Tužiteljica Patricia Sellers kazala je kako je optužba dokazala da je Orić imao 'de jure' i 'de facto' kontrolu nad pripadnicima Armije BiH koji su činili zločine nad stanovništvom srpskih sela u okolici Srebrenice krajem 1992. i početkom 1993. godine., te da kao komandant nije poduzeo mjere da te zločine spriječi ili kazni.
"Dokazali smo da je Orić imao efektivnu kontrolu nad potčinjenima koji su činili zločine, a nije ih ni spriječio niti kaznio. Izveli smo dokaze koji pokazuju da je Orić kriv za zločine nad bosanskim Srbima za koje ga se tereti", kazala je Sellers.
Orićevu 'de jure' kontrolu nad bošnjačkim snagama u enklavi tužiteljica je dokazala ukazom Predsjedništva BiH kojim je u ljeto 1992. imenovan zapovjednikom teritorijalne odbrane Srebrenice.
Naglasila je kako se nije radilo o spontanom podizanju masa radi odbrane, već o organiziranju naoružanih skupina, s ciljem izvođenja dobro isplaniranih napada na okolna srpska sela.
"To su bili planirani napadi Armije BiH pod kontrolom Orića. Paljenje i uništavanje sela i uzimanje zarobljenika, njihovo zlostavljanje, nekad i i ubijanje, bilo je politika bošnjačkih snaga", kazala je tužiteljica.
Orić je optužen u četiri tačke za kršenje ratnog prava i običaja zbog bezobzirnog razaranja 12 srpskih sela, okrutnog postupanja prema pritvorenicima i za smrt najmanje šestorice Srba koji su podlegli zlostavljanju u policijskoj stanici u Srebrenici.
Prvobitna optužnica protiv Nasera Orića potvrđena je 28. marta 2003. godine. SFOR ga je uhapsio u Sarajevu 10. aprila 2003., a na prvom pojavljivanju pred sudom 15. aprila odbacio je optužbe.
Suđenje je počelo 6. oktobra 2004. godine. Tužioci su završili s izvođenjem dokaza 1. juna 2005. Nakon toga su odlukom raspravnog vijeća, pod predsjedanjam suca Carmela Agiusa, odbačene dvije od šest tačaka optužnice u kojima se Orića teretilo za pljačku javne i privatne imovine.
