Muhamed Karać na vječni počinak ispratio mučki ubijene sestre Aidu i Velidu

"Spasile su me da ne padnem u ruke zločinaca. Otišao sam ka Kladnju, a otac, majka i sestre su ostali u Vlasenici. Otac i majka su preživjeli pakao logora Sušice, dok su mi sestre ubijene na masovnom stratištu Pelemiši", kaže Muhamed Karać, koji danas živi u Ilijašu i rijetko navraća u rodni grad.

Aida i Velida su imale svoje snove. Prva je uspješno završila Pravni fakultet u Sarajevu, druga Veterinarski fakultet. Zaposlile su se i planirale da oforme porodicu. Došao je krvavi april 1992. godine, a njih dvije su mučki ubijene na stratištu Pelemiš.

Dvadesetdvije godine kasnije svoj vječni smiraj pronaći će na šehidskom mezarju Rakita, koje gleda ka Vlasenici u kojoj su komšije srpske nacionalnosti ubile blizu 2.600 Bošnjaka.

Danas je iz Komemorativnog centra Tuzla ispraćen i maloljetni Izet Hadžić, koji je u trenutku ubistva imao 15 godina. Rusmir Rusko Hadžić je ispratio djeda Avdu Helju koji je ubijen u 70. godini života.

Vječni smiraj pronaći će i Samir Begić (18), Hasan Manjić (42), Adem Bećirović (21), Ahmet Manjić (40) i Bego Hatunić (66).

Ovo je deseta kolektivna dženaza na šehidskom mezarju Rakita. Za zločine nad bošnjačkim civilima Vlasenica pravomoćno su osuđeni Dragan Nikolić - Jenki, Dragan Bastah - Car i Goran Višković -Vjetar. Veliki broj zločinaca i dalje je na slobodi, a mnogi od njih su se nastanili u Srbiji.