{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Karta za rat košta 100 eura: Više od 210 građana BiH na ratištima u Siriji i Iraku

18.8.2015. u 22:19
151
249
Karta za rat košta 100 eura: Više od 210 građana BiH na ratištima u Siriji i Iraku
151
Karta za rat košta 100 eura: Više od 210 građana BiH na ratištima u Siriji i Iraku
Foto: Arhiv/Klix.ba
Prema podacima iz istraživačkog projekta profesora Vlade Azinovića i islamskog teologa i publiciste Muhameda Jusića najmanje 210 ljudi iz BiH otišlo je od 2012. do kraja 2014. godine na ratišta u Siriji i Iraku.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović zajedno sa islamskim teologom i publicistom Muhamedom Jahićem u istraživanju "Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca" navodi da je nakon trogodišnjeg praćenja odlazaka građana Bosne i Hercegovine na ratišta u Siriji i Iraku i šestomjesečne provjere, obrade i analize dobijenih podataka ovo istraživanje utvrdilo poimenične identitete i dio informacija o putovanjima i zadržavanjima u Siriji i Iraku osoba iz BiH, kao i dijela onih koje ovdje ne žive, a imaju bh. državljanstvo.

Rezultati istraživanja ukazuju na to da je u razdoblju od proljeća 2012. godine, kada je registrovan prvi odlazak, pa do kraja 2014. na ratišta u Siriju i kasnije u Irak iz Bosne i Hercegovine i s drugih polazišta otišlo ukupno 156 državljana BiH.

Od ranog ljeta 2013. godine počinju putovati i državljanke Bosne i Hercegovine. Do kraja 2014. godine registrovani su odlasci 36 žena. Uporedo s pojavom odlaska žena, registrovani su i odlasci djece, obično u pratnji jednog ili oba roditelja.

U odnosu na populaciju od oko 3,8 miliona Bosna i Hercegovina ima jedan od najvećih evropskih prosjeka stranih boraca, odnosno više od 41 na milion stanovnika, ako se računaju samo muškarci. Prema raspoloživim podacima, do početka 2015. godine iz Sirije i Iraka vratilo se 48 muškaraca i tri žene, dok 83 muškarca i 32 žene i dalje borave tamo.

Broj povratnika muškaraca iz Bosne i Hercegovine od 30 posto tako odgovara gornjoj granici prosjeka od 10 do 30 posto, do koje je došao ICSR u svojoj procjeni broja stranih boraca koji su se do sada vratili u matične sredine.

Prvi muškarac iz BiH na ratište u Siriju otišao 2012. godine



Istraživanjem je također utvrđeno da je 26 državljana Bosne i Hercegovine, 25 muškaraca i jedna žena, do sada poginulo u Siriji i Iraku. U odnosu na procjenu ICSR-a o smrtno stradalim stranim borcima u Siriji i Iraku od 5 do 10 posto, smrtnost među bosanskohercegovačkim državljanima, koja iznosi 16 posto, znatno je veća.

Istaknuto je da je pet osoba poginulo tokom 2013. godine, dok je 21 osoba, od čega 20 muškaraca i jedna žena, poginula u 2014. godini, većinom u prvim mjesecima u unutarfrakcijskim borbama između Fronte al-Nusra i IDIL-a, te nešto kasnije u zračnim udarima koalicijskih snaga na položaje IDIL-a i u sukobima s kurdskim snagama.

Autori istraživanja susreli su se i s navodima o neutvrđenom broju osoba iz Bosne i Hercegovine koje su bile ranjene u tim sukobima

Istraživanje je utvrdilo da su prvi građani Bosne i Hercegovine počeli odlaziti u Siriju još tokom 2012. godine. Učestalost odlazaka i vrsta angažmana postupno su se mijenjali. Dok su prvi pojedinačni odlasci bili motivisani gotovo isključivo humanitarnim aktivizmom, vremenom, a posebno tokom 2013. godine, broj odlazaka iz Bosne i Hercegovine se povećao, a uporedo s tim mijenjale su se i uloge koje su bosanskohercegovački državljani preuzimali u Siriji.

Nakon humanitaraca počele su dolaziti osobe koje su držale vjersku poduku pripadnicima različitih vojnih formacija koje su se borile unutar tada još široke koalicije protiv režima Bashara al-Assada.

Poznate selefijske zajednice Gornja Maoča i Ošve



Među državljanima Bosne i Hercegovine koji su u to vrijeme stizali u Siriju bilo je i osoba s vojnim znanjima i ratnim iskustvom, a posebno traženi bili su veterani koji su dobro poznavali protuoklopno oružje i znali njime rukovati.

Na temelju više razgovora sa osobama koje su tražile da im se ne objavljuje identitet bilo je moguće utvrditi da su se u početnoj fazi sukoba državljani Bosne i Hercegovine priključivali formaciji Al-Faruk, koju je unutrašnja dinamika sirijskog konflikta ubrzo transformirala i uključila u sastav drugih, većih jedinica.

Uporedo sa značajnijim brojem dolazaka državljana Bosne i Hercegovine u Siriju i njihova je uloga postajala više vezana za sukobe u toj zemlji. Od humanitaraca, vjeroučitelja i vojnih instruktora, prema dostupnim podacima i svjedočenjima, tokom 2013. godine sve ih se više angažovalo u borbenim aktivnostima.

Što se dobne strukture tiče, prosječna starost muškaraca iz Bosne i Hercegovine na ratištima u Siriji je oko 32 godine. U vrijeme dolaska najmlađi muškarac imao je 18 godina, a najstariji 74. U odnosu na strane borce iz drugih zemlja, državljani BiH nešto su stariji.

Istraživanjem je utvrđeno da najveći broj dobrovoljaca iz Bosne i Hercegovine na ratištima u Siriji i Iraku dolazi iz poznatih selefijskih zajednica, poput onih u Gornjoj Maoči ili Ošvama. Više od 60 posto tih osoba duže su ili kraće živjele u tim zajednicama, posjećivale ih ili održavale veze sa stanovnicima tih naselja.

Primjetno je također da znatan dio dobrovoljaca dolazi i iz sličnih identitetskih zajednica koje djeluju u rubnim dijelovima većih gradova, posebno oko Sarajeva i Zenice.

Istraživanje geografske rasprostranjenosti pojave odlazaka u Siriju i Irak ukazuje na postepeno sve veći udio osoba iz Bosanske krajine, odnosno iz Velike Kladuše, Bužima, Bosanske Bojne, Vrnograča...

U prvim fazama, najviše takvih osoba dolazilo je iz Srednje Bosne, posebno iz naselja oko Travnika i Zenice. Ovaj dio istraživanja otežan je i zbog činjenice da su naknadne policijske provjere prebivališta pokazale da neke od ovih osoba nikada nisu živjele na prijavljenim adresama.

"Od zemlje odredišta, tokom 1990-ih, Bosna i Hercegovina je danas postala zemlja porijekla stranih dobrovoljaca u tuđim ratovima", stoji u Izvještaju.

Prosječna dob žena iz BiH koje su otputovale u Siriju i Irak je 27 godina



Iako je najjači val odlazaka građana BiH u Siriju i Irak najvjerovatnije prošao, za pretpostaviti je da će se trend ideološke radikalizacije, vrbovanja i poticanja na nove odlaske nastaviti. Općenito, može se očekivati daljnja radikalizacija javnog prostora, prije svega kroz aktivnosti na društvenim mrežama i internetu općenito.

U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji jedinstvena i konsolidirana evidencija osoba za koje se pretpostavlja da su u Siriji i Iraku.

Upravo ovaj “pretpostavljeni” status borca na stranom ratištu jedan je od razloga koji otežava nastanak takve evidencije. Naime, iz uvida u podatke o takvim osobama jasno je da u nekim slučajevima nije moguće utvrditi jesu li one stvarno otišle, borave li još uvijek, odnosno jesu li se vratile sa stranih ratišta.

Informacije o nečijoj namjeri da tamo ode ne dolaze uvijek iz pouzdanih izvora. U operativnim bilješkama često se navodi kako je neko nekome rekao da namjerava ili se sprema otići u Siriju, ali nema potvrde takvog odlaska. Uz to, sve ranije navedene karakteristike o nepouzdanosti brojki, kada se radi o ovoj pojavi, vrijede i za Bosnu i Hercegovinu.

Evidentiranje građana Bosne i Hercegovine koji su otišli u Siriju i Irak dodatno je otežano i zbog činjenice da znatan broj osoba koje su porijeklom iz BiH i imaju državljanstvo BiH živi, privremeno boravi ili radi izvan matične države. Domaće policijske agencije ne mogu steći uvid u kretanja tih ljudi, a često se događa da ni inozemne partnerske agencije ne odgovaraju dovoljno ažurno ili ikako na zahtjeve za provjeru takvih kretanja.

Istraživanje je utvrdilo identitete ukupno 156 muškaraca za koje se uglavnom pouzdano vjeruje da su putovali u Siriju i tamo boravili, u nekim slučajevima i po više puta. Za većinu tih osoba registrovani su datumi izlaska iz Bosne i Hercegovine i datumi povratka za one koji su se vratili.

Žene iz Bosne i Hercegovine počele su odlaziti u Siriju tokom 2013. godine, a u vezi s trendom porodičnih odlazaka. Najviše ih je otišlo u 2013. godini, ukupno dvadeset četiri.

Tokom 2014. otišlo ih je deset, a u dva slučaja nije bilo moguće pouzdano utvrditi datume izlaska iz Bosne i Hercegovine. U nekoliko izoliranih slučajeva žene su dolazile u Siriju bez pratnje muževa, braće ili očeva, što im je stvaralo probleme jer su bile izložene pritisku da im se dodijeli skrbnik, ili da ih se uda bez njihove volje. Takve su situacije u nekim slučajevima dovodile i do dramatičnih zapleta.

Prosječna starosna dob žena iz Bosne i Hercegovine u Siriji i Iraku je 27 godina. U vrijeme dolaska najmlađa je imala 18, a najstarija 55 godina. Udio žena u ukupnom kontingentu iz Bosne i Hercegovine koji je tokom tri godine boravio u Siriji i Iraku skoro je dvostruko veći od prosjeka među stranim borcima iz drugih država i dostiže 20 posto.

Vojni angažman bh. državljanima donio brojna razočarenja



Istraživanjem je utvrđeno da je s roditeljima u Siriju odvedeno najmanje dvadeset petero djece dobi od pet mjeseci do 17 godina. Najmanje još dvoje djece rođeno je u Siriji tokom ili nakon 2013. godine, ali se može pretpostaviti da je taj broj i veći. Uvidom u dostupne izvore bilo je moguće zaključiti kako su se u nekoliko slučajeva još uvijek maloljetni mladići uključivali u borbene formacije kao ratnici, dok su maloljetne djevojke udavane, najčešće za muškarce iz tamošnjeg bh. kontingenta boraca.

Istraživanjem je utvrđeno da su državljani Bosne i Hercegovine do Sirije najčešće putovali avionom, blizu 60 posto muškaraca i 20 posto žena, uglavnom s Međunarodnog aerodroma Sarajevo, po pravilu letovima za Istanbul.

Put su potom nastavljali unutrašnjim linijama turskih aviokompanija, obično do gradova neposredno uz granicu sa Sirijom, najčešće do Gaziantepa, pa dalje kopnom do Killisa i Azaza.

Druga najčešće korištena ruta vodila je avionom od Istanbula do Hataya, te kopnom do Reyhanlija i graničnog prijelaza Bab al-Hawa te dalje do Alepa u Siriji. Takav put avionom prilično je jeftin, a karta od Sarajeva preko Istanbula do Gaziantepa ili Hataya košta tek nešto više od 100 eura.

Znatno manji broj muškaraca, blizu 15 posto, i nešto više žena, blizu 45 posto, odlučio se do Sirije putovati osobnim vozilima, najčešće preko Srbije, Bugarske i Turske. Žene su često putovale s djecom, pa je odlazak kopnenim putem procijenjen kao podesniji.

Za istraživanje je bilo posebno zanimljivo ustanoviti u kakve se aktivnosti po dolasku u Siriju i Irak uključuju osobe iz BiH, posebno muškarci.

Na temelju osobnih svjedočenja na društvenim mrežama i uvida u dio zapisnika s policijskih saslušanja moguće je zaključiti da je jedan dio tih osoba jednostavno želio živjeti u skladu sa svojim identitetskim i vrijednosnim određenjima i da je u Siriju i Irak došao kao u svoje novo, poželjno i buduće prebivalište. Često i s vlastitom porodicom. Jasno je također da ih je dio bio angažovan i u borbenim formacijama.

Nije moguće utvrditi koliko su te formacije zbilja bile aktivno uključene u borbe, ali nema sumnje da je jedan dio državljana Bosne i Hercegovine obavljao i vojničke dužnosti. Međutim, za one koji su dolazili u Siriju tokom prve dvije godine rata vojni angažman donio je niz razočarenja.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: