{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Politički (kobajagi) marketing u BiH - Priča iz svakodnevnice

2.10.2012. u 20:30
274
Politički (kobajagi) marketing u BiH - Priča iz svakodnevnice
274
Politički (kobajagi) marketing u BiH - Priča iz svakodnevnice
Foto: Klix.ba
Zamislite se kao glavni akter priče koja slijedi. U poštanskom sandučiću ste zatekli letak o novom televizoru, koji možete kupiti u prodavnici nedaleko od vašeg doma, po nevjerovatnoj ponudi.
Taj televizor je najbolje što se nudi trenutno na tržištu, slika je kao mlijeko, nema daljinski upravljač nego vam čita misli… Da, dobro ste pročitali! Vi biste da gledate BHT kad ono BHT na ekranu, vi biste gledali Sulejmana Veličanstvenog kad ono OBN... Čak ne trebate da se sekirate za prijevoz... Sve ljubazni prodavači urade za vas. A cijena? Cijena je prava sitnica, 100,00 KM.

I tako se odlučite da kupite taj nevjerovatni televizor. Taman što ste platili tih traženih 100,00 KM, ljubazni prodavači objasne da baš danas nisu u mogućnosti isporučiti televizor na adresu, pokvarilo im se dostavno vozilo. Pa hajde, nećete biti zločesti kupac, imate automobil, a i ne živite daleko, sami možete odnijeti to čudo tehnike do svog doma. Što i uradite.

I tako se novi ukućanin uselio u vašu svakodnevnicu i dobio centralno mjesto u dnevnom boravku. Zaista, nema daljinskog… ali… ne lezi vraže, ne čita misli, nego morate svaki put do televizora kako biste gledali omiljenu seriju na ekranu. Nazvali ste prodavača da vam objasni o čemu se radi, ali on vas je opet ljubazno uvjerio da niste dobro shvatili letak... nigdje nije eksplicitno pisalo da TV čita misli. Ni slika nije najbolja, ali "dura se“. Nakon nekoliko mjeseci TV više ne radi, pa ste odlučili ne zvati telefonom, nego otići i reklamirati čudo tehnike. Na mjestu ste doplatili i dobili novi TV prijemnik. Ne zovu ga čudom tehnike, ali radi, ima daljinski i ništa mu ne nedostaje…

Pitate se kakva je sličnost ove priče sa naslovom teksta? Velika! Na izborima idemo u prodavnicu, glasačko mjesto, tamo kupujemo proizvod – politički ideju ili program stranke, koji itekako plaćamo, našim glasom koji smo jednokratno potrošili. Ovim ispada da marketing sira, mlijeka, čokolade, televizora i, s druge strane, političke partije ili kandidata nisu toliko daleko jedan od drugog. Sve se svakako svodi na razmjenu (novac za proizvod, ili glas za ideju, na isto dođe). Ipak, jedna je suštinska razlika. Nakon što vidimo da politička opcija čiju smo ideju kupili ne ispunjava svoja obećanja, ne možemo je reklamirati i za svoj novac dobiti ono što kao potrošač (koji je uvijek upravu, zar ne?) zaslužujemo. Preostaje nam samo da čekamo naredne četiri godine kada dobijamo priliku za novu kupovinu. Ovo nas dovodi do zaključka da bi kupci (glasači) trebali biti barem nekoliko puta oprezniji kada plaćanje vrše kroz svoje građansko pravo, a ne mukotrpno zarađenim novcem. Da li je to uistinu tako?

Spadam u red onih koji su se dobro prevarili u svojoj prethodnoj kupovini obavljenoj na glasačkom mjestu. Zato nastojim da ove godine donesem mudriju odluku i svoj glas bolje potrošim. Dozvolite mi da iz svog ugla prokomentiram izborni marketing u glavnom nam gradu. Ne želim biti zlobna i a priori negativna, ali moj ugao je da hvalospjevima ne postižemo ništa, jedino argumentovana kritika pomaže da sutra budemo bolji... pa zato krenimo redom... kritikom.

Krivi smo i mi... što smo ih pustili

Stručnost? Gdje je pobjegla stručnost. Predizborni marketing u BiH je svuda. U taksi vozilima (jer taksista ima malog koji je baš fin i iz fine kuće pa eto da glasamo za njega), u frizerskom salonu (sestra od frizerke se tek udala i ne može naći posao, pa eto da glasamo za nju, bit će joj osigurana egzistencija), u kafiću (gazdin rođak je bilder i baš je zeznut, ako dobije mjesto u općinskom vijeću nikom dlaka sa glave neće faliti u mahali), u džamijama, ali i na džamijama, u crkvama... i ko zna već gdje ne. I nije to najveći problem... ali je problem što mi niko od nabrojanih nije ni pokušao objasniti da su navedeni stručni za poziciju na koju pretenduju, da imaju konkretnu ideju i plan kako je provesti. Niko se ne čudi što pojedini "umjetnici“, koji nam se retuširano smiješe sa plakata, izjavljuju da će dići kulturu na viši nivo u općini... Čak ih ni novinar ne upita da li znaju da se odluke o kulturi ne donose na općinskom nivou? Gospodin iz iste stranke je čak penzionerima obećao i trinaestu penziju. Nema veze što se on kandiduje za općinsku vlast, a što i ptice na grani znaju da penzije zavise od Federalne uprave.

Ljudi koji preporučuju da glasam za njihove strine, amidže, sestre ili malog od gazde, se ni u jednom trenutku nisu zapitali o njihovoj stručnosti i znanju da nešto učine. Čak me je konobar u kafiću, pored čije bašte je zalijepljen plakat na strujni vod, vrlo drsko pitao zašto plakat fotografišem. I rekao mi da sam smiješna, jer šta ima veze što su nalijepili plakat na strujni vod (koji je, gle čuda, u javnom, a ne privatnom vlasništvu).


Možda bi nam kao predizborno štivo godio tekst o rezultatima koje je postigao vrli političar Arnold Schwarzenegger za vrijeme svog guvernerskog mandata (2003. - 2011. godine). Ukratko, zavio je privredu Californije u crno (a morate priznati da to nije lagan zadatak). Ali, to je Amerika, miljama daleko od nas... hajdemo mi glasati za strine amidže, tetke, nazovipjevače, oni nisu Schwarzenegger, oni su naši.

U srijedu pročitajte drugi dio analize Politički (kobajagi) marketing u BiH...

Selma Kadić je viši asistent na Katedri za marketing Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Završila je dodiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, postdiplomske studije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a trenutno priprema doktorat na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani. Objavila je više naučnoistraživačkih radova iz područja političkog marketinga, a danas se bavi istraživanjima iz prodaje i ponašanja potrošača.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: