"Vidite", govori nam Anto. "Ispod ove vode leži moj otac. Ukopao sam ga prije dva i pol mjeseca".
Nedaleko od njega križ sa natpisom Ivice Stanića, Draganovog oca koji nas je dočekao u selu Prud nedaleko od Odžaka koji je zadesila dvostruka katastrofa. Nekoliko sela koja pripadaju odžačkoj općini u potpunosti su prekrivena vodom.
Tamo gdje su nekad bili zasadi kukuruza, maline, krompira prekriva mutna voda. U tom dubokom mulju leže stotine leševa uginulih krava, krmadi, pilića... Nekad su ove domaće životinje značile život za ovaj kraj. Danas one donose potencijalnu smrt u vidu zaraze, nesnosni smrad koji se osjeti kilometrima okolo.
"Bit će gladi", dodaje Anto dok gleda na čeku sa koje su nekad mještani ovog posavskog sela tjerali divlje životinje iz svojih zasada. O tome kako je i kojom brzinom voda stigla u Prud najbolje pokazuje krov traktora na sred kukuruzišta koji viri iz dva metra duboke vode.
Stotinjak metara od njega je farma pilića u kojoj je do samo prije par dana bilo 13.000 peradi. Tek desetak je uspjelo preživjeti.
Ali, mještani Pruda, Vojskove, Zorice i drugih okolnih sela odlučili su se po drugi put u desetak godina oduprijeti poplavi i svime što ona nosi. Kako bi spriječili zarazu širih razmjera, zagađenje vode i plodonosnog tla, danim skupljaju leševe životinja i prebacuju ih na mjesta gdje će biti adekvatno zbrinuta.
Među uginulim domaćim životinjama ima i onih divljih. Ni srne nisu uspjele pobjeći od vodene bujice. U Prud ne može doći svako. Lokalna policija i pripadnici Oružanih snaga BiH osiguravaju prilaze ovom mjestu. Nekoliko veterinarskih ekipa danonoćno sarađuje sa lokalnim stanovništvom i zajedničkim nadljudskim snagama brinu o budućnosti ovog kraja. Pomažu im i Slovenci koji su stigli sa čamcima.
"Potopljeno je 100 kvadratnih kilometara. Došla je u tri sata poslije ponoći", kaže nam lokalni veterinar.
Dok jedni brinu o zbrinjavanju uginulih životinja, drugi su pomažu ljudima koji su ostali bez svojih domova. U centru Odžaka, u zgradi općinske administracije, članovi Crvenog križa koordiniraju donacije hrane, odjeće, obuće, opreme...
"Humanitarna pomoć stiže sa svih strana. Imamo hrane i vode. Najpotrebnija je oprema i sredstva za rad na terenu. Čizme, zaštitna odijela, maske, rukavice, dezinfekciona sredstva, vreće za smeće...", kaže nam Nermin Oručević iz Civilne zaštite u Odžaku.
Kolektivni smještaj za privremeno raseljene osobe na području općine Odžak smještali su se u sportsku dvoranu srednje škole u ovom gradu.
"Neki su se vratili, ali to nije veliki broj. Ne znamo kad će se svi ovi ljudi vratiti svojim kućama i kad se vrate trebat će im pomoć jer nemaju uslove za to", pojašnjava Oručević.
On dodaje da je problem i hrana za preživjelu stoku koje je sve manje. Kako smo uspjeli saznati, sijeno stiže čak iz Kupresa kako bi Odžačani prehranili svoju stoku.
"Prvo nas je zadesio nesretni rat, pa smo preživjeli jednu poplavu, a sad i druga. Ne možemo ovo više izdržat", kaže nam Anto s početka priče.
Ali, neće se tek tako odreći svog sela i plodne zemlje. Ubrzo će plantaže kukuruza opet okruživati Odžak, pravit će se silaža, krave će pasti zdravu posavsku travu, a Dragan i Anto će opet ići na grobove svojih očeva Joze i Ivice. Bez čamaca, sa cvijećem i svijećom u rukama sjećajući se nevremena koje ih je zadesilo.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
