KOMENTAR / Prvo je došla smrt, onda su došle i stolice i barikade
Koliko je današnja manifestacija plagijat one njujorške je manje bitno, po svojoj ideji ona budi emocije. Crvena linija, makar i prepisana, je danas u Sarajevu. Ono što je užas je to da su crvene stolice došle iz Srbije da simbolizuju crvenu, krvavu liniju Sarajeva. Ima li tu neke simbolike? Ili smo po ko zna koji put opet ispali glupi Bosanci?
Krenuo sam sa suprugom i mlađim sinom kome je 10 mjeseci da odamo počast onima koji su poginuli između 1992. i 1995.
Krenuli smo preko Markala, Ferhadijom, al' dočeka nas barikada kod Vječne vatre! Prolaz je dozvoljen samo za veoma važne ličnosti (VIP), samo s takvom akreditacijom. Molimo da prođemo sa bebom, moli i neki ratni invalid bez ruke, mole i dvije majke poginulih branitelja. FMUP je neumoljiv, mole majke i nude da daju na pokaz šehidske iskaznice. Razgrnu policija i bebu, i invalide i majke, samo da prođe VIP Carl Bildt, svi dobro znamo koliko je on “dobra” učinio za Sarajevo.
Ne molimo mi više, insistiramo, tražimo da nam neko objasni zašto je ona crvena linija za nas, građane Sarajeva, zatvorena. Zašto mi koji smo tu prolazili svakodnevno i u godinama opsade sada ne možemo da prođemo? Zašto je tu postavljena ograda? Za koga?
Moji sugrađani, navikli da trpe poslušno se vraćaju da zaobilaznim putem dođu do crvene linije. Zašto se samo mali broj ljudi pokušao suprostaviti ovoj besmislenoj naredbi o zatvaranju prolaza? Upravo naši najmiliji poginuli NE SJEDE na onim crvenim stolicama iz Srbije.
PITAM: Zašto je Carl Bildt , intimus velikosrpskih političara, Vrlo Važna Osoba (VIP) u ovom gradu na današnji dan. Kome je on VIP? Ko mu je izdao akreditaciju?
Zašto moja porodica i ja ne možemo slobodno da prođemo do glavne ulice našeg grada? Ko je to odlučio? Kažu nam da je gradska vlast tako odlučila. Da li je naredbu dao naš estradni gradonačelnik Alija Behmen? Da li je crvena linija danas u našem gradu više promocija onih koji su rekli da će napraviti “državu za čovjeka”. Gdje je danas država, a gdje li je tek čovjek? Čovjek koji ovo piše se danas osjećao poniženim i jadnim.
Drugim nekim danima um pokušava sačuvati zdravlje, pa potiskuje ratne slike, ali danas sjećanja se bude... Kod mene su to mirisi, kada se pomiješa oporost baruta i prašine sa sladunjavim mirisom krvi. Svi oni kojima sam danas krenuo da se poklonim, mom Borisu, Mensuru, Nedimu... Ako su izašli iz mezara i grobova, radije su stajali nego sjedili na onim crvenim stolicama "made by Srbija".
P.S. Prijedlog gradonačelniku za obilježavanje stradanja građana Sarajeva: Stabla su posječena da bismo mi, oni sretniji, preživjeli rat. Zasaditi 11.541 stablo. Svako stablo je jedan život za jednu smrt. Naša djeca će disati bolji zrak. Nije ovo politički pamflet u smislu “zelene krošnje protiv crvene plastike”. Već prijedlog jednog oca koji, eto, malo misli na budućnost svoje djece.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
