To su najbolje pokazali nedavni izbori, na kojima su pojedini kandidati dobijali direktan mandat sa osvojenih 1.500 glasova, dok su oni koji su upisali i četiri puta više glasova ostali ispred skupštinskih vrata.
Tako, na primjer, kandidat DNS-a iz prijedorske jedinice Duško Ivić ima čak 6.992 glasa, a nije poslanik. Isto važi i za kandidata SNSD iz Prijedora Dalibora Pavića sa 5.827 glasova i njegovu stranačku koleginicu iz Srpca Zoru Vidović sa 5.009 glasova. Kandidat SDS iz Lopara Želimir Nešković ima 5.688 glasova, ali ni on nije ušao u Narodnu skupštinu RS.
Istovremeno, direktni mandat sa neuporedivo manje glasova osvojili su Slavko Vučurević iz Trebinja sa 2.519 glasova, Zdravko Krsmanović iz Foče sa 2.796, Dragan Galića iz Šekovića sa 1.525, Perica Bundalo iz Kozarske Dubice sa 1.487 osvojena glasa. Kada se ovome dodaju kompenzacioni mandati, preko kojih su neki postali poslanici sa samo nekoliko stotina glasova, jasno je da je postojeći sistem postao cirkus, umjesto da obezbijedi vladavinu većine.
Bez obzira na to što na rezultat svakog kandidata primarno utiču lični i stranački glasovi, pomenute razlike se ipak dešavaju zbog neujednačenih izbornih jedinica i broja direktnih mandata koji joj pripada. Taj problem je pokušala da riješi NSRS, mijenjajući broj i granice pojedinih izbornih jedinica, ali cilj očigledno nije postignut. Statistički, u Hercegovini na jedno direktno poslaničko mjesto sada dolazi 15.747 upisanih birača za NSRS, a u banjalučkoj jedinici 22.558. Na manjkavosti Izbornog zakona nedavno je upozorio i predsjednik NDP-a Dragan Čavić.
"Da Izborni zakon nije takav kakav jeste ni samo brojanje glasova ne bi trajalo dvije nedjelje. Jasno je svima da taj zakon trebamo što prije mijenjati ukoliko želimo da izbori liče na nešto drugo, a ne na cirkus"; rekao je Čavić.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
