Strah od reakcije društva
154

Sigurne kuće nekad su jedini spas: Žene su nezaštićene, najgore je u manjim sredinama

F. H.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Koordinatorica sigurne kuće u Sarajevu koju vodi Fondacija lokalne demokratije Nataša Mujkanović u razgovoru za Klix.ba ističe da je bitno raditi na razvoju svijesti u manjim sredinama o procedurama i načinu zaštite žrtava porodičnog nasilja.

Mujkanović kaže da Fondacija lokalne demokratije od 2000. godine vodi sigurnu kuću za područje Kantona Sarajevo i da je u odnosu na druge gradove na neki način riješeno finansiranje sigurne kuće uz pomoć kantonalnih vlasti, ali uvijek je potrebno više da bi se žrtvama nasilja moglo pružiti dosta toga i nakon napuštanja sigurne kuće.

Kao pozitivno ističe i program Ministarstva za rad i socijalnu politiku Kantona Sarajevo za finansiranje stanarine za žene koje napuštaju sigrune kuće, a koje se nisu vratile nasilnicima.

"Kako vodimo SOS telefon i imamo i svježih informacija i poziva iz Tuzlanskog kantona, manjih sredina. Ljudi često nemaju podrške svoje lokalne zajednice u smislu policije i Centara za socijalni rad gdje ne nailaze na razumijevanje službenih lica i nisu dovoljno informisani", govori Mujkanović.

Naglašava da i u Tuzlanskom kantonu postoji sigurna kuća, ali da mnogi to ne znaju ili im se u momentu prijavljivanja to ne ponudi kao jedna mogućnost. Navodi i da određeni kantoni imaju probleme finansiranja, tako da Srednjobosanski kanton nema sigurnu kuću.

"Postoji Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji treba da bude izmijenjen i pokrenuta je ta procedura, ali još uvijek nije regulisano. Možda će se nakon ovog slučaja uraditi nešto konkretnije i osigurati da se žrtve mogu zaštiti", kaže Mujkanović.

Veliki problem je i strah kod žrtava koje su izložene nasilju, Mujkanović navodi da se i na slučaju iz Gradačca vidjelo da se nije napravila prava procjena rizika ukoliko se ne pomogne žrtve.

"U Kantonu Sarajevo imamo mogućnost da ukoliko nas neko pozove možemo prijaviti policiji, imamo potpisane protokole o saradnji sa Centrima za socijalni rad gdje to dobija neku svoju težinu da mi možemo odreagovati. Jako je bitno za manje sredine da se tu mogu iscrpiti sve mogućnosti i da svako radi svoj posao. Manje sredine trebaju da iskoriste sve mogućnosti. U slučaju u Gradačcu, nakon što je žena prijavila slučaj, a znamo da je u sve uključeno i dijete. Samim tim se trebao uključiti Centar za socijalni rad, jer dijete direktno ili indirektno pod nasiljem i mora se organ obavijestiti. Jako je bitno da policija napiše adekvatan izvještaj koji ide prema sudu. U Sarajevu postoji mogućnost da se pritvori nasilnik, nakon prijave ti nasilnici do tri mjeseca mogu biti u pritvoru. U manjim sredinama imamo pozive gdje su ljudi nepovjerljivi, ne dobiju adekvatnu pomoć, povlače se i nastave živjeti sa nasilnikom", rekla je Mujkanović.

Kaže kako je kapacitet Sigurne kuće u Sarajevu da primi 35 osoba, a da imaju mogućnost boravka i do 40 žena.

"Naše korisnice mogu biti zastupane i na sudu ukoliko žele razvod braka. Bitno je i to što mogu dobiti besplatno psihološko savjetovanje. To će im dati mogućnost da se malo otvore i ohrabre da naprave prvi korak ka smještaju u sigurnu kuću", kaže Mujaknović.

Podsjeća na slučaj u Sarajevu kada je žena ubijena iako je počinitelju bila izrečena mjera zaštite u vidu zabrane prilaska.

"Žena i ako ima gdje da bude, bolje je da jedan period bude smještena u sigurnu kuću da prije svega dobije psihološku podršku, ali i fizičku zaštitu i da se takve stvari uvedu u sistem", kaže Mujkanović.

Ističe da je najveći problem u manjim sredinama gdje se svako poznaje, gdje vjerovatno i policijski službenici idu po principu toga da će se smiriti situacija.

"Bitno je da po prijavi svako radi po onome što je u njegovoj nadležnosti, kako će se izvještaj napisati, sud da izda mjere zabrane. Da se svaki put ponudi ženi eventualno smještaj u sigurnoj kući", poručuje Mujkanović.

Jedan od problema je bio i finansiranje sigurnih kuća, ali su načinjene određene izmjene tako da se može osloniti na Istanbulsku konvenciju po pitanju finansiranja.

"Bitno je insistiranje da se ako ništa pozove SOS telefon gdje ćemo mi objasniti koja su njihova prava", kaže Mujkanović.

Sve osobe koje osjećaju potrebu mogu se javiti na SOS telefon: 033 222 000 ili na jedinstveni telefon 1265 u FBiH i 1264 u RS.