Sanja Šućur, jedina žena taksista u Banjoj Luci: Ovaj posao lakši je od većine "ženskih"
"Nije neobično raditi taj posao. Mislim da je lakši od većine ženskih poslova. Svakako je lakši od osmosatnog rada u pekari ili u kafiću. I mnogo je zanimljiviji. Srećete putnike raznih profila. Vozila sam i bivšeg predsjednika RS i zatvorenika koji je tek izašao iz zatvora poslije šest godina i mislim da to ne može da se zamijeni sa uzbuđenjima koje nude drugi poslovi", priča Sanja.
Počela je, kaže, prije tri godine, i to na nagovor prijateljice, koja ju je uvjeravala da je rođena za posao taksiste.
"Vozite auto kao što vozite svoj, nema razlike. Putnici čak kažu da bolje vozim od svojih kolega. U početku je 'frka' sa ulicama, ali to se brzo nauči. Naučila sam ulice za mjesec dana, to mi je baš išlo od ruke. Čak i Kuljani, za koje mnogi kažu da su zapetljani kao crijeva, nisu ništa strašno. Malo je teže nešto naći po noći, kada je slabija vidljivost", kaže Sanja.
Vrijeme je sitnog novca, rijetki su oni koji se voze taksijem, a najmanje je onih koji biraju daleke destinacije. Iako vozači Patrol taksija, u kojem Sanja radi, imaju česte vožnje do Zagreba ili Beograda, ona još uvijek nije išla toliko daleko.
"Najduža vožnja joj je bila do Teslića i do Vlašića. Uglavnom se vrtim po gradu. Pijanih gostiju nema. Zapravo bude ih ponekad, ali nekako ih sredim. U ovom poslu treba, više od svega, biti i psiholog".
Kada sa suprugom ide na more, ne postavlja se pitanje ko će voziti.
"Kada se ide na put, vozi profesionalac, odnosno ja! Putnici kažu da vozim bolje od većine taksista i to mi godi. Nisam ljubitelj brze vožnje, niti volim da me neko vozi prebrzo", kaže naša sagovornica.