{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Problem uličnih pasa u BiH: Rješenje je u registraciji, sterilizaciji, ali i kažnjavanju

3.10.2013. u 14:55
0
142
Problem uličnih pasa u BiH: Rješenje je u registraciji, sterilizaciji, ali i kažnjavanju
0
U organizaciji Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH održana je javna rasprava o primjeni Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, koja bi trebala pomoći u pronalaženju rješenja gorućeg pitanja sa rastućom populacijom uličnih pasa u BiH.
Četiri godine nakon stupanja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja na snagu, Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH suočena je sa neprovođenjem zakona, nezadovoljstvom građana i povećanom populacijom uličnih pasa, zbog čega je podnesen zahtjev za javnu raspravu, koja je danas i organizirana. Transkript rasprave i njeni rezultati će biti dostavljeni Predstavničkom domu, kako bi se donijele odluke.

Parlamentarna skupština je u junu primila Prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, koji je još uvijek u zakonodavnoj proceduri.

Jedan broj poslanika još u februaru je pokrenuo inicijativu i zatražio analizu primjene zakona, čije su rezultate dobili tek u septembru. Analiza je potvrdila da je zakon dobar, ali se ne provodi. U međuvremenu je zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Nermina Zaimović-Uzunović predložila izmjene i dopune zakona. Rasprava je pokrenuta kako bi se dobile instrukcije javnosti šta da se čini.

Zakon je apsolutno provodiv



Državna veterinarska inspektorica za kontrolu dobrobiti životinja, Inga Dujmović, objasnila je kako se nalazimo u fazi u kojoj treba konačno sjesti i razgovarati o problemima u vezi sa ovim zakonom. Rasprava o zakonu je preispitivanje našeg odnosa prema životinjama. Iako se učinci i doprinosi zakona čine neznatnim, on je osnovan sistem rješenja za zaštitu životinja te treba razumno prihvatiti rješenja iako se u trenutku ne čine najboljim. Zakon jeste primjenjiv, ali informacije sa terena pokazuju da sistem ne postoji. Činjenica je da je Ured za veterinarstvo djelimično zakazao, budući da nije donio pravilnik o identifikaciji pasa i mačaka, koji je ključan za kažnjavanje neodgovornih vlasnika, koji su uzrok problema.

"Treba pitati ko producira neodgovorne vlasnike, a to smo svi mi. Oni koji ne prijavljuju neodgovorne vlasnike, kao i oni koji nisu napravili popis životinja", navela je Dujmović.

Donošenje pravilnika o identifikaciji bi pomoglo organizaciji azila, a potrebno je i da svaka općina raspolaže informacijama o populaciji pasa, što je važno i zbog prevencija bolesti. Nakon procjene populacije, potrebno je uraditi trijažu na terenu te sterilizacije, dodala je.

"Ubijanje ne sprečava napuštanje, a napuštanje je ono zbog čega smo ovdje i dovodi do povećanja populacije. Ne treba podleći sitnim iskušenjima, do velikog cilja stiže se sitnim koracima", rekla je Dujmović.

Profesorica Selma Filipović, šefica Katedre za hirurgiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, uključila se u rješavanje ovog problema donošenjem zakona i učestvuje u nizu projekata vezanih za problem pasa. Navodi da je, nakon četiri godine neprovođenja zakona, ova tema zaslužila da dođe do javne rasprave.

"Pozivi na ubijanje su sramni potezi političkih lobija kako bi, na osnovu nerada, kupili simpatije javnosti. Bez provedenih analiza obrušili su se na najslabiju kariku – životinje na ulici. Rasprava je prilika da se razbiju mitovi o zakonu i riješe pitanja problema odgovornosti i toga kome odgovara ovakvo stanje te da se vidi kako dalje naprijed", rekla je Filipović.

Zakon, navodi Filipović, krive za problem i smatraju ga nedorečenim i neprovodivim. Međutim, problem nije nastao 2009. godine, donošenjem zakona, već je rezultat višedecenijske loše prakse i eliminiranja posljedica, a ne problema, kao i loše veterinarske prakse. Nikada nije postojala želja da se pripremi teren za donošenje zakona, a četiri godine nakon njegovog stupanja na snagu, on je apsolutno provediv.

"Pas na ulici je uvijek posljedica, a ne uzrok problema, što je zakon prepoznao. Program kontrole populacije je jedan vid liječenja problema, kao i sterilizacija i kontrola sredine. Najvažnije je prepoznati vlasništvo kako bi se riješio problem. Tu su i sterilizacija, edukacija i kontrola otpada, što je naučna i empirijski dokazana metoda, koju su proveli deseci zemalja. Psi na ulici nisu lutalice, već napuštene životinje", rekla je Filipović.

Povećan boj pasa je posljedica neselektivnog provođenja zakona, a jedan od uzroka je i period od godinu dana nakon stupanja zakona na snagu, kada su trebale biti provedene masovne akcije sterilizacije, što nije učinjeno.

Tu je i problem ekonomske situacije i toga ko može sebi priuštiti psa. Uz lošu ekonomsku situaciju u zemlji, jedna porodica teško da može udomiti psa.

"Metoda ubijanja je danas nedopustiva u svijetu. Želja za brzim rješenjem je rezultat neinformisanosti. Također, primjera loše vođenih skloništa je mnogo, počevši od Prače, koja je više nalik koncentracionom logoru. Ukoliko nastavimo prebacivanje odgovornosti i neprovođenje zakona, neće doći do brzog rješenja, čak i uz izmjene", kaže Filipović.

Kao moguće rješenje problema, Filipović je navela hitnu registraciju pasa i mačaka, kažnjavanje neodgovornih vlasnika, sterilizaciju, jačanje saradnje sa građanima, poboljšanje situacije u vezi sa skloništima i brojem udomljavanja te trening veterinara i inspektora. Sistem rješenja je sadržan u zakonu, a problem stvaran decenijama ne nestaje preko noći.

"Ubijanje nije humano ni civilizirano i imat ćemo osudu EU. Stremimo ka integraciji, a ponavlja se genocid", poručila je Filipović.

Mikročipiranje i registracija kao rješenje



Sanda Ljubić iz UG Stop ugrizu smatra zaštitare životinja saradnicima u rješavanju problema, a građane najslabijom karikom u problemu. Prema njenom mišljenju, zakon nije dobar, jer bi tako svi ribari ili ljubitelji borbi bikova bili prekršitelji zakona, a nadležne institucije nisu u stanju da ga provode.

Kako Ljubić navodi, jedini pokretač provođenja zakona su sudovi, odnosno žrtve ugriza. Mnoge općine ne žele izgraditi azile bez izmjena i dopuna zakona.

I Ljubić se zalaže za mikročipiranje i registraciju pasa, ali i za ograničen rok držanja u azilima. Također tvrdi i da je zakon potreban, ali po evropskim standardima, te da mu trebaju izmjene sada, prije većih posljedica.

Profesor ekologije na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu, Abdulah Gagić, navodi da je ekologija oblast u okviru koje je zakon trebao biti revidiran, kao i da ga niko nikada nije konsultovao pri donošenju. Prema njegovom mišljenju zakon je donošen u saradnji sa civilnim društvima, a osnovna kritika je da mu je pristupljeno sa aspekta čovjeka, krivca i generatora problema. Navodi i da se sterilizacijom onemogućava jedno od osnovnih prava životinja, a to je reprodukcija, što nije zaštita životinja, te je zatražio uvođenje eutanazije kao rješenje problema. Kao zamjerke zakonu naveo je i izostavljanje činjenica o halal i košer klanju, kao i životinja koje nisu toliko izložene javnosti.

Građanka Mia Ožegović navela je kako je poražavajuće da se o zakonu govori četiri godine nakon njegovog donošenja, a ne godinu dana nakon toga. Zakon nikada nije decidno proveden, što je odgovornost njegovih izvršilaca. Ožegović je za to da se psi maknu sa ulica i počne provoditi zakon te da svaka općina ima svoj azil.

"Ne može se udomiti toliko pasa koliko ih neko može donijeti u kutiji te treba raditi na svijesti ljudi. Također, treba provesti registraciju i paziti kome se prodaju psi, pogotovo opasne rase. Ubijanjem pasa se neće ništa postići, a novac koji je neadekvatno potrošen na azile neće biti potrošen ni na adekvatno sprovođenje eutanazija", rekla je Ožegović.

Vođa projekta britanske organizacije Dogs Trust u BiH, Anel Bećirović, naveo je kako Dogs Trust, pored znatnih resursa, donosi i znanje.

Potrebna jedinstvena baza podataka



"Zakon sadrži napredne i efikasne odredbe o identifikaciji i kontroli populacije pasa, kakve su i u evropskim zemljama. Zbog toga smo i odlučili da dođemo u BiH. Psima nije mjesto na gradskim ulicama, a problem treba rješavati zakonom predviđenim rješenjima. Problem nije zakon, a eutanazija je njime propisana u čak pet slučajeva, čime se štiti sigurnost građana. Ako bi se takve životinje eutanizirale, one bolje udomile, a ostatak obradio i vratio u stanište, ubrzo bi došlo do rješenja problema", rekao je Bećirović.

On je također ukazao da je neophodno hitno formirati jedinstvenu bazu podataka o registrovanim psima te da su problem ljudi koji generiraju problem, kao i oni koji ga ne sankcioniraju. Izmjene zakona ne bi dale rezultate, a ne odražavaju ni stručni pristup, budući da se bave posljedicama, a ne problemom. Također, izmjene su i neisplative, jer donose dodatne troškove eutanazije, koja je pet puta skuplja od sterilizacije.

"Predviđenim mjerama treba više vremena, ali su daleko efikasnije. Vijeće ministara je, 8. aprila, usvojilo odluku da je zakon apsolutno provodiv te apelujem da se što prije počne provoditi, jer svi imaju isti cilj“, dodao je Bećirović.

Jedina pravnica koja se u BiH bavi pravnom zaštitom u slučajevima zlostavljanih životinja, Dalida Kozlić, također je ukazala na važnost mikročipiranja, utvrđivanje vlasništva pasa kao i kažnjavanje. Ona smatra da je kažnjavanje veoma važno jer utječe na svijest građana o tome šta je loše, a šta ne, a ukazala je i na problem pranja novca vlasti, kao i na to kako navedeni troškovi dnevnog boravka psa u azilu nisu 153 KM, kako se navodi, već 50-ak KM, zavisno od veličine i zdravstvenog stanja psa.

"Najveći krivci za nesprovođenje zakona su veterinarska inspekcija, policija i tužilaštvo. Veterinarski inspektori su se direktno oglušili o zakon, a neki javno govore i kako je neprimjenjiv te ga, kao takav, ne treba ni sprovoditi", rekla je Kozlić.

Predsjednica UG Prijatelji Mostar, Aida Čizmić, također smatra da je zakon apsolutno provodiv te da problem jeste pas, ali ga stvara čovjek. I Čizmić smatra da je centralna baza podataka i registracija pasa neophodna, kao i mikročipiranje, sterilizacija, edukacija te kažnjavanje neodgovornih vlasnika i službenih osoba.

Nermina Zaimović-Uzunović, zastupnica koja je i predložila izmjene i dopune zakona, navodi da je razočarana što je tok diskusije usmjeren na provođenje projekta koji je "kraljica dodijelila BiH" te da dosadašnji način rješavanja nije uspješan i svakodnevno je sve više pasa. Zakon nije riješio problem i sve općine ne mogu da ga sprovedu. Potrebno je rješenje koje odgovara građanima, a ne organizacijama. Prema njenom mišljenju je održavanje zakona materijalni interes ljudi koji se bore za njega.

Građanin Stevan Drašković smatra da zakon nije dobar jer su ljudi postali ugrožena vrsta, a pravnik Goran Jeftić tvrdi da nije primjenjiv, jer "nije normalan". Navodi kako je prije donošenja zakona u Zenici svake godine ubijano pet hiljada pasa, a da sterilizacija i ponovno puštanje na ulicu nisu normalni.

"Kako registrovati pse i mačke na selu, kad mene ni poštar ne može naći? Sistem ne funkcioniše. To može u uređenoj Evropi", rekao je Jeftić.

Načelnik Općine Travnik, Admir Hadžiemrić, naveo je kako je na njemu da provodi zakon i napravi kompromis između životinja i ljudi, te da već dvije godine radi na sterilizacijama.

"Ne stojim ni na jednoj strani, ali hajde da provedemo zakon ili ga učinimo provodivim", rekao je.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: