Prošle su 32 godine od zločina na Mostini kod Čajniča: Porodice pamte i traže kazne za počinitelje
Prije 32 godina na ovom lokalitetu u objektu Lovačkog doma počinjeni su stravični zločini nad civilima bošnjačke nacionalnosti. Prinudno su odvedeni od svojih kuća, razdvojeni od porodica, mučeni, maltretirani, a potom ubijeni. U logoru na Mostini zatočena su 42 civila, koje su 19. maja ubili pripadnici Vojske RS.
Zloglasni logor samo je jedno od mjesta masovnih egzekucija nesrpskog stanovništva u Čajniču u proljeće 1992. godine. Nažalost, ne i jedino, jer zločini počinjeni u ovom kraju ni do danas nisu rasvijetljeni.
"U maju 1992. godine, Bošnjaci iz Čajniča zatvoreni su u zloglasni Lovački dom Mostina, neki su odvedeni iz svojih domova, neki su uhvaćeni na putu prema Pljevljima, spašavajući se pred agresorom. Ubijena su na najsvirepiji način 42 civila, samo zato što su prema nečijim izopačenim mjerama i mjerilima, bili drugačiji, što su se zvali drugačije. 2002. godine ekshumirani su ostaci 18 žrtava, za ostalima se još traga. Upravo ova činjenica je ono što najviše boli i potresa mene, sve Čajničane, a posebno članove porodica ubijenih. I niko kao ništa ne zna, kao da je Mostina u Bangladešu, a ne nadomak Čajniča. Također, nisu osuđeni i na adekvatan način procesuirani zločinci, počinitelji ovog strašnog zločina. Za nas u Čajniču, ovo je naša rak rana, koja nas svake godine podsjeća na to koliko je čovjek u stanju biti zao. Nadalje, ujedno se i podsjećamo svoje obaveze, i svog emaneta prema našim šehidima, da se Mostina, i sva druga stratišta diljem domovine ne smiju zaboraviti", kaže za Klix.ba Avdo efendija Šišić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Čajniče.
Hatma pred duše šehida
Učenjem Jasina na Mostini su se danas prisjetili svih šehida, a ove godine je pred njihove duše poklonjenja i hatma koju su proučile džematlije i članovi MIZ-a Čajniče, oni koji žive u BiH, ali i oni koji žive u dijaspori.
"To me posebno raduje i ponosan sam na svoje Čajničane kao efendija, zaista jedan lijep gest i način da se sjetimo naših šehida, koji su dali ono najvrijednije, svoje živote. Na nama je da gajimo kulturu sjećanja i kulturu pamćenja, da učimo naš evlad, naše mlade naraštaje tome, da ne zaboravimo, jer onaj koji ovakvu golgotu zaboravi, može mu se i ponoviti", dodaje efendija Šišić.
Kod zloglasnog logora članovi porodica ostavili su cvijeće, a hatmu pred duše svih ubijenih Čajničana uz njih su učile i džematlije Čajniča, komšije i prijatelji koji svake godine dolaze na Mostinu kako sjećanja na zločine ne bi izblijedila niti iščeznula, ističe Anera Zagrljača, predsjednica Izvršnog odbora MIZ Čajniče.
"Godine prolaze, evo već ulazimo u četvrtu deceniju traganja za istinom. Bol ne jenjava, a sa svakom godinom raste i razočaranje jer i dalje nema tragova posmrtnih ostataka naših najmilijih. Umorni smo od apela, umorni od obećanja. Ali još uvijek vjerujemo u ljudskost na drugoj strani koja će isplivati bar pred kraj života", kaže Zagrljača.
Nakon toliko godina i dalje se bezuspješno traga za posmrtnim ostacima 30 žrtava iz Mostine. Porodice koje svake godine obilaze Mostinu, apeluju i traže od nadležnih da se konačno pronađu kosti njihovih najmilijih i dostojno sahrane, gube svaku nadu.
Nirzama Fazlagić-Džemidžić, kćerka ubijenog Mehmeda Fazlagića prije 32 godine, gledala je odvođenje oca kojeg su pred zgradom današnje općine bukvalno otrgli od devetogodišnje kćerke, uveli u zgradu (Krizni štab). Mehmed je kasnije odveden na Mostinu, a za njegovim kostima se i danas traga. Nirzama ni danas nije smogla snage obići stratište na Mostini.
"Ni danas kao i prethodnih godina ne mogu da odem gore. Gore gdje su na mučki način ubijeni i streljani, nakog čega im se izbrisao svaki trag postojanja na ovoj zemlji. 32 godine koje su od našeg rastanka, izgubila sam svaku nadu da ćemo ga ikada pronaći. Poneko i pronađe neku kost u šumi, ali ne smije i ne zna više ni kome da je prijavi, ali se pitam i traži li više iko? Svaku noć se Bogu molim da šutnja prestane i da se njegovo tijelo pronađe da dostojanstveno kao borac za našu domovinu zauzme mjesto koje je njemu namijenjeno", kaže za Klix.ba Nirzama Džemidžić, kćerka ubijenog Mehmeda Fazlagića.
Medžlis IZ Čajniče već nekoliko godina pokušava pronaći najbolji način memorizacije zločina u Čajniču te da u ovoj godini planiraju izraditi idejni projekat.
"Već odavno postoji ideja za spomen sobu ili nešto slično što bi moglo da bude trajni dokaz da se zločin ne zaboravi", kazala nam je Anera Zagrljača.
Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, na području Čajniča prijavljeno je ukupno 138 nestalih osoba. Do danas je pronađeno i identificirano 90 žrtava. Porodicama su do sada predani posmrtni ostaci 68 ekshumiranih muškaraca i 22 žene. Potpuno je nepoznata sudbina još 48 Čajničana za kojima se i dalje traga.
Za zločine na području Čajniča do danas su osuđeni Milorad Živković, Milun Kornjača, Milosav, Marjan i Slavko Jovanović na kazne od šest do jedanaest godina zatvora. Optužbe su oslobođeni Duško Tadić i Stevo Jovanović.
Najodgovornije za zloglasne događaje u Čajniču Duško Kornjača i dalje je nedostupan pravosudnim organima
Protiv Kornjače Sud je 2015. godine potvrdio optužnicu kojom se on tereti za krivično djelo zločini protiv čovječnosti.
"Sve se zna, ali niko ništa", kažu članovi porodica.
Novi BASH u Kulovićevoj ulici: Posjetili smo ga i oduševili se enterijerom s elementima Sarajeva
