Između vjerskih i svjetovnih zakona: Znaju li SDA i NiP kuda nas vode?
Iako politički na suprotnim stranama, SDA i NiP su na dan održavanja Povorke ponosa, ali i kasnije, iznosile identične ideološke stavove, prožete potcjenjivačkim, degradirajućim i na momente šovinističkim shvatanjima usmjerenim protiv LGBTIQ+ zajednice.
I jedni i drugi trudili su se da naglase svoje iskonske stavove o tome kako vide povorku i sve što se oko nje dešava.
Povorka je iskorištena kao idealno sredstvo, tri mjeseca pred Opće izbore, da SDA pokuša dodatno poljuljati poziciju Elmedina Konakovića. To je i igra u kojoj se NiP, u najmanju ruku, nije snašao. Na prvom mjestu, pokazali su da u trenucima krize, baš i kao njihov stariji brat, pribjegavaju populizmu, a na drugom da nisu spremni stati u zaštitu politike vlade koje su integralni dio.
Član SDA i bivši ministar u Vladi Kantona Sarajevo Faruk Kapidžić je izjednačavanjem održavanja Povorke ponosa sa opsadom Sarajeva, čak stavljajući sliku ratnog zločinca Radovana Karadžića uz svoj komentar na Facebooku, ne samo posijao dodatnu mržnju prema LGBTIQ+ zajednici, već i ponizio sve građane Sarajeva koji su preživjeli agresiju, koristeći njihovu traumu za brutalan obračun sa političkim neistomišljenicima.
S druge strane ministar privrede Kantona Sarajevo Adnan Delić (NiP) na dan održavanja Povorke ponosa, u namjeri da pred glasačima opravda zašto sjedi u Vladi koja je podržala takav događaj, a koristeći zvanični profil Ministarstva, iznio više nego sporne stavove.
Delić je, na perfidan način, suprostavio interese boraca, djece šehida i poginulih boraca, siromašnih građana i žrtava silovanja interesima LGBTIQ+ zajednice, jer eto, kako se može zaključiti iz njegovog stava, pomoći LGBTIQ+ zajednici, znači odmoći svim ostalim.
Ministar očito smatra da država ne može štititi interese različitih kategorija stanovništva. Pomoći naprimjer djeci šehida, logika je ministra, znači otimati sredstva žrtvama silovanja. Pomoći bolesnoj djeci znači otimati građanima koji žive u siromaštvu.
"20.000 silovanih žena u ovoj zemlji nema prava regulisana zakonom, a nema povorke za njih, nema ni spomen ploča na mjestima njihovih stratišta. Je li 20.000 ljudskih bića manje vrijedno od stotinjak drugih?", napisao je Delić.
Nebrigu države (ne)svjesno je fakturisao LGBTIQ+ zajednici, nastojeći opravdati kukakvičluk svoje stranke da podrži održavanje Povorke ponosa.
Na kraju krajeva, može li ministar Delić garantovat da među svim nabrojanim kategorijama nema makar jedan procenat onih koji pripadaju seksualnim manjinama?
Tu nije bio kraj, Delić je otišao i korak dalje u svom nemuštom objašnjenu zašto je protiv Povorke, a samo dva dana kasnije SDA zastupnik u skupštini Kantona Sarajevo Mahir Dević gotovo je prekopirao misao ministra.
"Na stranu moja lična, religijska uvjerenja koja su jasna svima, onima koji me znaju, ali i onima koji me ne znaju, po kojima je Božije pravo ispred svih drugih prava i koja ovdje neću objašnjavati", rekao je Delić, dok je Dević danas kazao da su božiji zakoni iznad svih ljudskih stavova, krijući se isto tako iza ličnog stava.
Stoga vrijedi postaviti nekoliko pitanja. Kako je moguće da ljudi koji odlučuju o sudbinama svih građana Kantona Sarajevo, u sekularnoj državi, na prvo mjesto stavljaju vjerske zakone, pa makar i naglašavali da je to njihov lični stav?
Razumiju li Dević i Delić da kad u političku arenu uvučete vjerske zakone, da bi opravdali svoje političke stavove, vjeru izlažete javnoj kritici, u svim njenim aspektima?
Trebamo li strahovati da će SDA i NiP ministri u kriznim situacijama zanemariti Ustav Bosne i Hercegovine i staviti vjerske ispred svjetovnih zakona?
Razumiju li oni da poruka zastupnice Naše stranke Miomirke Mile Melank u tom kontekstu o ezanu, bez obzira bio to njen stav ili ne, kao "permanento ideološko-propagandnom džinglu" postaje legitimna?
Da li navedeni političari razumiju da u političkom obračunu koji nema granica, ne samo da su možda dodatno ugrozili status LGBTIQ+ zajednice u društvu, već su, ne birajući sredstva, možda dodatno ugrozili poziciju Bosne i Hercegovinu u očima međunarodne zajednice, od čije volje, u velikoj mjeri i zavisi njen opstanak.
