{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Masakr na Markalama i dalje kamen spoticanja

S
4.2.2010. u 23:00
0
0
Masakr na Markalama i dalje kamen spoticanja
0
Masakr na Markalama i dalje kamen spoticanja
Iako se navršava šesnaest godina od prvog granatiranja tržnice Markale, građani Sarajeva su nezadovoljni procesuiranjem odgovornih i smatraju da što prije mora doći do njihovog kažnjavanja.
I ovog 5. februara će biti obilježena godišnjica stradanja velikog broja civila na tržnici Markale, za što je u Haškom tribunalu osuđena samo jedna osoba.

Sarajlije ovaj događaj smatraju najupečatljivijim ratnim prizorom i ne mogu da shvate da još uvijek nisu odgovarali ostali krivci, kao što je neposredni izvršilac ili onaj ko je po vojnoj hijerarhiji bio najviši u lancu komandovanja. Tu prije svih misle na Ratka Mladića, koji je optužen pred Haškim tribunalom, između ostalog i za Markale, ali se još uvijek nalazi u bjekstvu.

Dok su oni ogorčeni zbog sporosti pravde, u pravosudnim institucijama kažu da posjeduju dokumente o masakru koji je na Markalama počinjen 1994. godine, ali i da čekaju da se taj zločin procesuira u Haškom tribunalu.

Markale su također i dalje osjetljivo političko pitanje u BiH jer zvaničnici Republike Srpske negiraju da se to dogodio, odnosno smatraju ga “insceniranim” od Armije BiH (ABiH) kako bi se 1995. godine izazvala intervencija NATO-a.

Dok su oko dešavanja na Markala podijeljenja mišljenja, očekuje se od Haškog tribunala, a ne od lokalnih sudova, da osudi donosioce naredbe i izvršioce napada.

Sarajevo su snage Jugoslovenske narodne armije (JNA) pa potom Vojske Republike Srpske (VRS) držale u okruženju i svakodnevno granatirale 1.425 dana. Tokom opsade tržnica Markale je dva puta granatirana.

Nakon drugog masakra, krajem augusta 1995. godine, snage NATO-a su bombardovale položaje VRS-a, što je nedugo zatim dovelo do Dejtonskog sporazuma i okončanja rata u BiH..

Kako je bilo na Markalama

Prvi put Markale su granatirane 5. februara 1994. godine, kada je ispaljen minobacački projektil koji je ubio 67 i ranio preko 140 osoba.

“To je bilo u špici, oko 12 sati. Već je bila gužva, a onda je ona odvalila gore na ćošku. Ja sam se sagnuo i kada sam nakon toga pogledao, svi oko mene su bili mrtvi. Odozgo je tekla krv, ljudi su bili bez nogu, bez ruku...”, sjeća se Esad Pozder zvani Dedo, kojem je tada poginula sestra i koji i danas radi na Markalama.

Toga dana na Markalama je bio i Hakija Topić, snimatelj tadašnje državne televizije. Topić kaže da, potresen prizorom, nije bio ni svjestan šta se desilo, tek je nakon pregleda materijala koji je snimio vidio da su mu poginuli neki prijatelji i komšije.

Najupečatljiviji događaj

I šesnaest godina kasnije, građani Sarajeva koji svakodnevno odlaze na Markale sjećaju se, kako kažu, “tog užasa koji ih je opečatio”.

“Nepojmljivo je da su se takve stvari mogle desiti bez obzira i na rat i sve ono što nam je donijela opsada. To je jedan od najupečatljivijih i najgroznijih događaja koji se meni usjekao u pamćenje”, kaže Zlatan Hrelja.

Slično mišljenje ima i Sanja Hadžić, koja ističe da su “svi krivci već odavno trebali biti dovedeni pred sud”, a prije svega misli na tadašnje političko rukovodstvo.

“Ne može jedan čovjek to napraviti. Za granatiranje je postojalo odobrenje iz političkog vrha. Tako da sam stvarno razočarana”, kaže Hadžić.

Haški tribunal je u novembru 2006. godine osudio Stanislava Galića, nekadašnjeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, na doživotni zatvor zbog zločina počinjenih tokom opsade Sarajeva, između ostalog i za masakr na Markalama.

“To je, kao i mnogo štošta, neshvatljivo u vezi sa svim onim što nam se desilo. Ima toliko krivaca, toliko ljudi koji su odgovorni. Iznad Galića u toj komandnoj hijerarhiji je bio neko ko je morao odgovarati za ovo”, smatra Hrelja.

Ratko Mladić je prema vojnoj hijerarhiji bio iznad Galića jer je komandovao Glavnim štabom VRS-a. Pred Haškim tribunalom, Mladić je optužen da je “podržavao dugotrajnu vojnu kampanju tokom koje su snage bosanskih Srba pod njegovom kontrolom, a posebno Sarajevsko-romanijski korpus, artiljerijskom, snajperskom vatrom i minobacačima djelovali po civilima u Sarajevu“.

Još se čeka pravda

Građani očekuju da će za Markale i granatiranje ostalih objekata u Sarajevu biti osuđen i Radovan Karadžić, kojem suđenje treba da se nastavi u martu ove godine.

Prema optužnici, Karadžić je u dogovoru s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata formulisao i proveo vojnu strategiju granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva.

Slučaj granatiranja ove sarajevske tržnice još uvijek se nije našao u optužnicama bosanskohercegovačkih tužilaštava. U tim institucijama navode da su zapisnik o uviđaju s Markala, kao i ostale dokaze, proslijedili Haškom tribunalu, koji treba da procesuira najviše političke i vojne rukovodioce.

“Granatiranje Markala je kamen spoticanja i optuživanja na političkom nivou u BiH. Međutim, taj događaj se desio u ratu i predmet je ratnog zločina jer postoji određeni broj žrtava i oštećenih, pa je normalno da se mora okončati”, kazao je Milorad Barašin, glavni tužilac Tužilaštva BiH.

Barašin nije želio detaljnije komentarisati, istaknuvši da je masakr na Markalama “predmet Haškog tribunala”.

U Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu kažu da ne vode istragu o ovom zločinu, napominjući da su svu dokumentaciju ustupili Tribunalu zbog predstojećeg suđenja Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku i vrhovnom komandantu Oružanih snaga Republike Srpske.

“U trenutku kada je Radovan Karadžić lišen slobode, ovo tužilaštvo je Tribunalu ustupilo zapisnik o uviđaju s Markala”, kazala je Jasmina Iftić, glasnogovornica Kantonalonog tužilaštva.

Uviđaj nakon granatiranja obavile su i snage UNPROFOR-a, koje nisu tačno odredile iz kojeg pravca je ispaljen minobacački projektil. Njihov izvještaj je pružio mogućnost za špekulacije da je granata ispaljena s položaja ABiH.

Kamen spoticanja o istinu

Ipak, u Haškom tribunalu je, na osnovu balističkog vještačenja profesora Berke Zečevića, utvrđeno da je projektil ispaljen iz pravca sela Mrkovići, sjeveroistočno od starog dijela Sarajeva koji je tada zauzimala VRS.

“Nije bilo teško utvrditi pravac odakle dolazi projektil, jer je to bilo već definisano vojnom forenzikom koju su Amerikanci ustanovili. Sa stanovišta pravca, nema apsolutno nikakvih dilema odakle je došao projektil”, kazao je Zečević.

Građani Sarajeva su posebno razočarani zbog sumnji odakle je ispaljen projektil na Markale, tvrdeći da dobro znaju ko je držao grad pod opsadom.

“Sve znam, za vrijeme rata sam bio tu. Mislim da to nije kolektivna, nego individualna odgovornost. Važno je da se zna ko je gađao i da taj odgovara”, kazao je Ibrahim Sahačić.

Uprkos željama Sarajlija, iz pravosudnih institucija BiH poručuju da je teško očekivati da Markale postanu predmet optužnica dok se ne završe procesi u Haškom tribunalu.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: