{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ispovijest Habiba Idrizovića, dvojnika Alije Izetbegovića

17.5.2012. u 14:55
1
71
Ispovijest Habiba Idrizovića, dvojnika Alije Izetbegovića
1
Ispovijest Habiba Idrizovića, dvojnika Alije Izetbegovića
Kada su mu u osvit agresije na Bosnu i Hercegovinu, u decembru 1991. godine, zbog velike sličnosti predložili da bude dvojnik prvog predsjednika Predsjedništava Republike BiH rahmetli Alije Izetbegovića na kojeg je u Beogradu bio pripreman atentat, ratni komandant Armije BiH Habib Idrizović (67) znao je da bi mogao biti ubijen.
No, kako kaže u razgovoru za agenciju Anadolija, ni jednog trenutka nije se dvoumio šta treba učiniti. Pristao je biti pokretna meta. Pojavljujući se na javnim mjestima umjesto predsjednika Izetbegovića, privlačio je pažnju potencijalnih ubica.

No, prije te, po njemu, časne uloge, Idrizović se među prvima uključio u organizaciju otpora agresoru u sarajevskom naselju Pofalići. Zajedno s ostalim bosanskohercegovačkim patriotima, bio je svjestan da, nakon napada na Sloveniju i Hrvatsku, agresija ne može zaobići Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo. Za otpor je pripremio više od 800 boraca.

Na ideju o dvojniku rahmetli Izetbegovića došao je vojni vrh Patriotske lige Republike BiH iz koje je nekoliko mjeseci poslije nastala Armija Republike BiH. Među inicijatorima su bili prvi komandant Armije BiH Sefer Halilović, te njegovi bliski saradnici Meho Kemo Karišik i Atif Šaronjić. Njihov plan je bio da se radi sigurnosti predsjednika Izetbegovića i zavaravanja mogućih agresorskih ubica iskoriste Idrizovićeve konture lica, boja očiju, građa, hod i pokreti koji su podsjećali na Izetbegovićeve. Ne samo to, Idrizović je imao i karizmu svojstvenu legendarnom predsjedniku Izetbegoviću.

"Rahmetli Aliju sam poznavao još prije agresije. Naime, ja sam radio u Zavodu za izgradnju Grada Sarajeva kao inžinjer. Tamo je bio i sin rahmetli Alije, današnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović. No, uvečer 17. decembra 1991. godine kod mene su došli komandant Halilović, te Karišik, Šaronjić i Sulejman Vranj. Dovezao ih je Alija Lončarić. Dugo smo razgovarali o našim jedinicama, da bi u jednom trenutku komandant Karišik kazao da ja dosta ličim na predsjednika Izetbegovića i da bi mogao biti njegov dvojnik“, sa sjetom se sjeća Idrizović, koji je ekipu agencije Anadolija primio u svome domu u sarajevskoj Humskoj ulici.

Idrizović je, veli, ovaj prijedlog rado prihvatio. Nije se bojao postati Alijin dvojnik, izlagati se opasnosti umjesto njega i biti mamac za agresora dok je predsjednik obavljao svakodnevne zadatke u zgradi Predsjedništva RBiH.

"Karišik me je pitao: 'Znaš li ti šta to znači?". Kazao sam da znam i da bih bio sretan čovjek kada bih svojom glavom mogao zamijeniti vrhovnog komandanta Izetbegovića. Jer, on je u tom trenutku bio potrebniji za cijelu BiH i bošnjački narod. Ako bih ja dao svoj život za njega, bio sam uvjeren da bi s Izetbegovićem na čelu države preživjela moja djeca, supruga, rođaci i prijatelji. Moj jedini uvjet bi bio da o svemu bude obaviješten sam Alija. Oni su kazali da se Štab Patriotske lige brine za sigurnost predsjednika, jer ima nagovještaja da su iz Beograda došli da ga likvidiraju", kaže Idrizović, koji je još kao dječak u Sarajevo došao iz mjesta Sjenica u Srbiji.

Nakon što je predsjednik Izetbegović dao prešutnu suglasnost za Idrizovićevu ulogu dvojnika počele su pripreme tajne operacije. Idrizoviću, koji je bio 20-tak godina mlađi od rahmetli Alije, crtali su bore na licu, kao i karakteristični madež. Naručeno mu je odijelo slično Izetbegovićevom. Analizirao je i predsjednikovo ponašanje, pokrete, kako ulazi u automobil, njegov hod…

"Određeno je da me Sarajevom vozi Dževad Bećarević, inače vozač predsjednika Alije. Ja bih dolazi na sporedna vrata zgrade Predsjedništva BiH, a izlazio na glavna i vozio se po Sarajevu. Napravili bi vožnju ili dvije po gradu. Za to vrijeme rahmetli Alija bi nesmetano obavljao svoje redovne zadatke. Karišik mi je kazao: „Kada se budeš vozio Sarajevom, uči Fatihu“. Uglavnom, cilj je bio da na mene navučemo potencijalne ubice. Znali smo, ako su već stigli iz Beograda, onda prate kartanje u Predsjedništvu BiH, pa i kretanje predsjednika. Ja sam bio pokretna meta. Bio sam tog svjestan. Ponavljam, bio bih sretan da sam mogao zamijeniti predsjednika", priča Idrizović, inače zapovjednik čuvene bitke za Pofaliće i drugih uspješnih operacija Armije BiH.

Pojašnjava da u zvaničnim nastupima nikada nije mijenjao Izetbegovića. Ali, i takva operacija je bila pripremana. Naime, ubrzo je došlo do agresije na zemlju i, kasnije, zarobljavanja predsjednika Izetbegovića. Pa, ipak, za Idrizovićev zadatak je znalo svega nekoliko najvažnijih ljudi u zemlji. Nisu čak znali ni članovi njegove porodice.

Više od dvije decenije nakon tih događaja, s velikim poštovanjem govori o Izetbegoviću. Čast mu je da je služio takvog čovjeka.

"Presretan sam zbog toga. Predsjednik je bio velika institucija. On je bio ponosni, hrabri, mudri i prkosni Bošnjak kojeg Bosna neće imati u narednih hiljadu godina… Ali, ne znamo mi to cijeniti. Alija je bio veličina koju mu niko ne može osporit. I u međunarodnoj politici, i među svim narodima. Bio je veliki vjernik i to ga je održavalo. Mi smo bili svjesni da je on naša vođa i sigurni da nas nikada neće odvesti u zlo. Alija se od mladosti borio za prava Bošnjaka i zbog toga je bio u zatvoru. Mi smo imali veliki broj intelektualca. Neki bi možda bili i 'jači' predsjednici. Ali, kada je trebalo povesti narod, u jednom teškom trenutku, Alija je ostao sam. On je jedini imao hrabrosti da povede patriote i borbu za BiH", kroz suze govori Idrizović.

Preplavljen emocijama, pokazuje fotografije sa susreta s predsjednikom Izetbegovićem u ratu. Sjeća se i spremnosti Bošnjaka i svih bh. patriota da brane svoju domovinu. Ali, i jedinstva koje, ističe, danas toliko fali.

"Razjedinjenost Bošnjaka danas je vrlo opasna. Neće doći do raspada Bosne, ali nejedinstvo je najgore. U Bosni ima najviše murtada (otpadnika). Oni se dodvoravaju neprijatelju", konstatira Idrizović.

Bošnjaci bi se opet branili

Idrizović smatra da građane BiH, a posebno Bošnjake, niko ne smije plašiti da mogu ponovo biti ugroženi.

"Mi smo dovoljni jaki da svakog momenta uzmemo oružje u ruke i da se sada branimo, i bolje i žešće nego prije 20 godina. Imamo iskustvo, znamo ko nam je neprijatelj. Prije 20 godina su imali Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) i imali su sve, a mi bili goloruki. No, mi smo imali bosansko srce", odlučan je sugovornik Anadolije.

U Armiji RBiH nije bilo zločinaca

Idrizović naglašava da je predsjednik Izetbegović stalno upozoravao borce i komandante na moguće zločine. Nebrojeno puta je isticao kako je „ubiti jednog čovjeka ravno ubistvu cijelog svijeta“.

"Podsjećao nas je da to od nas traži i Kur'an. Govorio je da vodimo računa da ne ugrozimo onog ko nema oružja i ko ne napada Armiju RBiH, ali da ubijamo one koji pucaju na nas! Zato u Armiji BiH nije bilo zločinaca. Ako ih je i bilo negdje, to su pojedinci. No, niko im nikada nije rekao da čine zlo", istakao je Idrizović.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: