{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Rasprodaja mrtvog akademika

S
7.7.2008. u 10:45
68
8
Rasprodaja mrtvog akademika
68
Rasprodaja mrtvog akademika
Iz daleke Australije javio nam se prof.dr. Nadan Filipović, sin davno preminulog naučnika Nedima Filipovića, najvećeg stručnjaka za osmanski period kojeg je BiH ikada imala. U svome opširnom tekstu prof.dr. Filipović piše o tome kako se njegovog mrtvog oca ne ostavlja na miru ni nakon 25 godina od smrti, i to time što se kradu, falsificiraju, ili zloupotrebljavaju njegovo ime i naučni radovi. I sve to za male pare i slavu kratkog vijeka.
Piše: Prof.dr sci. Nadan Filipović (Australija)

Milan Kundera - “Ah, tako je lako otkazati posluh umrlom!”

Akademik Nedim Filipović umro je 21.aprila 1984. godine. Samo radi podsjećanja navodim da je on bio poznati historičar-osmanist, profesor orijentalnih jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, redovni član ANUBiH, njen potpredsjednik, dobitnik najvećih društvenih priznanja, ali uz sve to on je bio skroman i samozatajan naučni radnik. Bio je i ostao izuzetno poštovan ne samo u ANUBiH, Filozofskom fakultetu gdje je do smrti radio, već u velikom dijelu naučne i kulturne javnosti Bosne i Hercegovine.Znači, Nedim Filipović je bio poznati naučnik, koji se cijeli život bavio samo naukom, tačnije orijentalnim jezicima i osmanistikom, a iz područja osmanistike je napisao niz značajnih naučnih radova, među kojim se ističe njegovo kapitalno djelo „Princ Musa i šejh Bedredin“.

Napad kvazinaučne 'elite'

Svi mi znamo da se pisanjem - stvaranjem naučnih radova iz historije ili osmanistike obično bave naučnici, odnosno historičari ili osmanisti. Međutim, nigdje nije naglašeno da se osmanistikom ne mogu baviti i ljudi kojima osmanistika nije struka. No, amaterski i diletantski pokušaji takve vrste veoma su riskantni za nestručne osobe i često završavaju potpunim neuspjehom i pojavom monstruoznih kvazinaučnih “umotvorina” koje za dugi period zagađuju naučni i kulturni okoliš. Nije uopšte iznenađujuće da nedostatak osnovne pismenosti, nepoznavanje temelja nauke i nejako znanja iz metodologije naučnog rada uvijek ima za posljedicu da u naučnim radovima iz historije ili osmanistike koje pišu nekompetentne osobe dolazi do užasnih nakaznosti u primjenjenoj metodici, pismenosti, stilu, i različitim drugim aspektima sa kojih se njihov naučni rad može javno procjenjivati i ocjenjivati. Kvazinaučnike neki ubrajaju u kategoriju, uslovno rečeno, normalnih ličnosti koje nisu opasne po okolinu. Međutim, ne smije se zaboraviti i smetnuti s uma da kvazinaučnici veoma često imaju bolestan osjećaj svoje vlastite veličine, samoljubljivosti, arogancije, patološke oholosti, uvijek veoma izražene sujetnosti, pa svakako i megalomanski osjećaj vlastite intelektualne veličine i superiornosti, a što je najopasnije, redovno pate od neizlječive i strašne nekritičnosti. I nije slučajno rečeno i potvrđeno da svako posjeduje upravo onoliko nekritičnosti koliko mu nedostaje intelekta i morala.

S druge strane, većina našeg bosanskog naroda, odnosno naših bosanskih ljudi sa golemim respektom i povjerenjem gleda, odnosno prosto "blehne“ u one koji su "napirlitani“ zvučnim titulama i koji se predstavljaju kao veliki naučnici. Nažalost, opšta naučna pismenost u nas je još na takvom nivou da je odista jednostavan zadatak kojekakvim pseudonaučnim varalicama mnoge ljude impresionirati kojekakvim knjigama bombastičnog sadržaja, koji su puni ispraznog fraziranja, pompeznog kvazinaučnog jezika bez smislenog konteksta, efektnih retoričkih akrobacija koje se koriste da bi se stvorio utisak naučne superiornosti i istinitosti, te različitih novogovornih riječi i druge priručne “pirotehnike” iz prevarantskih arsenala. Zadatak je varalicama pogotovo olakšan kad kao autora svojih pseudonaučnih besmislica zloupotrebe ime jednog davno umrlog naučnog autoriteta, znajuči da će im takvo ime predstavljati ne samo dobar marketinški “brand ili label“, već i jednu vrstu zaštite od javne kritike i eventualne osude. Naime, većina našeg svijeta duboko poštuje mrtve, pa iako mnogi znaju da se radi o jasnoj prevari i zloupotrebi imena pokojnika, radije šute, nego da bilo kakvom otvorenom kritikom dotaknu njegovo ime, a što je po mom mišljenju potpuno pogrešan adet.

Upravo o jednom takvom kvazinaučnom tandemu “alternativnih osmanista”, a u stvarnosti običnih prevaranata biće govora u ovom, za široku javnost veoma informativnom i nadam se poučnom tekstu. Neko bi me mogao zapitati zašto sam rekao “običnih prevaranata”, a ne “alternativnih osmanista”? Mislim da ću biti jasan ako parafraziram profesora Garretta Fagana koji je rekao da se varalice u pokeru ne mogu nazvati alternativnim kockarima, tako da se naučnim prevarantima ne smiju priznavati čak ni naslovi, kao naučnici-amateri, alternativni naučnici, diletanti, itd.

Kako Bosanci falsificiraju nauku

Sada, toliko godina od smrti akademika Nedima Filipovića u Bosni i Hercegovini i inozemstvu počele su se pojavljivati fantomske „naučne knjige pokojnog akademika Nedima Filipovića“. Najprije se 2005. godine pojavila takozvana "Islamizacija u Bosni i Hercegovini“, a dvije godine kasnije navodno djelo pokojnog akademika Nedima Filipovića s bombastičnim naslovom "Osmanski feudalizam u Bosni i Hercegovini“.
Izdavač prvog spomenutog uratka je Centar za obrazovanje i kulturu iz Tešnja, a drugog ArmisPrint iz Sarajeva. Recenzenti oba navodna naučna djela Nedima Filipovića su njegovi bivši studenti i to dr sc. Behija Zlatar, aktualni direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu i Vojislav Vujanović, estetičar, književni, pozorišni i filmski kritičar.

Duboko svjestan svake vrste moje lične odgovornosti, kako kaznene, tako moralne i materijalne glasno i jasno izjavljujem da se radi o najvećoj antinaučnoj prevari na prostorima Bosne i Hercegovine i njenog okruženja. Utvrdio sam i sigurno ću dokazati da se u stvarnosti radi o uradcima dvojice švedskih varalica. Jedan od njih je prof.dr Nihad Hasić, bivši vanredni profesor fizike na Prirodno-matematskom fakultetu u Sarajevu, pisac knjige "Specijalna teorija relativiteta“, te jedno kratko vrijeme SDA-ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu Bosne i Hercegovine.

Drugi član ovog prevarantskog tandema je dr Svjetlan Filipović, ljekar-specijalist za internu medicinu, koji je do rata i jedno vrijeme rata radio na Internoj klinici Kliničke bolnice Koševo. Nihad Hasić i Svjetlan Filipović su državljani Švedske, gdje stalno žive i rade.

No, vratimo se spomenutim “knjigama”, koje je Nihad Hasić proglasio dijelovima “naučne trilogije pokojnog akademika Nedima Filipovića”.

Pod punom odgovornošću tvrdim da se ne radi niti se može raditi o naučnim djelima pokojnog Nedima Filipovića. U stvarnosti to sve je najobičnije i potpuno nepismeno Smeću dvojice spomenutih švadskih varalica koji su se drsko usudili zloupotrebiti ime i pokradenu i u Skandinaviju odnesenu, pisanu ostavštinu jednog velikog naučnika. Te dvije individue sada kao dva švedska stara pijetla kopaju kao na bunjištu po toj pisanoj zaostavštini i kao s tvorničke trake liferuju javnosti navodne knjige Nedima Filipovića.

Antinauka koja ubija nauku

Pošto se radi se u užasu nad užasima najprije sam se jednim pismom obratio Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i zamolio za njihovo stručno mišljenje. Od Predsjedništva ANUBiH sam dobio veoma jasan odgovor koji glasi:

"Poštovani gospodine Filipović,

Sa velikim žaljenjem smo primili k znanju sadržinu Vašeg pisma. Svima nama u ANUBIH, osobito onima koji su poznavali Vašeg cijenjenog oca i surađivali sa pokojnim akademikom profesorom Nedimom Filipovićem, veoma je žao da se oko njega i njegovog djela javljaju takvi događaji i vrše radnje koje nikako ne mogu doprinijeti njegovom velikom ugledu u naučnom svijetu i sveopćem poštovanju prema njegovoj ličnosti, ali i, što je također veoma važno, adekvatnoj prezentaciji u naučnoj i općoj javnosti njegovog naučnog djela, za kojim naša nauka i javnost osjećaju veliku potrebu. Posebno je svima nama teško da konstatiramo kako izgleda da se u svemu tome radi o samovoljnim zahvatima nekih osoba u sadržinu djela pokojnog akademika i nestručnim interpretacijama njegovog veoma vrijednog naučnog djela. Da bi nešto takvog moglo da se događa sa djelom pokojnog akademika Filipovića, moglo se naslutiti već kod posthumnog objavljivanja njegovog navodnog djela posvećenog islamizaciji u Bosni i Hercegovini, a u redakciji nestručnog lica i uz ignoriranje osnovnih zahtjeva objavljivanja jedne istraživačke naučne zaostavštine, odnosno nedovršenog istraživačkog rada velikog značenja.
Da je to upravo onako kako su se bojali neki članovi ANUBiH, pokazalo se kad se pojavila navedena publikacija koja sadrži istraživački rad ali bez navođenja bilo kakvih arhivskih i drugih izvora i prateće literature, za koju je poznato da je morala biti veoma obimna.

Sada se pojavljujue izbor iz radova akademika Filipovića kojim se narušava integritet nekih njegovih već objavljenih originalnih djela i daju im se metodološke i historijsko-filozofske konotacije i intepretacije koje se teško mogu izvoditi iz tih djela.
Ono što cijeli taj slučaj čini utoliko delikatnijim je činjenica da sve to čini: vrši izbor tekstova, interpretira i tumači tekstove koji se objavljuju, i pridaje im historiografsko i opće naučno i kulturno značenje, lice koje nema nikakve kvalifikacije za nešto takvo, posebno za takav rad na polju osmanske historije i turkologije.“


Takav je stav i mišljenje Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, pa ako nećemo vjerovati našoj najautoritativnijoj naučnoj instituciji, kome ćemo?

Veoma pažljivo sam prostudirao kompletnu "Islamizaciju u Bosni i Hercegovini“ i do sada sam uspio pronaći na stotine i stotine grešaka antinaučne, metodološke, sadržajne, pravopisne i stilske naravi. Do sada imam zapisano oko 320 stranica grešaka iz “knjige” koja ima 392 stranice. Kada sam dio knjige „Islamizacija u Bosni i Hercegovini“ poslao na lektoriranje jednoj starijoj gospođi, profesorici hrvatskog jezika, koja je preko 45 godina provela u svojoj struci i koja je uvaženi ekspert za lektoriranje svih vrsta tekstova, a posebno naučnih, evo odgovora koji sam od nje dobio:

“Profesore Filipoviću,

Ne čudim se što ste se zgrozili nad ovim tekstom, za koji rekoste da je samo dio floskula i besmislica kojima vrvi djelo priređivača djela Vašega cijenjenog oca. Teško da bih se upustila u lektoriranje te "sveopće zavrzlame" jer u životu nisam srela toliko nelogičan, besmislen i totalno nepismen tekst. Nepoznavanje pravopisnih normi još je "najbezazlenija" zamjerka, dok su svi ostali principi jezične strukture kao sintaksa, morfologija, red riječi i jasnoća stila - izbor izraza, na nedozvoljeno niskoj razini i za običnu pisanu komunikaciju.

S poštovanjem, Prof. Vera Vavrica, mr. sci.”


Fizičar i ljekar postali osmanisti

Što se pak tiče "Osmanskog feudalizma u Bosni i Hercegovini“ pregledao sam samo četrdesetak uvodnih stranica i "suplement“ Nihada Hasića i imam zapisano 125 stranica grešaka i komentara užasnih gluposti koje se usudio napisati taj profesor emeritus filozofije nauke i teorije znanosti sa „Stockolms“ univerziteta, bivši bosanski univerzitetski profesor fizike i SDA-ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu Bosne i Hercegovin, a sada jedna stara varlica. Hvala bogu da je taj tip na vakat “nagario”, jer jadna bi nam bila majka da je tako nepismen i nekritičan “pobačaj” kadrovske politike stranke SDA slučajno ostao da ovdje svojim budalaštinama vedri i oblači tako važne segmente društvenog života kao što su obrazovanje, nauka, kultura i fizička kultura.

Kao pojedinac smatram svojom dužnošću informirati našu svekoliku javnost, kako ovu bosansku, tako i onu emigrantsku, rasutu diljem dunjaluka, da sa “štanc-mašine” samozvanih priređivača, kako su sami najavili, trebaju uskoro izaći naučni radovi Nedima Filipovića: “Uticaj islama na tlu Bosne i Hercegovine”, “Ekonomika Balkana”, “Islamska civilizacija”, “Islamski misticizam i druge studije”, “Albanski defter”, “Gramatika turskog jezika” i “Turska književnost”.

Mogli bi se neki upitati “Pa šta je ustvari radio pokojni Nedim Filipović? Da li je moguće da je pisao i pisao, pripremajući materijale za desetak svojih kapitalnih naučnih djela, koja sada 24 godine nakon njegove smrti ponovo priređuju neki za osmanistiku potpuno nekompetentni i nepismeni fizičar i liječnik?”

Mogli bi se ti isti ili neki drugi upitati “Da li su te knjige imale ikakvu promociju u Bosni i Hercegovini? Da li je iko napisao i jednu riječ u sredstvima javnog informiranja o tom navodnim naučnim djelima?”

Odgovori bi bili “Nije moguće da je Nedim Filipović za života napisao toliku gomilu naučnih djela, a da ih nije za života objavio. Nije bilo niti jedne promocije u Bosni i Hercegovini i niko nije napisao niti jedne javne riječi o tim antinaučnim promašajima.”

Opet bi se moglo postaviti pitanje „Pa, ko onda kupuje te knjige i gdje se one prodaju?”

Odgovor na to pitanje bi glasio: “Te, knjige su jedino imale promociju po bosanskim klubovima i islamskim zajednicama u Švedskoj, a kupuju ih pripadnici naše takozvane dijaspore, bolje rečeno emigracije, najpreciznije rečeno džematlije koji žive u Skandinaviji. No, te se tužne knjige mogu "pazariti“ i na trotoarima Ferhadije, na pijacama, te petkom pred nekim sarajevskim džamijama.”

Da bi se detaljnije osvrnuo na naučne, sadržajne, pravopisne i sve ine promašaje ovih prevarantskih umotvorina trebala bi mi čitava knjiga, a takvu knjigu upravo pišem. Za tako nešto ne da treba samo puno vremena, već i čelični živci. Spomenuta „knjiga o knjigama“ ugledaće svjetlo dana na proljeće slijedeće godine, baš povodom dvadesetpetogodišnjice "prve“ smrti Nedima Filipovića. Najavljujem da će se raditi o knjizi sa oko dvije stotine stranica teksta, te sa dodatnim DVD – om sa oko 450 do 500 strana na kojim će dobronamjerni naučnici koji mi pomažu, kao i najkvalificiraniji lektori izložiti ama baš sve jezive promašaje ovih knjiga, a i drugih prevarantskih uradaka koje će se najvjerojatnije u međuvremenu pojaviti. Ta knjiga će biti štivo na kojem ćemo se detaljnije pozabaviti i „likovima i djelima“ ne samo ove dvojice švedskih varalica, već i "vajnih“ recenzenata koji svog pokojnog profesora prodadoše za po "šaku srebrenih škuda“, te izdavača i odgovornih osoba za izdavače. Ja ću dati sve od sebe, a za usluge recenzije ću se obratiti naučnicima i lingvistima s najvećom reputacijom. Već su mi nekolicina ponudili svoju besplatnu pomoć.

Ta knjiga neće imati cijene. Ona neće biti komercijale naravi i neće se prodavati, već će njen kompletan tiraž biti usmjeren u arhiv ANUBiH, u Nacionalnu biblioteku, biblioteke fakulteta društvenih nauka, društvene institucije, sve biblioteke, te će biti dostupna svim pojedincima iz ostataka naše kulturne i naučne javnosti. Svakako da će najveći broj primjeraka te knjige dobiti biblioteka Odsjeka za orijentalnu filologiju, kojeg je jedan od osnivača bio pokojni akademik Nedim Filipović. Ona će biti dosta dobar vodič studentima kao se ne smiju pisati naučna djela iz osmanistike.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: