{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


INTERVJU
/
Mustafa Cerić: Bakira Izetbegovića, centarfora koji ne zabija golove, treba mijenjati

17.8.2014. u 10:30
835
365
Mustafa Cerić: Bakira Izetbegovića, centarfora koji ne zabija golove, treba mijenjati
835
Mustafa Cerić: Bakira Izetbegovića, centarfora koji ne zabija golove, treba mijenjati
Mustafa Cerić (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Dr. Mustafa Cerić, bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, jedno je od novih lica na političkoj sceni naše zemlje. Njegova kandidatura za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH izazvala je burne i oprečne reakcije. Od momenta zvaničnog objavljivanja kandidature ističe da iza sebe nema stranačku mašineriju, ali da je njegov ulog njegov moral.
U seriji intervjua koje Klix.ba radi sa kandidatima za članove Predsjedništva BiH, razgovarali smo i sa Cerićem. On je jedan od ukupno 10 kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva, a u razgovoru za naš portal govorio je o planovima ukoliko bude izabran, o državi BiH na njenom putu ka euroatlanskim integracijama, bošnjačkoj politici, drugim kandidatima...

Poštovani dr. Mustafa Cerić, do zvaničnog početka predizborne kampanje u BiH ostao je još mjesec, ona nezvanična je počela odavno. Kako ocjenjujete dosadašnje ponašanje stranaka i pojedinaca u politici, kako vam se čini ono što rade i govore, koliko je to slično ili se razlikuje u odnosu na predizborne periode koji su iza nas?

Očekivao sam ovoga puta više kreativnosti, inovacije i novih ideja s obzirom na stanje u kojem se nalazi naša zemlja, a posebno u kontekstu očekivanja naših ljudi da Bosna i Hercegovina postane dijelom euroatlantskih integracija. Slovenija i Hrvatska već su članice Europske unije. Podsjećam da bi 2021. godine Crna Gora mogla postati članica EU, poslije nje i Srbija. Samo se za našu zemlju još uvijek ne spominje datum, već stvari stoje "onako". Ovo stanje "onako", tj., "ni tamo ni 'vamo" je neodrživo i opasno. Naša zemlja mora odabrati put i krenuti putem progresa, jer stanje stagnacije se više ne da istrpjeti. Svima mora biti jasno da mi više ne možemo trpjeti, ne možemo pristati na višedecenijsko čekanje na milost Europe. Politika naše zemlja, uz podršku savjesnih i odgovornih građana, mora razmišljati o svim mogućim opcijama kako bi osigurala svojim građanima život dostojanstva kroz vlastiti rad i privređivanje. Mi ne smijemo pristati na politiku "odbačenih" i '"getoiziranih" u Europi.

Moramo biti jasni da mi naše euroatlansko opredjeljenje želimo nadopuniti, a ne "supstituirati" nastupom prema drugim regijama i zemljama. Ali ni to ne treba isključiti ako ne bude suštinskog napretka na putu da država Bosna i Hercegovina postane normalna, funkcionalna i prihvatljiva zemlja u kojoj svi ljudi i narodi mogu imati ugodan, zdrav i sretan život. Naša izuzetno složena demografsko-privredna i političko-socijalna situacija traži hitna i netipična rješenja, poput onih koje je, zgrožen nad destrukcijom rata i sporošću posljeratne obnove, svojevremeno tražio francuski genij kardinal Richelieu. Stoga, pozivam mlade da se probude i da ne stoje po strani, već da se aktivno uključe u političke procese, budući da se to najviše tiče njihove budućnosti. Možda je prejako, ali mora se čuti i ovo: "Il' sad il' nikad"! Mi moramo znati gdje smo i kamo idemo.

Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba
Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba


Kakvu predizbornu kampanju, ovu zvaničnu, ćete vi voditi, šta će biti vaši aduti i šta ste spremni obećati, a šta ne?

Ono što mogu obećati je da ću predano raditi svim bićem za državu Bosnu i Hercegovinu i da ću učiniti sve da artikuliram strateške pravce države Bosne i Hercegovine, kao što su mir i sigurnost (NATO), afirmacija države u svijetu za potrebe ekonomskog rasta, te obnavljanje nedovršenih sudskih postupaka pred Međunarodnim sudom pravde radi istine, pravde i pomirenja. Iskoristit ću svoje znanje i veze da privučem što je moguće više investicija, jer cijenim da je za oporavak naše zemlje potrebno što prije osigurati svjež novac za otvaranje industrijskih, poljoprivrednih, turističkih i drugih kapaciteta. Moja kampanja će biti fer i korektna, sa motom "takmičimo se u dobru".

Moji aduti su iskrena namjera, volja za uspostavljanjem i njegovanjem prijateljskih odnosa u regionu i svijetu, sposobnost da se suočim sa svim izazovima, želja da učim kako rješavati probleme, spremnost na žrtvu, spremnost da slušam i da prihvatam savjete. Tu je i moje dugogodišnje iskustvo u obnašanju najviše i najčasnije dužnosti u Bošnjaka, te moja sklonost za komunikaciju sa svijetom, kao i moja opredijeljenost za dijalog sa drugima i drugačijima. No, moj najsnažniji adut je moja iskrena predanost da radim i dan i noć kako bi Bošnjaci imali snažnu duhovnu, nacionalnu i državnu liniju odbrane. Uvjeren sam da je taj cilj ostvariv. Mislim da će to Bošnjaci prepoznati.

Poznate su nam nadležnosti Predsjedništva BiH. Kao takvo, Predsjedništvo nema mogućnost direktnog kreiranja i utjecaja na neke oblasti poput zdravstva, zapošljavanja, obrazovanja, gradnje cestovne infrastrukture... No, vi ste govorili, pa i obećavali, da možete doprinijeti napretku u tom pogledu, naročito u zapošljavanju i borbi za ostanak mladih u zemlji. Na koji način to mislite izvesti ukoliko budete izabrani u Predsjedništvo?

Ubrzo nakon što sam se zvanično kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH predložio sam departizaciju članova najvišeg državnog organa. Članovi Predsjedništva trebali bi se baviti ovom državom, a ne samo slijepo slijediti politiku i interese stranaka iz kojih dolaze. Upravo na taj način, državno Predsjedništvo ojačalo bi svoju ulogu i bilo bi utjecajnije. Kvalitetan dijalog mora postojati na relaciji kolektivni šef države - izvršni organi, budući da je direktna, uska i iskrena saradnja svih državnih tijela jedini način normalnog funkcioniranja ove države. Osim ingerencija predviđenih zakonom, članovi Predsjedništva znatno mogu doprinijeti u promjenama pokretanjem različitih inicijativa i, svakako, svojim utjecajem u međunarodnim krugovima. Nije da se o BiH ne govori u tim krugovima, problem je što se ne govori afirmativno, što bi pomoglo u rješavanju aktuelnih problema, već se govori samo u kontekstu postojeće krize sa silnim pesimističkim prognozama o budućnosti naše zemlje.

Jedno je sigurno, napredak neće biti ni lagan ni brz, no od nečega se mora krenuti. Promjene se moraju dogoditi i u tom pravcu mora se načiniti prvi korak. Predstojeći izbori bit će šansa za taj korak za sve nas. Vidite, pozicija ne čini čovjeka velikim, već čovjek svojim radom čini poziciju velikom i utjecajnom. Moje 20-godišnje iskustvo u obnašanju dužnosti reisu-l-uleme govori da se i sa pozicije člana državnog Predsjedništva mogu pokrenuti pozitivni procesi u državi i svijetu i izvan onoga što je u opisu tog radnog mjesta. Na kraju, znam razliku između državnika i podanika. Prema tome, nemojte potcjenjivati moju želju, znanje i sposobnost da kao bošnjački član Predsjedništva pokrenem mnoga pitanja i mnoge procese uključujući i ovo što ste pitali.

Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba
Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba


Vi iza sebe nemate stranku čiji bi zastupnici mogli biti u parlamentarnim klupama i izglasati, odnosno dati podršku nekim Vašim idejama zajedno sa ostalima s kojima bi činili eventualno parlamentarnu većinu. Isticali ste da je Vaš ulog Vaš moral, no je li to dovoljno da provedete u djelo neke zamisli i obećanja?

Da, u pravu ste. Iza sebe nemam stranku, ali zato imam moral, čist obraz, iskren nijjet, predan i stručan tim ljudi i žarku želju da se svaki pojedinac u našoj zemlji osjeća sretnim i zadovoljnim. Zar ne vidite? Neki koji iza sebe imaju stranku, nemaju upravo ovo što sam naveo. Dakle, od objave moje kandidature do danas, upoznao sam ljude koji su mi vratili vjeru u ovu zemlju, obnovili mi vlastiti entuzijazam, te me ohrabrili da vjerujem u uspjeh na principu: “Ne treba sumnjati da mala grupa umnih, predanih ljudi može promijeniti svijet. Uistinu, to je uvijek tako bilo“. (M. Mead).

Moje srce koje kuca za ovu zemlju može pokrenuti stvari i siguran sam da će ljudi u našoj zemlji to prepoznati. To mi daje snagu čak i veću od snage neke stranačke mašinerije. Ponavljam, ako više pažnje obratimo na budućnost, na prosperitet naše zemlje i dobrobit svih ljudi koji žive u njoj, a manje na uske stranačke i lične interese, svima će nam biti bolje.

Više puta ste spominjali bh. dijasporu te sugerirali da ju treba "iskoristiti" u pozitivnom smislu. Šta mi možemo očekivati i tražiti od dijaspore, a šta smo joj dužni dati? Kako generalno ocjenjujete odnos države BiH i dijaspore?

Ne bih baš koristio termin iskoristiti dijasporu. Već je, manje ili više, svi koristimo na neki način. Zahvaljujući našim ljudima vani, dosta ljudi u našoj zemlji uspijeva sastaviti kraj s krajem. Rješenje silnih problema u našoj zemlji ne treba tražiti u dijaspori. Stvari se moraju raščistiti ovdje. Za mene ostaje enigma kako zemlja koja pokriva više od 51.000 kvadratnih kilometara teritorije, u kojoj živi nešto manje od četiri miliona ljudi, znači kao prosječan europski grad, nema sreće ni prosperiteta pored silnih prirodnih bogatstava i resursa. Istovremeno naši ljudi, koji sve češće i sve masovnije odlučuju sreću potražiti u tuđini, u tome najčešće i uspijevaju. Kako naš čovjek nakon godina životarenja u svojoj zemlji, sreću pronađe u tuđoj? Zašto to ne pokuša ovdje? Očito je problem u sistemu, u birokratskom aparatu i brojnim drugim preprekama koje je postavio sistem. Rješenja, dakle, treba tražiti ovdje, a ne u dijaspori. Dijaspora nam svakako u tome može pomoći svojim iskustvom i savjetima. Svakako nemojmo zaboraviti da prema procjenama Svjetske banke naša dijaspora godišnje upumpava u bh. ekonomiju dvije milijarde dolara. Nasuprot te cifre, budžet Vijeća ministara za institucije Bosne i Hercegovine i servisiranje vanjskog duga iznosi nešto više od jedne milijarde dolara, što znači da je doprinos dijaspore ovoj zemlji približno dva puta veći od državnog budžeta iz kojeg se godišnje izdvoji oko 600 miliona dolara za potrebe otplaćivanja vanjskog duga. Znači, dijaspora doprinosi tri puta više nego što država plaća za servisiranje vanjskog duga, a za to ne dobiva ništa zauzvrat, pa ni direktnu zahvalnost. Kao bošnjački član Predsjedništva BiH učinit ću sve da se dijaspori iskaže zaslužena zahvalnost i da se zaista osjeća dijelom naše države.

Šta bi trebali biti ciljive bh. diplomatije, kakvom je vi želite vidjeti i kakvu je želite kreirati zajedno s kolegama ukoliko budete izabrani u Predsjedništvo BiH?
Prvi i osnovni cilj naše diplomatije trebao bi biti da zaista bude diplomatija države Bosne i Hercegovine i njenih interesa, a ne interesa ovih ili onih, kako to odluči određeni diplomatski predstavnik naše zemlje. Uloga diplomatske mreže izuzetno je bitna. Ono što su aktuelni zvaničnici ove zemlje zaboravili su da Bosna i Hercegovina ima prijatelje i na istoku i na zapadu, kako u Americi, tako i u Rusiji, kako u Europskoj uniji, tako i u arapskim zemljama. Ta prijateljstva svakako bi trebalo iskoristiti za dobro svih. Problem je ponovo na domaćem terenu, gdje ne postoji konsenzus o vanjskoj politici, gdje različite strane svojataju različite međunarodne veze i prijateljstva, lobirajući isključivo za vlastite interese ili interese određenih političkih opcija.

Predsjedništvo bi, dakle, trebalo biti svjesno važnosti diplomatske mreže i u tom smislu, kao i u svakom drugom, imati jedinstvenu državnu politiku, od strateškog značaja za našu zemlju, a to je dobrobit države Bosne i Hercegovine i svih njenih stanovnika. Jedna od prvih stvari koju ću uraditi kada uđem u Predsjedništvo je da ću iz ladica Predsjedništva izvaditi Prijedlog zakona o diplomatijii, koji već godinama stoji tamo, a kojim se onemogućava nepotizam i jaranska diplomatija, te afirmira ustavni patriotizam.

Šta za Vas znači činjenica da je neko bošnjački član Predsjedništva BiH ili član Predsjedništva uopće? Može li se i smije li se u Predsjedništvu predstavljati samo jedan narod?

Od činjenica se ne može pobjeći, a činjenica je da je ustrojstvo državnog Predsjedništva definirano Daytonskim mirovnim sporazumom, odnosno Ustavom Bosne i Hercegovine. Činjenica je da članovi Predsjedništva dolaze iz tri konstitutivna naroda, ali činjenica, koju ne smijemo zaboraviti, je da član kolektivnog šefa države ne smije raditi za dobro samo svog naroda zanemarujući, zapostavljajući ili, još gore, čineći štetu drugima. Biti bošnjački, hrvatski ili srpski član Predsjedništva svakako znači štititi prava svog naroda, ali i svih drugih naroda koji žive u našoj zemlji. Ne smijemo zaboraviti da je i Međunarodni sud pravde zaključio da određene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine krše ljudska prava, presudivši da i ljudi koji ne pripadaju trima konstitutivnim narodima ove zemlje, također imaju pravo da budu birani u sam državni vrh.

Višegodišnje odgađanje provedbe presude u slučaju "Sejdić i Finci" žalostan je dokaz nacionalne zasljepljenosti članova Predsjedništva i odsustva volje i želje, iznad svega obaveze političkih struktura, da država Bosna i Hercegovina i njeni interesi, kao i interesi svih njenih naroda podjednako, budu u njihovom fokusu. Postoji i činjenica da Predsjedništvo može pokrenuti promjenu Ustava i na njega predlagati amandmane. Ja ću, ako Bog da, kao član Predsjedništva maksimalno iskoristiti te ovlasti u namjeri da pokrenem promjene koje će našu zemlju uvrstiti u veliku familiju europskih naroda.

Ukoliko budete izabrani za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, koga biste željeli vidjeti za istim stolom s vama u naredne četiri godine iz reda hrvatskog i srpskog naroda?

Naravno da imam vlastite preferencije kada je riječ i o hrvatskom i srpskom članu Predsjedništva, ali nije mudro da se o tome izjašnjavam. Mogu samo izraziti nadu da će kandidati iz druga dva naroda u meni prepoznati osobu koja je spremna jednako se zalagati za sve, bez obzira na nacionalne i vjerske predznake, a preduvjet za to je sinhronizirano djelovanje najužeg državnog vrha, koji će biti u stanju imati konsenzus o fundamentalnim pitanjima unutrašnje i vanjske državne politike, a u interesu naše zemlje i svih ljudi koji u njoj žive. Stoga očekujem da će i budući članovi Predsjedništva iz druga dva naroda biti ljudi svjesni povijesnog trenutka naše zemlje i koji će savjesno i odgovorno raditi za dobro zajedničke nam države.

Čini se kako izbjegavate u medijima konkretno govoriti o radu dosadašnjih članova Predsjedništva, ali i o svojim protukandidatima. No, sigurno imate neki stav. Šta mislite o radu Bakira Izetbegovića u protekle četiri godine? Kakav je Vaš odnos, primjera radi, s Fahrudinom Radončićem, čini se da ste nekada s njim bili u boljim odnosima?

O dosadašnjem radu bošnjačkih članova Predsjedništva nije niti potrebno posebno govoriti. Njihov rad je vidljiv. Neka o tome kaže narod na izborima. No, ako bih se izrazio sportskim žargonom, onda bih rekao da centarfora koji ne zabija golove treba mijenjati. Ako trener to ne može svojim autoritetom, onda će to uraditi publika - sa tribina i na glasačkim mjestima, naravno.

Što se Radončića tiče, ne izbjegavam govoriti o njemu, ali mislim da nema potrebe govoriti o bilo kome. Naravno da sam, obnašajući dužnost reisu-l-uleme, sarađivao sa Radončićem, jednako kao i sa drugim javnim ličnostima, i zahvalan sam Radončiću na podršci koju mi je pružao u Avazu. Činjenica je, pak, da ni sa jednim političarem ili javnom ličnošću nisam održavao bliske prijateljske veze, osim sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem.

Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba
Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba


Gospodine Ceriću, šta je danas, nazovimo to tako, bošnjačka politika? Postoji li uopće bošnjačka politika ili postoje samo individualni i stranački interesi ili interesi određenih grupacija unutar tog naroda?

Naravno, postoji bošnjačka politika, koja se sastoji u ideji o jedinstvenoj, nezavisnoj i suverenoj državi Bosni i Hercegovini. Oko toga se svi Bošnjaci slažu i nijedna politička opcija ne može ispod te crte. To je, kako je jedan bošnjački političar rekao: "Minimum bošnjačkog dostojanstva". Međutim, Bošnjacima nedostaju istinski i uvjerljivi politički teoretičari i praktičari koji hoće i znaju objasniti tu fundamentalnu bošnjačku politiku na način da je sami Bošnjaci internaliziraju te na uvjerljiv način drugima prezentiraju, kako drugi to ne bi shvatili napadom na njihovo neotuđivo pravo na ravnopravnost. Naravno, ima onih kojima nikakvi argumenti nisu dostatni da shvate i prihvate bilo kakvu bošnjačku politiku, jer im Bošnjaci smetaju kao takvi, ali je većina onih koji mogu razumjeti argumentaciju da Bošnjaci imaju samo jednu državu, koja nije nacionalno ekskluzivno njihova, već je dijele s drugim konstitutivnim narodima jednakopravno, te da Bošnjaci nikad neće prihvatiti podjelu zemlje ni razbijanje jedinstva države Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci se drže političkog načela da je bolje dijeliti političku vlast nego dijeliti jedinstvenu zemlju i razgrađivati jedinstvenu, višenacionalnu državu. Tu bošnjačku političku argumentaciju treba na jednostavan i prihvatljiv način da objašnjavaju bošnjački intelektualci, ne u smislu samonegacije vlastitog nacionalnog i državnog bića, već na način prirodnog prava svake nacije na Balkanu, u Europi i svijetu da ima državu koja je dovoljna jaka da štiti ljudska prava i poštuje tradicionalne vrijednosti tog bića u zajedništvu sa svima drugima. Te osjetljive političke teme ne treba ostaviti političarima, da se poigravaju ljudskim emocijama, već to trebaju raditi savjesni i odgovorni intelektualci hladne glave, na način da to obavezuje političare da od njih uče šta je to bošnjačka politika danas u kontekstu bosanske stvarnosti, ali i europske i svjetske realnosti.

Da li je bošnjačka politika ujedno i bosanska i obrnuto?

Neumjesno je dovoditi bošnjačko i bosansko u oprečan kontekst, kao i to dvoje bezuvjetno poistovjećivati. Kod Bošnjaka postoje određene specifičnosti, baš kao što postoje i kod Hrvata i Srba, ali to ih ne sprječava da dijele zajedništvo države Bosne i Hercegovine, što bi se, u najširem smislu, moglo okarakterizirati kao bosanskohercegovačka politika. Na primjer, nikome ne treba nametati za koji tim u svijetu će navijati, ili koja će mu zemlja, narod ili kultura biti bliža. To je stvar vlastitog izbora pojedinca. Takve primjere imamo i drugdje u svijetu, u Velikoj Britaniji, na primjer, gdje Englezi, Škoti i Velšani imaju svoje specifičnosti, ali uvažavaju opća načela unutrašnje i vanjske britanske politike. Takav koncept trebali bi prihvatiti i kod nas, a to je da svi ''navijamo“ za jaku, funkcionalnu, demokratsku, prosperitetnu državu Bosnu i Hercegovinu, bez nametanja ili odricanja vlastitog identiteta. Sloboda je najdragocjeniji dar Božji...

Koliko ste Vi dok ste bili resu-l-ulema mogli i koliko ste utjecali na jedinstvo unutar bošnjačke političke elite, a u svrhu boljitka naroda kojem pripadate?

Dok sam obnašao dužnost reisu-l-uleme brinuo sam o duhovnom jedinstvu muslimana, od kojih su Bošnjaci najbrojniji u našoj zemlji, pa i o političkom jedinstvu unutar Bošnjaka. Priznajem da sam bio uspješniji u očuvanju i razvijanju duhovnog jedinstva među muslimanima, nego političkog jedinstva među Bošnjacima. Pokušat ću primijeniti recept koji sam primjenjivao za duhovno jedinstvo i za buđenje političke svijesti Bošnjaka, u pravcu unutarbošnjačke političke saradnje. Treba znati da ni arogancija, ni podaništvo ne donose dobro našem narodu, već zajedništvo na putu izgradnje pravednog društva i funkcionalne države.

Da li se Vi i Bakir Izetbegović takmičite za podršku islamskog svijeta, imate li je i koliko je to bitno uopće jednom kandidatu za bošnjačkog člana Predsjedništva? Koliko smo mi kao narod i kao država njima bitni uopće?

Poželjno je takmičiti se u dobru, pa i u tome ko može više privući pažnju prijatelja i sa istoka i sa zapada i ko može više pronositi pozitivan i atraktivan glas o našoj zemlji. Dakako, islam je jedna od temeljnih vjerskih i kulturnih determinanti, kao što su to i katoličanstvo i pravoslavlje, ali to nije i ne treba da bude ničija ekskluziva u međunarodnim odnosima. Međutim, pametnom politikom mi možemo svojim jedinstvom u ovoj različitosti, svako na svoj način, doprinositi našem općem dobru. Islamski svijet se jako interesira za dešavanja u našoj zemlji i tu činjenicu bi valjalo iskoristiti za privlačenje investitora, koji ovih dana hodaju Balkanom, od Crne Gore, preko Srbije do Hrvatske, a u Bosnu i Hercegovinu ni ne svraćaju. Trebamo se zapitati zašto je to tako?

Gdje su danas povratnici u radu bh. političara? Da li je povratak završena priča, ako nije šta bi po vašem mišljenju trebalo uraditi da bi situacija bila zadovoljavajuća?

Možda je dovoljno reći samo jednu rečenicu, koja važi za sve nas, a to je: "Il' povratak, il' nestanak, za našu zemlju i naš narod".

Hoćete li, ako budete izabrani, više zarađivati kao član Predsjedništva ili ste više zarađivali kao reisu-l-ulema?

Više sam zarađivao kao profesor u Maleziji prije nego što sam se vratio u Sarajevo 1993. godine da preuzmem dužnost naibu-reisa. Isto tako, više sam zarađivao kao gostujući profesor na Univerzitetu u Jordanu, nego što bih zarađivao kao bošnjački član Predsjedništva. Nadam se da je iz ovoga jasno da se nisam kandidirao zbog titule i plate, već zato što previše volim ovu zemlju da bih mirno gledao kako propada.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: