godine. Dvoje od njegovo troje djece je u trenutku zatočenja bilo maloljetno.

“Razdvojen sam od supruge, kćerke i jednog sina, a s drugim sam odveden u jednu prostoriju u kojoj su bile na podu pločice, te neki madraci, na kojima smo ležali. Nije bilo ćebadi, već ruku pod glavu i spavaj. Sin je tih sedam ili osam dana spavao na meni”, kazao je svjedok, istaknuvši da mu je sin tada imao 15 godina.

Svjedok E je pojasnio da je nakon sedam ili osam dana sa sinom prebačen u drugu prostoriju, gdje su uvjeti bili malo bolji, da bi nakon par dana bio prebačen na drugi sprat, gdje mu je bio ostatak porodice.

“Nakon prebacivanja na sprat uvjeti su bili bolji, imali smo krevete i neke deke”, kazao je svjedok, dodavši da je odvođen na obavljanje radova koji su uključivali i skupljanje mrtvih tijela na prvoj liniji.

Svjedok E je kazao da je njegova porodica otišla na razmjenu 2. augusta 1992. godine, kada je i on ušao u autobus, ali je optuženi Škiljević rekao da iziđe zajedno s još trojicom ili četvoricom zatvorenika. Vraćen je u Kulu i bio je zatvoren još 26 dana.

I drugi svjedok Tužilaštva BiH na ovom ročištu iskaz je dao uz mjere zaštite, pod pseudonimom D. On je na Kuli bio zatvoren s nepunih 11 godina.

“Odvojeni su moj otac i brat, a majka, sestra i ja smo zatvoreni u drugu prostoriju. Imali smo krevete, ali ne svako svoj”, kazao je svjedok, dodavši da su ujutro dobijali “čašu čaja i malo hljeba”, a navečer “neku čorbicu u kojoj je bilo komadića slanine”.

Svjedok je kazao da je pušten putem razmjene, ne preciziravši datum. Tada su, kako tvrdi, izišli i ostali članovi njegove porodice, osim oca, koji je, po njegovom mišljenju, zadržan još “mjesec ili dva”, javio je BIRN - Justice Report.

Nastavak suđenja zakazan je za 15. aprila.