Manje telefoniranja, izlazaka, pušenja...

S obzirom na činjenicu da u RS-u uglavnom nema grijanja na plin, koje najčešće predstavlja najveću stavku režija za kućanstvo, ova diskrepanca je razumljiva. Vidljive su i razlike između ruralnih i urbanih sredina (21% spram 29%), što također ne iznenađuje, jer se kućanstva u ruralnim sredinama uglavnom griju na čvrsto gorivo, koje je znatno jeftinije od plina ili struje, koji su pak dominantni energenti u urbanim sredinama. Na režijama će više štedjeti višečlane porodice, u prvom redu one sa troje i više djece (njih 55%), naspram porodica sa manjim brojem djece (oko 25%).

Izdaci za cigarete treći su po čestini navođenja i na njima planira uštedjeti oko 24% kućanstava u našoj zemlji. Ako se tome pridoda i planirano poskupljenje duhanskih proizvoda moguće je očekivati porast broja građana koji su spremni smanjiti ili čak prekinuti s konzumacijom cigareta. Uštedjeti se može i na večernjim izlascima u kafiće, klubove, restorane i slično, kao i na onim dnevnim izlascima na kavu ili pauzu za ručak, tako misli oko jedne petine građana.

Istraživanje GfK BiH pokazuje da bi moglo doći i do smanjenja korištenja automobila, odnosno smanjenje izdataka za gorivo, o čemu razmišlja oko 20% građana, u prvom redu oni iz mnogočlanih porodica, gdje je taj postotak nešto veći. Igre na sreću (bingo, loto, kladionica...) su za oko 40% porodica sa troje i više djece, kategorija troškova za koju planiraju smanjiti svoje izdatke, što važi i za putovanja i godišnje odmore. U cjelini gledajući, 23% kućanstava namjerava smanjiti troškove putovanja i godišnjih odmora, a 21% ih ima namjeru manje trošiti na raznorazne igre na sreću.

U prvoj polovini 2009. godine 18% bh. kućanstava namjerava uštedjeti na izdacima za odjevne predmete i kupovini trajnih dobara za kućanstvo (bijela tehnika i sl.) i to u nešto većem postotku u FBiH i u urbanim sredinama. Rezanje budžeta za kupovinu namještaja i kućanskih aparata planira više od jedne trećine porodica sa troje i više djece.

Racionalizacija potrošnje ogledat će se i u smanjenju izdataka za dnevne novine i časopise (13%), s tim da porodice sa dvoje i više djece u većoj mjeri planiraju uštedjeti na taj način, nego one sa manje članova. Približno isti broj kućanstava, neovisno o socijalnom statusu i veličini obitelji, namjerava smanjiti izdatke za rekreaciju i razne hobije. Samo kućanstva sa najvišim prihodima, u nešto manjem postotku namjeravaju rezati troškove za ove stavke, što je i očekivano, jer one na određeni način odražavaju njihov socijalni status (skijanje, tenis, golf...).

Skoro svako peto kućanstvo u BiH namjerava uštedjeti na troškovima koje su do sada izdvajali za koncerte, odlazak u kino, odnosno za kulturna događanja uopće. Približno jednak postotak njih namjerava smanjiti izdatke koje su do sada davali za frizera, manikiru, wellness centre i slične usluge, kako bi se suočili sa općom recesijom.

Među stavkama na kojima se namjerava najmanje štedjeti nalaze se izdaci za hranu. Preciznije, samo oko 6% kućanstava namjerava uštedjeti na ovaj način. Zanimljivo, prema jednom drugom istraživanju koje je provela Agencije za statistiku BiH, troškovi za hranu predstavljaju najveću pojedinačnu stavku troškova prosječne bh. porodice. To nam možda ponajprije govori da prostor za štednju, kada su u pitanju izdaci za hranu, nije tako velik. S druge strane, ovaj podatak govori i to da su u kriznim vremenima naši sugrađani najmanje spremni odreći se kvalitetne prehrane. Slična istraživanja o promjenama potrošačkih navika uslijed recesije provedena su od strane GfK i u drugim zemljama. Naprimjer, u Austriji i Njemačkoj su pokazala da u tim zemljama oko 10% tamošnjih kućanstava namjerava u sljedećih par mjeseci imati manje izdatke kad je hrana u pitanju. Stručnjaci iz GfK Group, međutim, smatraju da ekonomski gledano, ta grupa proizvoda za razliku od nekih drugih (neprehrambenih), neće bitnije trpjeti efekte krize.

Jedan od razloga tome je taj da se krajnji korisnik najprije odriče onoga do čega mu i nije toliko stalo, a hrana to svakako nije. Drugi razlog je i efekt učahurenja, odnosno veći dio građana će manje izlaziti tj. više ostajati između svoja četiri zida i time će reducirati troškove koje onda mogu prebaciti na druge, primarnije potrebe.

Na samome začelju liste onoga na čemu bh. kućanstva planiraju uštedjeti, kako bi se oduprli ekonomskoj krizi, nalaze se zdravstvene usluge i edukacija. Ako imamo u vidu da je kod nas sistem zdravstvene zaštite još uvijek takav da ne zahtjeva, za dobar dio usluga, plaćanje punih troškova koji su na Zapadu enormno visoki, te ako imamo na umu i činjenicu da je za većinu ljudi "zdravlje ipak najvažnije", ne treba ni očekivati da će građani BiH štedjeti na izdacima za lijekove ili usluge liječenja, ukoliko im one zatrebaju. Izdvajanja za obrazovanje su u našoj zemlji ionako vrlo mala, procjenjuju se na tek oko 1% kućnoga budžeta prosječnog bh. kućanstva, te stoga tu prostora za manevriranje skoro da i nema.

Da je ekonomska kriza zaista tu, pokazuje i podatak da je korištenje kreditnih kartica u januaru 2009. zabilježilo drastičan pad u odnosu na isti mjesec prošle godine. Nasuprot mišljenju političara, koji na sve načine pokušavaju da minimiziraju krizu, ovaj podatak je prilično nedvosmislen pokazatelj i govori o sve većem prodiranju recesije u naše domove.

Razlog za zabrinutost predstavlja i pojava deflacije, koja na prvi pogled ide potrošačima na ruku, jer znači smanjenje cijena određenih proizvoda, ali dugoročno vodi do povećanja nezaposlenosti i kraha berze. Bilo kako bilo, globalna kriza ili ne, interesantno je da oko 40% bh. kućanstava, prema istraživanju GfK BH, ne namjerava mijenjati svoje potrošačke navike u sljedećih šest mjeseci, odnosno ne planira štedjeti rezanjem troškova kućnog budžeta. Ako imamo u vidu da je to izjavilo čak 60% kućanstava sa najnižim primanjima, nameće se zaključak da je ključni razlog za to taj što ti ljudi ne vide na čemu bi uopće mogli uštedjeti. Isto tako nije isključeno da među onima koji nemaju namjeru štedjeti ima i onih koji su optimisti, koji su uvjereni da kriza neće u tolikoj mjeri pogoditi BiH ili onih koji naprosto ne žele promijeniti svoj način života sve dokle god to mogu.