{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Imale su 4, 5 i 7 godina: Potresni prizori sa identifikacije posmrtnih ostataka sestara Ribić

A
21.12.2015. u 13:04
1.195
Imale su 4, 5 i 7 godina: Potresni prizori sa identifikacije posmrtnih ostataka sestara Ribić
1.195
U Komemorativnom centru Tuzla danas su identifikovani posmrtni ostaci tri sestre, Zijade (7), Suvade (5) i Almase (4) Ribić iz zvorničkog sela Skočić, koje su ubijene sa ostalim članovima porodice. Jedini preživjeli iz devetoročlane porodice Ribić je Zijad (31), koji je potpisao dokumente za identifikaciju o ubijenim sestrama.
Identifikacija četvrte sestre trebala bi se izvršiti naknadno, kada će se utvrditi da li je riječ o Ismeti (16) ili Zlatiji (13). Njihovi roditelji pronađeni su i ukopani ranije, a posmrtni ostaci djevojčica pronađeni su u masovnoj grobnici na Crnom vrhu kod Zvornika. Traga se za još za dvjema sestrama i najmlađim bratom Sabrijom.

Dr. Vedo Tuco, specijalista sudske medicine, izjavio je da mu je ovo do sada najteži slučaj na kojem je radio.

"Uspjeli smo kompletirati tijela koliko je to bilo moguće. Ovo me strašno pogodilo, iako sam od 1998. godine obradio više od 18.000 slučajeva i sudbina svake porodice je na svoj način teška, ovo što se desilo Ribićima je nešto što čovjeka ostavi bez riječi. Bilo kakav komentar je suvišan", rekao je dr. Tuco.

Brat ubijenih sestara nije smogao snage ući u salu gdje su na stolovima poredane njihove male, razmrskane lobanje, pronađene koščice, te štramplice i dječije patike broj 24.

Zijad se sjeća da je 12. jula 1992. godine, kao osmogodišnjak, u kući bio sa šest sestara, dvogodišnjim bratom Sabrijom, majkom, ocem, te nekim prijateljima i rodbinom, kada je zločinačka grupa pod nazivom "Simini četnici" došla u njihovo selo.

"Radili su svakakve stvari. Tukli su nas, a silovali su najstariju sestru. Tražili su zlato i pare. Zatim su nas kamionom odvukli u Malešiće, gdje su pripremili teren za pokolj. Tražio sam da idem majci, a četnici su mi rekli da stanem mirno pred kamion. Začuo sam pucnjeve i pogodili su me nožem u vrat, a probudio sam se poslije ne znam ni sam koliko vremena. Ležao sam među leševima i izvukao sam se ispod njih, a onda sam opet začuo vrisku, galamu i pucnjeve", ispričao je Zijad, koji je ubrzo naišao na dvojicu vojnika u uniformama bivše JNA.

Ti su ga vojnici, prisjeća se, nahranili i odveli u ambulantu u Kozluku, gdje je Zijad zatekao i prepoznao zločince koji su njegovu porodicu odveli na strijeljanje.

"Nisam se htio odvajati od te dvojice vojnika, a četnik Simo Bogdanović zahtijevao je da me ostave. Vojnici su me odveli u bolnicu i tako su me spasili, a u Beogradu sam svjedočio protiv njegove zločinačke grupe. Prepoznao sam Simu Četnika, koji je umro u pritvoru prije nego što je dočekao prvostepenu presudu, a drugostepenom, četnici su oslobođeni, jer je sutkinja zaključila da se ja, koji sam tada bio dijete, ne mogu sjećati detalja i ne mogu prepoznati ubice svoje porodice. Osim mene, svjedočile su i tri zaštićene svjedokinje koje su bile u zarobljeništvu i Siminim četnicima su prale odjeću, kuhale i služile im kao seksualne robinje. Ali, ja vjerujem u Boga i drugi svijet, i siguran sam da će svi biti kažnjeni za svoja nedjela, baš kao što je bilo suđeno da ja preživim i tragam za svojim roditeljima, sestrama i bratom", zaključio je Zijad.

Hakija Smajlović, sekretar Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik, rekao je da su sa ovog područja od 1992. do 1995. godine ubijene 1.983 osobe, a 1.509 njih je identifikovano. Traga se za još 474 žrtve.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: