Tokom razgovora kardinal Puljić je poručio kako ne treba strahovati od mogućih sukoba, ali da treba raditi na tome da zlo ne preuzme moć.
"Treba se u toj stvarnosti boriti da istina pobijedi, da pravednost pobijedi, da sačuvamo čovjekovo dostojanstvo, da sačuvamo slobodu savjesti. Mi ne možemo čekati, moramo raditi, upravo djelovati. Kako je današnje vrijeme podvrgnuto javnom mnijenju, u tom javnom mnijenju moramo prikazati i stavove koji su važni, koji traju. Zato smatram da unatoč tome, kakvo god bilo vrijeme, moramo sačuvati pouzdanje u Boga. Nije slučajno narod rekao: Mogu ljudi kako hoće, ali neće dokle hoće. Božija će doći kad-tad. Zato je prevažno sačuvati to pouzdanje u Boga. Koliko god je ljudska jaka, moćna, ali je nemoćna pred Božijom", rekao je kardinal u intervjuu.
On je naglasio kako misli da rat nikada nije došao od nekih posebnih interesa nego od zaslijepljenosti duha.
"Samo lud čovjek može željeti rat. Pametan nijedan ne može. Pogotovo kad je u pitanju majka - nijedna majka se neće oduševiti da njen sin ide ginuti. Za čije babe zdravlje? Važno je dati javnosti do znanja da svi oni koji zveckaju oružjem, koji tobože kukaju za čovječanstvom, toliko troše na oružje. To je zapravo jedna diskrepancija stavova. Zato je potrebno u ljudima stvarati hrabri duh zauzimanja za čovjeka, za njegova prava, za njegovo dostojanstvo. Šta će nama država ako naroda nestane?! Tobože se bore za nekakvu državu, a gaze narod. To je jedna tako đavolska politika, koja takvo nešto radi", pojašnjava Puljić.
Na pitanje da li hrvatski narod nestaje iz BiH, kardinal ističe kako nije bitno govoriti o brojevima, već o konkretnoj pomoći.
"Na ono što je Hrvatska sada doživjela davno su, još na početku prije rata, ljudi ukazivali. Znači, trebalo je ozbiljno shvatiti potrebu života, voljeti život i raditi za život. U prvom redu to je porodično gnijezdo u kojem se prihvata i odgaja život. Međutim, ako društvo ne zna vrednovati porodicu, samo je sebe uništilo. Zato je svaka porodica Crkva u malom. Tako da mi u Crkvi moramo također vrednovati tu porodicu - Crkvu u malom, gnijezdo vjere. Šta je našu vjeru sačuvalo tokom 400 godina pod Turcima? Pa porodica. Porodica je vjerovala i to prenosila s koljena na koljeno. Tako da se moramo vratiti vrednovanju porodice, njene vjere i odgoja u vjeri. A onda će se razvijati župna zajednica, biskupija itd.", smatra Puljić.
Ističe kako je trenutna politička klima u Bosni i Hercegovini zatrovana.
"Ne radi se o položaju, nego o stvaranju zdravije klime. Sadašnja klima je zatrovana. Pojedini političari kao da se natječu što više pocrniti odnose s Hrvatskom, gotovo i neki hrvatski lideri ondje (ne znam jesu li hrvatski, ali zovu se hrvatski). Natječu se što negativnije govoriti o tim odnosima. Dakle, potrebno je shvatiti: nema druge nego zajedno živjeti. Niko nije dovoljan sam sebi. A što ta Bosna i Hercegovina u svojoj različitosti za sebe znači, ako nema susjedskih odnosa?!", ističe kardinal.
Na kraju razgovora kardinal Vinko Puljić je najavio i povlačenje iz crkvene službe.
"Predat ću to mlađem i snažnijem da on vodi. Ja ću se polako povući. Moje je vrijeme isteklo, ja sam narod volio i voljet ću ga i dalje, a neka sada mlađi preuzme vodstvo i neka se oni bore, a ja ću im biti potpora. Kako? Nikad neću zaboraviti jednu zgodu kada je Informbiro pozatvarao ljude. Jednoga mladića, skroz nevinoga, u zatvoru mlate da prizna, a on ne zna šta da prizna. I dolazi ga u zatvor posjetiti mati, a on onako sav skljokan od batina i poniženja, kad ju ugleda, počne plakati. Ona kaže: 'Sine, glavu gore, majka zna da si ti nevin!' Drugim riječima: Narode, glavu gore! Ne dajte se satrti ni od svjetske sile, ni od domaće sile - budite ljudi!", zaključio je kardinal Vinko Puljić.
