Humanitarne pomoći BiH: Mentalitet prosjačenja i odsustvo vanjskopolitičke strategije

Ko je pomogao Bosni i Hercegovini?

Prva država koja je Bosni i Hercegovini poslala pomoć u borbi protiv epidemije koronavirusa bile su Sjedinjene Američke Države. Iz Ambasade SAD-a tada su kazali da šalju pomoć Oružanim snagama BiH obzirom na naše partnerstvo s NATO-om. Na osnovu toga pružena nam je prva prijateljska ruka, nakon nje dolaze Turska, Rusija, Evropska Unija... A u međuvremenu svašta se izdešavalo i mnogo toga se pokazalo kada je u pitanju bh. vanjska politika.

Turska pomoć u vidu testova prvo je stigla u Crnu Goru, nakon toga 8. aprila medicinska oprema i testovi stižu u čitavu regiju, a u Crnu Goru po drugi put. To da Turska dva puta šalje pomoć Crnoj Gori, a i Srbiji dok BiH čeka svoj red, govori puno o dobroj vanjskoj politici Crne Gore, a još više Bosne i Hercegovine koja se u ovom slučaju svodi na politiku zasnovanu na prijateljstvu dva čovjeka, a ne dvije zemlje. Bakir Izetbegović pisao je turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu još u prvoj polovini marta, prije nego što će izbiti kriza u državi i tražio od njega medicinsku pomoć.

Ubrzo nakon što je Izetbegović razgovarao sa Erdoganom, član Predsjedništva BiH iz RS-a Milorad Dodik požurio je da razgovara sa ruskim ambasadorom u BiH. Uvidjevši da bi Turci, u narodu ustaljeni kao veliki prijatelji Bošnjaka, mogli ubrzo poslati pomoć našoj državi Dodik se potrudio da ipak ne izostane ni pomoć "velikih prijatelja Srba". Iz Rusije je, nakon intervencije, stigao zahtjev da se 9. aprila odobri slijetanje ruskog aviona sa medicinskom pomoći na banjalučki aerodrom što je u medijima odmah pogrešno protumačeno kao ruska pomoć RS-u.

Istog dana kada je stigla pomoć iz Rusije, Dragan Čović se sastaje sa ambasadorom Kine u BiH Ji Pingom nakon čega je palo i obećanje da će Kinezi pomoći bh. narodu. Kina je i ranije pomagala zemlje u regionu, a obzirom na to da je Evropska unija već odredila pomoć za koju nije on zaslužan, ova država mu se učinila kao pametan potez. Kina je 15. marta dostavila obećanu pomoć u dva kontigenta, jedan je stigao u Sarajevo, a drugi u Banju Luku. Kako stoje stvari, do slijedeće krize trebalo bi sagraditi valjan aerodrom i u zapadnoj Hercegovini da bi bilo jasnije ko je čiju pomoć "isprosio".

Krivica zbog postojanja anomalija koje su sada isplivale je na "bh. kadrovima zaduženim za vanjsku politiku", poručio je Bećirović:

"Imajmo u vidu, da BiH bez obzira na sve ima otvorena vrata na sve četiri strane svijeta i to koristi samo parcijalno i to je uglavnom vezano za međustranačke ili sitnosopstveničke interese uz odsustvo ozbiljnog kreiranja kredibilne strategije državne vanjske politike".

Nova galama nastaje sa najavom mađarske pomoći entitetu Republika Srpska. Obzirom na to da je u utakmici skupljanja pomoći Dodik sada poveo sa bodom više, ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić uzeo je na sebe posao "ispravljanja krive Drine" zajedno sa ministricom vanjskih poslova Biserom Turković, koja je, ukoliko već skupljamo pomoći, trebala to da radi od početka krize obzirom na njenu funkciju u Vijeću ministara. No, vrijedno kamenje i izleti u inostranstvo ne mogu sami od sebe izgraditi bilateralne odnose. Naime, Radončić i Turković su u razgovoru sa mađarskim ambasadorom u BiH iskazali nezadovoljstvo zbog najavljene pomoći samo jednom entitetu. Oni su tada uputili upozorenje, neuobičajeno za diplomatske odnose između država, koje glasi da neće biti u mogućnosti primiti u najavljenu posjetu ministra vanjskih poslova Mađarske ukoliko ne dođe do promjene odluke. Nakon toga, jednaka pomoć Mađara stigla je i u FBiH i u RS.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović razgovarao je sa premijerom Malezije Muhyiddinom Yassinom nakon čega je i ova država poslala pomoć u vidu dva miliona zaštitnih maski.

Pitanje koje se postavlja nakon sumiranja pristigle pomoći je "Ko vodi vanjsku politiku u BiH i šta radi ministar vanjskih poslova?"

"Jasno nam je, da slab kuhar ne može napraviti dobro jelo. Slabe diplomate, ne mogu postići vrhunske rezultate u diplomatiji i vanjskoj politici. Diplomate treba dodatno obrazovati, spremati godinama za posao u diplomatiji, a ne preko stranačkih kvota i nekih stranačkih zasluga ili kumstava, rodbinskih veza imenovati za takvo važne funkcije, jer se osnovu (ne)djelovanja imenovanih diplomata stvara se slika o BiH u međunarodnim krugovima izvan BiH. Upravo u ovom kriznom periodu može se osjetiti da BiH nema minista vanjskih poslova, šta je uradila Bisera Turković u vremenu pandemije Covid-19? Sve je to jedno sivilo", poručio je Bećirović.

Za ministra vanjskih poslova BiH, prema riječima Bećirovića, i u prošlosti su birane pogrešne osobe, za koje kaže da su državi nanijeli ogromnu, nepopravljivu štetu.

"Bosna i Hercegovina nema toliko slabu strategiju vanjske politike koliko ima nekvalitetne kadrove, koji je realiziraju. Deficit je u kadru koji ništa ne znači ni unutar Bosne i Hercegovine, a kamo li na vanjskopolitičkom, odnosno međunarodnom parketu. To su uglavnom "no name" osobe u međunarodnim krugovima", kategoričan je on.

Lekcije iz komšiluka

Sa istočne strane imamo primjer dobrih bilateralnih odnosa dvije države. Osim što je Srbiji stigla pomoć iz Turske kako bi lakše prebrodili epidemiološku krizu, oni i ranije bilježe uspješnu saradnju u vidu projekata. Odnos koji imaju očigledno je krenuo pravljenjem temelja, a zatim je postepeno građen sprat po sprat, kako bi i trebalo da bude, umjesto ad hoc, sentimentalnih odnosa koje BiH preferira. Tako je Srbiji, dobro izgrađenom vanjskom politikom, 10 tona pomoći stiglo iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (koji su pomoć poslali i Hrvatskoj i Crnoj Gori), 11 aviona pomoći došlo je iz Rusije, Norveška im je dala milionsku donaciju, Švajcarska nešto manju, SAD je poslala pomoć, a Kina je osim opreme poslala i svoje medicinske stručnjake.

"U vanjskoj politici nema emocija, tu postoje interesi i tu je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, da li se to nekome svidjelo ili ne, se uspio nametnuti kao ključni vanjskopolitički igrač u regionu. Vučić je izradio bolje međudržavne odnose sa Turskom nego sve države regiona zajedno. Izgradio je odnose sa Ujedninejim Arapskim Emiratima sa kojima BiH skoro da nema međudržavnih odnosa. Gradio je partnerske i prijateljske odnose na 'svim stranama svijeta' i to se sada pokazalo u vrijeme pandemije kroz brojnu pomoć sa svih tih strana, koja je stigla ili stiže u Srbiju", poentirao je direktor IFIMES-a.

Nakon što je Hrvatsku, osim koronavirusa, pogodio i zemljotres, pomoć je promptno stigla iz Slovenije, Italije, Mađarske, Austrije, Crne Gore, Litvanije i Francuske, a mnogi od njih uključujući i neke druge zemlje Hrvatskoj su pomogle i u borbi protiv koronavirusa.

Gdje su donacije nestale?

Obzirom na to da zemljama u regiji pomoć stiže i bez moljenja svake države pojedinačno, velika je vjerovatnoća da je loša i neusklađena politika odgovor na problem malog broja donacija.

No, postoji još jedan problem u BiH - nepovjerenje. Ukoliko se vratimo nekoliko godina u prošlost, sjetit ćemo se da je bivši ministar u Vladi Federacije BiH Desnica Radivojević i još osam osoba uhapšeno zbog pronevjere kineskih donacija za vrijeme poplava. Zašto bi onda Kinezi ponovo uzalud trošili svoj novac? Slučaj Desnice je jedan od rijetkih u kojem je došlo do istrage jer se ljudi još uvijek pitaju ko je uzeo silni inostrani novac doniran i investiran nakon rata, te koliko li je novca inkasirano.

Nedovoljna istraga "nestalih" donacija u prošlosti, kako je kazao Bećirović, slabo je polazište za buduće donacije i ugled države:

"Istražna komisija Parlamenta BiH formirana je još 2009.godine sa ciljem utvrđivanja koliko je od 1996. godine do 2010. BiH dobila materijalnih i finansijskih donatorskih sredstava, kao i činjenice o načinu trošenja tih sredstava. Iako je Parlament BiH kasnije usvojio izvještaj te Komisije i dalje postoji sumnja o nezakonitosti korištenja donacija odnosno da su brojne donacije završile tamo gdje ne bi trebale, odnosno da su pokradene i/ili završile u privatnim džepovima."

Oni koji vode našu državu, donose zakone i presude ne ulijevaju povjerenje onima koji bi nam mogli pomoći, a brojni projekti koje su ambasade inicirale u prošlosti propali su jer nije bilo dogovora. Uprkos svim kritikama i problemima, u BiH funkcionalnost izostaje, a mentalitet prosjačenja, nerad i bahatost se nastavlja.

Prema onome što smo do sada vidjeli, zaključak je da bi političari trebali krenuti od popravljanja sebe, zatim odnosa u državi, pa odnosa sa drugim državama i tek onda mogu očekivati pomoć kad smo u problemu i ljutiti se jer je pomoć izostala. Do tada, ozbiljna bilateralna politika, državnički odnosi i saradnja ostaju na čekanju.

Zijad Bećirović političarima je predstavio i rješenje, jedino razumno, kada je u pitanju popravljanje spoljne politike:

"Diplomatija se mora profesionalizirati, nju moraju većinom sačinjavati karijerne diplomate, a ne stranački aparatčići i članovi porodice, rođaci, kumovi, zetovi i slično. Bilateralne odnose treba graditi temeljito i osmišljeno sa maksimalnim kredibilitetom i vjerodostojnošću. Sadašnja vanjska politika BiH odraz je njene unutarnje politike."

Obzirom na to da se međunarodni odnosi intezivno i brzo razvijaju, vanjsku politiku u BiH potrebno je "osmisliti, osavremeniti i prilagoditi aktuelnom trenutku", Bećirevićeva je poruka.