Da multietnička i multireligijska društva mogu funkcionirati bez tzv. konstitutivnosti blizak, poznat i relevantan primjer je Crna Gora. Crna Gora je multietnička zemlja, u kojoj nijedan od naroda ne čini više od 50% stanovništva. Po posljednjem popisu, Crnogoraca je 44%, Srba 28%, Bošnjaka 8,6%, Albanaca 4,9%, itd.
U smislu multietničke strukture, historijskopravnog naslijeđa (bivše republike SFRJ), nema konceptualne razlike između BiH i Crne Gore.
Pa ipak Crna Gora je građanska država, u kojoj glas svakog građanina ima jednaku vrijednost, i u kojoj se vlast formira demokratskim principom - većine u parlamentu.
U Crnoj Gori nema entiteta, kantona, "konstitutivnih naroda", mehanizma vitalnog nacionalnog interesa i mogućnosti da jedan etnički klub može blokirati cjelokupan Parlament, a predstavnici jednog entiteta cjelokupan institucionalni sistem. "Predstavnici Bošnjaka" u Crnoj Gori su dio vlasti, ali vlast se, po Ustavu, može formirati i bez njih. Jednako kao i bez "legitimnih predstavnika" Srba, pa čak i većinskih Crnogoraca.
Crna Gora je empirijska negacija tvrdnje da je sistem konstitutivnih naroda nužan za "multietnička balkanska društva", zbog navodno specifičnog historijskog razvoja ili međuetničkog nepovjerenja.
Da kojim slučajem ima sistem "konstitutivnih naroda" ili entitete, sigurno je da bi NATO i EU put bili blokirani, a svako malo bi bio blokiran i cjelokupan institucionalni sistem, pod krinkom "ugroženosti Srba", uz neprestano ponavljanje mantre da je "Crna Gora nemoguća država" i "vještačka tvorevina".
Crna Gora, na sreću svih njenih građana koji su dobronamjerni prema njoj, nema dejtonsko, već građansko uređenje.
Crna Gora ne mora usklađivati svoj Ustav sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima jer je već usklađen. Crna Gora je sa takvim ustavnim uređenjem uspjela već da postane članica NATO saveza, a mnogo bliže je i članstvu u EU od BiH.
Imajući u vidu nepravedno i nenormalno ustavno uređenje koje joj je nametnuto, Bosna i Hercegovina se i dobro nosi sa velikodržavnim pretenzijama, ekonomskim i integracijskim izazovima.