{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Nino Fejzibegović (24) je doktor medicine koji je radio i studirao na prestižnim svjetskim univerzitetima

26.7.2015. u 11:34
9
Nino Fejzibegović (24) je doktor medicine koji je radio i studirao na prestižnim svjetskim univerzitetima
9
Nino Fejzibegović (24) je doktor medicine koji je radio i studirao na prestižnim svjetskim univerzitetima
Foto: Julia Kühn
Nino Fejzibegović iz Sarajeva ima samo 24 godine i već je završio studij medicine. Do zvanja doktora dijeli ga samo državni ispit koji će polagati u oktobru u Njemačkoj. Studij medicine završio je u Njemačkoj, Švedskoj i Japanu, a stažirat će u SAD-u i Švicarskoj.
Uz to sve, Nino govori pet jezika, član je Crvenog križa u BiH i bavi se humanitarnim radom. Početkom ove godine bio je u Južnoafričkoj Republici gdje je radio sa najtežim pacijentima koji nemaju nikakvih prava niti medicinsku pomoć.

U razgovoru za Klix.ba rekao je kako je oduvijek znao da će biti doktor. Jezike je počeo učiti rano - njemački već u osnovnoj školi sa svojom sestrom kada kreće i na razmjenu učenika. Završio je Drugu gimnaziju, Prirodni smjer.

"Mama mi je rekla da sam joj obećao još kada sam bio prvi razred da ću biti doktor i uspio sam. Išao sam na takmičenja iz fizike, hemije i prve pomoći. Od 14. godine sam u Crvenom križu i sve me je to usmjerilo ka medicini", rekao je Nino za Klix.ba.

Stipendija na Heidelbergu



Bio je učenik generacije Druge gimnazije, a s obzirom na to daje išao na časove intenzivnog učenja njemačkog jezika i bio najbolji DAAD ogranak njemačke vlade mu je ponudila stipendiju za studije u Njemačkoj.

"Upisao sam Medicinski fakultet u Sarajevu jer nisam znao hoću li uspjeti dobiti tu stipendiju. No, nakon dvije sedmice zvali su me iz DAAD-a i javili da sam prošao ida mogu birati bilo koji fakultet, a da će mi oni platiti sve troškove cijelog studija. To je bio veliki šok za mene i moje roditelje koji nisu ni znali da sam aplicirao. U maju 2009. godine prijavio sam se na Univerzitet u Heidelbergu i primljen sam", rekao je Nino o početku avanture koja će ga je dovela do zvanja doktora i velikog broja putovanja širom svijeta.

U Tokiju
U Tokiju


Upisati se na Heidelberg je veliki uspjeh jer godišnje primaju jako malo studenata, a Nino je bio jedini iz BiH te godine. Na početku je bilo teško, ali nije odustao i njegova strast prema medicini mu je pomogla da položi sve ispite.

"Znao sam jezik ali nisam znao medicinske izraze na njemačkom. Prvi ispit je bio iz Anatomije i sjećam se da je nastava počela 3.10., a ispit koji je bio na 200 strana je bio zakazan za 18.10. Učio sam dan i noć i spavao po 2-3 sata kao bih ga položio. U svemu su mi pomogli prijatelji koji su mi objasnili neke riječi koje nisam znao. Poslije mene tu stipendiju je dobilo još naših studenata i svi se pokazali odlično jer kada dobiješ tu mogućnost da se izvučeš iz začaranog kruga BiH i dobiješ jedinstvenu mogućnost da studiraš na Heidelbergu, tada dobiješ motivaciju. Tako da mi uopće nije bilo teško i kad se sjetim tog perioda nemam osjećaj mučnine već sreće. Svih sedam dijelova Anatomije sam položio bez problema i postao demonstrator", prisjetio se.

Studirao i radio



Nino sa Thomasom Südhofom,  dobitnikom Nobelove nagrade za Medicinu 2013. godine
Nino sa Thomasom Südhofom, dobitnikom Nobelove nagrade za Medicinu 2013. godine


Kontakt s mrtvim tijelom imao je već u prvoj sedmici studija. Zanimljivo je to da veliki broj profesora donira svoje tijelo i organe nakon smrti fakultetu kako bi studenti mogli učiti na njima. Tijela budu korištena samo jedan semestar i onda se pravi kolektivna sahrana za sve njih koju organizuju studenti u znak zahvalnosti.

"To je odličan sistem jer sve iz Anatomije znam i danas zbog šoka kada ugledate leš i radite na njemu. Prvi put nam je bilo neugodno jer osjećate veliko poštovanje prema tim ljudima koji su žrtvovali svoje tijelo da na njemu učimo", rekao je Nino.

Od početka studija radi na jednoj klinici na koju je primljen zahvaljujući radu u Crvenom križu. Naime, kada je aplicirao za posao nije imao iskustva i bio je izuzetno mlad što poslodavcu nije odgovaralo, ali ga se sjetio sa jednom od evropskih takmičenja iz pružanja prve pomoći i rekao je da će mu dati šansu. Sada Nino ima ugovor na neodređeno.

"Radio sam na Intenzivnoj njezi gdje sam stekao veliko iskustvo koje ne bih mogao dobiti niti na jednom univerzitetu. Radio sam noću, a danju išao na časove i učio. Stipendijom sam bio uslovljen da moram imati najviši prosjek", rekao je.

Ljekar bez granica



U Cape Townu
U Cape Townu


Nakon druge godine fakulteta prijavljuje se na Karolinska institut u Stockholmu gdje je želio završiti četvrtu godinu. Počeo je učiti švedski i dobio je evropsku stipendiju. Tamo je prove 1,5 godinu.

"Bio mi je to najljepši period. Najteže mi je bilo uraditi test iz Psihijatrije koji je trajao pet sati i bilo je pismeno na švedskom jeziku. Tamo sam počeo raditi svoj doktorski rad o temi pankreasa i završio sam eksperimentalni rad koji će biti objavljen u naučnom časopisu", kazao nam je.

Po povratku u Heidelberg završava posljednji semestar i odlazi u Cape Town u Južnoafričku Republiku u januaru ove godine kao ljekar bez granica. Otišao je na kliniku koja liječi ljude bez osiguranja u mjesto gdje je nasilje na najvišem nivou, a opasno je čak i hodati ulicom.

"U centru Cape Towna je sve super, no čim se odmaknete u tzv. townshipe situacija se mijenja. Sve liči na ratnu hirurgiju jer vam dolaze ljudi koji su bačeni pod voz, na kojih su pušteni psi, na koje je pucano, imaju smrskana koljena i sl. Bilo je to traumatično iskustvo. Radio sam u Nyangu koji se smatra najopasnijim mjestom u svijetu u kojem se godišnje dogodi 7.000 ubistava. Tu ljudi žive u najgorim uvjetima. Imaju samo barake, policije nema, puno je droge i dosta zaraženih HIV virusom. Imaju svoja pravila življenja i ako nešto ukradeš cijela zajednica može da te kazni tako što će pustiti pse na tebe, tući te, pucati u tebe i sl", rekao je.

Od aparata su imali samo toplomjer, stetoskop i HIV test. Samo su s tim postavljali dijagnoze i potom liječili ljude. Nakon Cape Towna odlazi u Tokio gdje je radio praksu na Onkologiji, a trenutno piše završni rad i uči za državni ispit.

Bosanac predstavlja Njemačku u SAD-u



Stažiranje će raditi u New Yorku na Univerzitetu Columbia. To je također veliki uspjeh jer je Nino prvi student koji nije državljanin Njemačke, a predstavljat će je sa još troje Nijemaca.

"Svi će se pitati šta se tu dogodilo i zašto su izabrali neku osobu koja nema njihovo državljanstvo. Posljednji dio staža uradit ću u Cirihu nakon čega slijedi specijalizacija za koju imam više ponuda", kazao je.

Trenutno se ne planira vratiti u BiH iako mu nedostaje Sarajevo, prijatelji i porodica. Smatra da više može pomoći svojoj zemlji iz države u kojoj postoji sistem, što je do sada i radio. Pomagao je u liječenju naših ljudi, prevodio im nalaze, uvezivao ih s ljekarima i klinikama, te pomogao u dobijanju medicinskih donacijama našim ljudima i zdravstvu. No, planira se vratiti u dugoročnom smislu.

Zapostavljen privatni život



U budućnosti se planira nastaviti baviti naučno-istraživačkim radom i steći zvanje profesora.

"Privatni život bio je zapostavljen cijeli moj studij. Puno sam proveo učeći, malo spavao, pisao motivaciona pisma, radio noćne smjene... Ali nisam osjetio da mi je to teško palo jer mi je nakon svakog napora stizalo priznanje i nova prilika što kod nas ovdje nema. To je problem jer se ovdje trud i zalaganje ne isplate na način na koji se isplate u Njemačkoj jer živimo u sistemu punom anomalija", kazao je.

U slobodno vrijeme putuje, uči jezike, bavi se humanitarnim radom i igra tenis. Uprkos manjku vremena uspio je naći i djevojku koja također studira medicinu i trenutno je u Tokiju.

"Veza na daljinu teško funkcioniše jer oboje mnogo učimo i radimo te je velika vremenska razlika. Ali to je samo jedna faza i nikada nam nije palo na pamet da zaustavljamo jedno drugo. To je sve investicija u nas kao osobe iz čega ćemo izaći bogatiji i isplatit će nam se u životu. Sreća je što smo slični: oboje volimo učiti strane jezike, putovati i nemamo problem s upoznavanjem novih kultura. Ona govori sedam jezika i trenutno uči bosanski za koji je rekla da joj je najteži iako već zna kineski i japanski", rekao nam je ovaj mladi uspješni Sarajlija.

Istakao je da sve to ne bi bilo moguće da nije dobio stipendije DAAD-a, švedske vlade, Evropske unije, pokrajine Baden-Württemberg i Fonda za nadarene studente "Gesellschafft der Freunde Universität Heidelberg" kojima je zahvalan na pruženoj prilici.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: