{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Šta se zaista desilo u slučaju Dujaković

S
4.7.2008. u 13:00
0
2
Šta se zaista desilo u slučaju Dujaković
0
Prema kazivanju onih koji su ga poznavali, Tomislav Dujaković nije bio prijatan čovjek. Ali, od momenta kada je ovaj zemljoradnik preminuo od ruke svoga sina, počele su da kolaju razne verzije događaja. Vrhunac farse je bilo premještanje namještaja kako bi se dokazala sinovljeva verzija ubistva.


Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Nema sumnje da je Tomislava Dujakovića ubio njegov sin dan uoči Božića. Ono što ostavlja sumnju jesu ostale činjenice u vezi ovog slučaja. Tokom sedam godina suđenja ne samo da su mijenjana svjedočenja, nego i same činjenice.

Drastična razlika između nalaza dvije rekonstrukcije ubistva i navođenje osumnjičenog od strane vještaka, spasilo je njegovog sina Mladena od dugogodišnje zatvorske kazne. Umjesto toga, on je osuđen za ubistvo iz nehata, te je osam mjeseci kazne odslužio još u pritvoru.

Vještak koji je izvršio rekonstrukciju sa izmijenjenim činjenicama događaja je Milko Marić, inače čest saradnik Željka Karana. Obojica su ranije bili optuženi za traženje mita u svojstvu vještaka u drugom slučaju.

Daleko od toga da je Tomislav Dujaković, tridesetdevetogodišnji zemljoradnik iz sela Brezičani kraj Čelinca, bio dobar otac. Oni koji su ga poznavali kažu da je često bio pijan. Policiji je rečeno da verbalno zlostavljao i tukao svoju suprugu i djecu. Stoga ne čudi da je i tog dana uoči Božića 1997. godine, dok je sa bratom i susjedima okretao prase u dvorištu, bio pijan i svađalački raspoložen. Sin, tada dvadesetogodišnjak, pomogao je svom pripitom ocu da uđe u njihovu seosku kuću.

Prema onome što je Mladen Dujaković rekao istražiteljima, otac je i tog dana, kao i mnogo puta prije toga, verbalno zlostavljao njegovu majku Miru. Utvrđeno je da je par sati nakon toga sin upucao oca u lijevu sljepoočnicu iz pištolja kalibra 7,6 milimetara iz relativne blizine. Otac je pao pogođen.

Kada je dva sata kasnije policija stigla na mjesto događaja, pronašli su beživotno tijelo Tomislava Dujakovića na kauču. Mladen Dujaković je rekao policiji da je pucao na oca, ali i da se radi o nesreći.

Policiji je izjavio da je pištolj uzeo kako bi se veselio za Božić. U okvir je stavio metke koje je dobio od strica. Dujaković dalje navodi da je njegov pijani otac stalno galamio i psovao, nakon čega je uperio pištolj prema ocu i rekao: "Ćuti stari, nemoj da pucam u tebe." Tada je njegov otac i dalje galamivši rekao: "Ma pucaj."

Kaže da je htio zadirkivati oca, i pošto je mislio da u cijevi nema metka povukao je obarač.

Tri dana kasnije Mladen Dujaković pred istražnim sudijom mijenja izjavu. Kaže da se nije zafrkavao sa ocem, te da je pištolj slučajno opalio dok se on okretao da izađe iz prostorije.

Sud je naložio vještacima, uključujući balističara Željka Popovića i vještaka sudske medicine Željka Karana da izvršile rekonstrukciju događaja. Mladen Dujaković je na rekonstrukciji izjavio da je u vrijeme događaja stajao s desna ocu u blizini vrata koja su vodila u nišu.

Karan i Popović su međutim zaključili da njegova verzija događaja ne odgovara pronađenim dokazima. Metak je pogodio oca u lijevu sljepoočnicu, nakon čega je probio kauč i zaustavio se u zidu. Na osnovu putanje metka zaključeno je da se počinilac nalazio lijevo od žrtve. Nalaz je pokazao da je Mladen Dujaković ubio svog oca. Protiv njega je u maju 1997. godine podignuta optužnica za ubistvo.



U isto vrijeme, Karan je nastojao sačuvati vlastitu karijeru, nakon što se pred sudom u Gradišci protiv njega podignuta optužnica za traženje mita.

U julu 1997. godine sud je naložio izvršenje druge rekonstrukcije događaja jer je postojalo neslaganje između dva opisa mjesta događaja – onog koji su dali svjedoci, i originalnog zapisnika istražitelja. Mladen Dujaković je također izjavio da je moguće da je njegova izjava dana na prvoj rekonstrukciji pogrešna.

Drugu rekonstrukciju izvršio je Karanov kolega Marić. Rekonstrukciji su prisustvovali i Dujakovićeva advokatica Vesna Rujević, koja je sasvim slučajno bila i advokatica Mirjane Andrić iz sela Kaoci, žene koja je Karana i Marića optužila za traženje mita. I Rujević je također bila optužena za pomaganje u traženju mita u predmetu koji se vodio protiv Karana i Marića. Na rekonstrukciju su također bili prisutni i sudija, tužilac i krim. tehničar.

Prvi problem sa kojim su se suočili bio je taj da je porodica spalila kauč na kojem se nalazila rupa od metka. Objasnili su to seoskim običajem spaljivanja kauča poslije sahrane preminulog.

Prema nalazu druge rekonstrukcije verzija koju je Mladen Dujaković rekao odgovarala je dokazima. Međutim, da bi ona i bila potvrđena, došlo je do značajnijih izmjena ne samo u njegovom iskazu, nego i u položaju njegovog oca u vrijeme ubistva, pa čak i u rasporedu namještaja. Ukratko, gotovo sve je bilo promijenjeno.
Primjera radi, porodica je sada posvjedočila da je pozicija kauča nije bila onakva kako je rečeno na prvoj rekonstrukciji, i da je ustvari od jednog zida odmaknut 12, a od drugog zida 28 centimetara, te da je između kauča i zida stajala drvena klupa. Tako je poziciju rupe u kauču u odnosu na rupu u zidu pomjerena. Ta razlika je bila od ključne važnosti jer je tako pokazano da je Mladen Dujković stajao sa desne, a ne sa lijeve strane od oca, što se poklapalo i sa njegovim ranijim svjedočenjem. Mada lošeg kvaliteta, fotografije sa mjesta događaja, pokazuju da se kauč nalazio prislonjen uz zid i da klupe nije bilo. Ovo potvrđuje i zapisnik o uviđaju kojeg je potpisao istražni sudija.

Mladen Dujaković je izmijenio svoj iskaz vezano za položaj oca na kauču. Kazao je da je otac sjedio na rubu kauča i da nije bio leđima naslonjen na naslon.

Marić je upitao Mladena Dujakovića da li dozvoljava mogućnost da je u trenutku položaj pištolja bio drugačiji, kao i ugao pucanja. Dujaković je na njegovo navođenje odgovorio potvrdno, te je tako definisana nova putanja metka.

Marić je također odstranio sloj kreča kojim je porodica popunila rupu u zidu, te je zaključio da je verzija događaja koju je prikazao Mladen Dujaković istinita.

U razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva Marić kaže da nije analizirao oštećenje kauča i da mu nije bitno da li se uklapa u putanju metka ili ne. "Ja analiziram oštećenje na zidu koje decidno dovodi do pravca pucanja i tu nema priče", kaže Marić u intervjuu sa novinarima.



Međutim, sa Marićevim stavom se ne slaže Aleksandar Vranješević, balističar iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) koji kaže da takav nalaz nije vjerodostojan jer u procesu kopanja mogu nastati nova oštećenja. "Ja ga ne bih iščeprkao, već bih ga definisao na osnovu fotodokumentacije sa lica mjesta i zapisnika o uviđaju."

Imajući u vidu dva oprečna vještačenja o uglu pucanja, Sud je u oktobru 1997. godine naloženo je novo vještačenje koje je trebao izvršiti Institut za sudska vještačenja iz Beograda. Zahtjev je nekoliko puta ponovljen, no bez odgovora. U junu 2002. godine banjalučki Okružni sud je opozvao naredbu za vještačenje. Dvije godine kasnije, na temelju nalaza druge rekonstrukcije, optužnica za izmijenjena, i Mladen Dujaković je optužen za ubistvo iz nehata.

Sud ga je proglasio krivim i osudio na osam mjeseci zatvora, što je istovjetno vremenu koje je proveo u pritvoru.

Marić i Karan su pomilovani od sudskog gonjenja u slučaju traženja mita, mada odluka o pomilovanju nikada nije protokolisana niti je objavljena u službenom glasniku Republike Srpske. Policija u ovom trenutku istražuje njenu validnost.

Njih dvojica i dalje vrše vještačenja.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: