Piše: Faruk Šehić / Na izborima frustraciju možeš pretvoriti u nešto konstruktivno

Svježe izbrijane obraze utegnute u fitilj skupocjenih kravata. Lažove, licemjere i podlace. Kriminalce u Armanijevim odijelima sa nevinim izrazima lica koji će nas jahati i naredne četiri godine. Organizovane kriminalce koji su udruženi u zločinačke organizacije pod krinkom političkih stranaka na putu za Evropsku uniju i dobrobit, prvenstveno, svojih naroda.

A narod ko narod, uvijek naginje sirotinji. Bijedno živi, ali toga nema previše na malim ekranima, ni u drugim medijima. Narod živi tamo negdje iza brda. Kada putuješ Bosnom i Hercegovinom, narod je sa one strane horizonta, po selima i zaseocima, u blatu i muci svoga života. Zato narod ima političke stranke i vjerske organizacije, jer bogufala kako bi narod živio bez njih. Šta bi jeo, i ko bi mu poklanjao krave, ovce, sjeme za žito, traktore u predizbornim kampanjama.

Zato postoji narod da ga se njegovi dušebrižnici sjete mjesec dva pred izbore. Narod je onda samo neka fiktivna masa ljudi, kuća, zemlje i stoke, i on je potreban za dva dana glasanja. Poslije toga narod nastavlja svoj lijepi život u blatu i znoju. Daleko od čistoće gradskih elitnih kvartova gdje žive njegovi zaštitnici. Narod po nepisanom pravilu i ne živi u gradovima, tu i tamo ga ima u prigradskim naseljima, onda ga ubrajaju u nepismenu sirotinju, kojoj je dovoljno jedna piva i pet ćevapa da glasa za nekog političara sa velikom glavušom.

U gradovima živi urbana raja, ljudi iz finih familija, najstariji građani dotičnog grada. Tu žive i oni što su došli u gradove, ali i oni se ubrajaju u gradsku raju, mada nisu iz onih najfinijih familija sa profitabilnim i zvučnim prezimenima. U gradovima živi mnoštvo različitih grupacija, klasa i tipova građana. I u gradovima, bez obzira na svoju urbanost, živi i narod preobučen u kvalitetna odijela. Urbani narod zna za koga će... zna se, glasati / glasovati. On ne razmišlja previše i svake godine, uredno, u tačno određeno vrijeme izlazi na izbore i glase za svog zaštitnika. Otprilike za glavuše sa lijepo izbrijanim obrazima i terasastim podvoljcima. Tu nema greške, jer on voli svoju glavušu, i želi joj dati demokratski legitimitet da ga glavuša predstavlja u naredne četiri godine njegovog života.

Međutim, u gradu postoji mnoštvo različitih vrsta građana, neki od njih su dosta brojni. Sjede po baštama kafića i pljuju na svakoga koga se sjete. Cinizam i ironija je njihovo najveće oružje. Mrze ovakav nepravedan poredak stvari u kojem glavuše vladaju državom, ali i dalje piju kafe razvijajući cinizam i ironiju. Bildati ironiju, stilsku figuru govora i pisanja, može samo onaj koji misli svojom glavom. Onaj koji misli svojom glavom vrlo lako se može uvjeriti u kvalitet života kojeg mu obećavaju televizijske glavuše.

Taj kvalitet je nikakav. Taj kvalitet je na tako visokom nivou da su u Stocu uhapšeni srednjoškolski profesor, krim. inspektor i vođa stranačke omladine. Ustvari, nije to do kvaliteta života, nego je to živi dokaz sprege glavuša i kriminalaca, tj. radi se o jednom te istom. Pa se tu malo pojavila pravna država i pohapsila uzorne građane dilere. Sitne ribe, dok oni na vrhu imaju legalne kompanije i brzo zarađuju čist novac.