Naime, higijenska ispravnost vode kontrolirane u februaru i martu na javnim česmama u Živinicama, Banovićima, Srebreniku, Kalesiji, Gradačcu i trinaest izvora u općini Tuzla, nije zadovoljavajuća.
Javna česma u tuzlanskom Par Selu bakteriološki i higijenski je ispravna, za razliku od javne česme Lipa u tuzlanskoj Mjesnoj zajednici Mejdan, koja je u februaru bila bakteriološki neispravna, dok je u martu odgovarala čistoj vodi s hemijskog i bakteriološkog stajališta.
Javne česme: Miladije, Ječmište, Dokanj, Mihatovići i Gornja Tuzla prema kontrolama vršenim u februaru i martu bile su neodgovarajuće zbog hemijskih parametara, ali su imale odgovarajuće bakteriološke nalaze, što znači da nisu opasne o pitanju zaraznih bolesti.
„Sumporna voda na javnoj česmi u Miladijama je neodgovarajuća zbog sadržavanja amonijaka i nitrata, pa se ne preporučuje da je građani koriste svakodnevno kao vodu za piće, iako je kao mineralna voda ispravna“, naglasila je direktorica Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona Nermina Mehinović.
Javna česma Šljivik u Gornjoj Tuzli prema kontroli u martu sadržavala je ešerihiju koli fekalnog porijekla, ali je u februaru bila ispravna. Spomen-česma u Mihatovićima nije zadovoljavajuća ni bakteriološki niti hemijski u februaru i martu zbog velike količine fekalnih sadržaja.
Rezultati analize su pokazali da javna česma „Hajr voda Hadžihasana Ćatića“ ne odgovara kvalitetu čiste vode ni hemijski ni bakteriološki, jer sadržava velike količine nitrata, a javna česma u Slavinovićima je neispravna zbog toga što sadržava ešerihiju koli i magnezij, kao i javne česme: Kotornica u Živinicama i Hadžiefendijina voda u Gradačcu, koje su također neispravne bakteriološki i hemijski. I javna česma u Banovićima sadržava magnezij, ali je bakteriološki odogovarala čistoj vodi, Havina voda u Srebreniku sadržava ešerihiju koli fekalnog porijekla, dok javna česma Korito u Kalesiji ne odgovara hemijskoj analizi.
Po riječima Ćazima Serhatlića, šefa Službe za inspekcijske poslove Oćine Tuzla, neophodno je da bude posvećena veća pažnja redovnoj kontroli javnih česmi s akcentom na one koje svakodnevno koriste građani da ne bi došlo do neželjenih posljedica, kao što su zarazne bolesti i epidemije.
