Sjećanje na vođu navijača Plavih
3

FOTO / Halil Begić: Moj brat Đilda volio je Želju svim srcem i dušom

Piše: Edin Isanović
Na današnji dan prije 20 godina poginuo je Dževad Begić Đilda, nekadašnji vođa navijača FK Željezničar. Tog kobnog 11. jula 1992. godine ranjeno je nekoliko civila nadomak raskrsnice na Pofalićima. Čim je čuo vapaje za pomoć Dževad je rekao "idemo".
Đilda na Marakani 1981. godine
Đilda na Marakani 1981. godine
Đildini bližnji sjećaju se da je uvijek govorio: "Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški". No, metak iz zasjede zauvijek je prekinuo njegov život. Đilda je tada neustrašivo iskočio iz automobila kako bi pomogao ranjenoj ženi.

Svi koji su ga poznavali, makar i malo, znaju koliko se veselio svakoj pobjedi svog kluba. Živio je za nogomet, živio je za Želju i grad Sarajevo.

Zbog Plavih su bježali sa nastave

Njegov brat Halil Lilo Begić za Klix.ba je rekao kako je Dževad bio najstariji od trojice braće.

"Njegova supruga je bila trudna u trenutku pogibije. Pet mjeseci poslije rodila je curicu Dževadu, koja je dobila ime po ocu. Ja ću u februaru dobiti sina i dat ću mu ime Dževad. Inače, Đilda ima pet kćerki", kaže za naš portal Halil.

Lilo napominje da je njegov brat bio istinski navijač sarajevskog Željezničara. Taj klub volio je svim srcem i dušom . On je bio vođa najvatrenijih pristalica.

Halil Lilo Begić
Halil Lilo Begić
"Mi smo znali Milomira Odovića još od rođenja iz Ilijaša. U to vrijeme stanovali smo tamo i sa Odom smo stalno hodali po utakmicama. Kasnije smo dobili stan u Sarajevu i odlazili smo na stadione non-stop. Kad god je Željo igrao bježalo se sa nastave. Đilda je znao reći ženi da ode kupiti hljeb ili mlijeko, a otputuje u Ljubljanu na utakmicu. Vrati se nakon četiri dana. Recimo, prije rata je bila jedna grupa navijača koja je išla na gostovanja, kako tima sa Grbavice, tako i FK Sarajevo. Pomagali smo jedni druge. Bilo nas je između 40 i 50 navijača i jednog i drugog tima. Dijelili smo se samo u gradskom derbiju. Bili smo raja", evocira uspomene Lilo, koji dodaje kako je sudbina htjela da njegov brat tragično strada u blizini naselja za koje je bio emotivno vezan.

Dževad i Izet poginuli su od istog oružja i bila je subota

"Đilda je poginuo u neposrednoj blizini Grbavice za koju je živio. Porodica će se 11. jula okupiti kod spomen-ploče u 10:00 sati. Manijaci idu nekada poslijepodne. Važno je napomenuti da je Dževad prvi posthumno dobio priznanje Zlatni ljiljan. Međutim, vlast se ne brine previše o njegovoj porodici", rekao je Lilo.

Grafit u naselju Grbavica (Foto: Facebook)
Grafit u naselju Grbavica (Foto: Facebook)
Na Sarajevo Film Festivalu 12. jula će biti prikazan film o legendarnom vođi navijača.

"Nedim Karalić je režirao film, a njegov otac Hamdija je producent. Imaju dvije verzije. Jedna traje 20, a druga 40 minuta. Tako sam ja čuo", kaže Lilo koji je ispričao kako je poginuo i njegov dugi brat Izet.

"On je poginuo na brdu Žuč 19. decembra 1992. godine. Sjećam se dobro da se dan ranije rodila Đildina curica. Izet je prvi od nas vidio dijete i uzeo je muštuluk. Na Žuč je dan poslije otišao umjesto mene. Poginuo je kao i Đilda, od snajperskog hica, pogođen je gotovo u isto mjesto, skoro u isto vrijeme, razlika je bila možda desetak minuta. Bila je subota, isti dan kada nas je napustio i Dževad. Sve je bilo kao preslikano, to je sudbina".

Halil ističe da je Đilda radio na osiguranju te da je uvijek bio za raju.

"Đilda je bio krupan čovjek, nije mogao ući na vrata. No, nikada nije dopustio maltretiranje nekoga ko je bio slabiji od ostalih. Vjerujte da se nikoga nije bojao, a trčao je svakome da pomogne. Bio je ljudina. Često je govorio da bi mu bilo žao da pogine od snajpera, jer je to za njega bilo podmuklo. I onda snajperski hitac prekine jedinu pravu vrijednost - život", zaključio je Begić, po čijoj se braći danas zove jedna ulica na Koševskom Brdu u Sarajevu.

Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba
Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba
Za kraj treba dodati da Udruženje navijača FK Željezničar svake godine organizuje turnir u znak sjećanja na Đildu.

Dževad Begić je bio čovjek iznimne karizme. Jednostavno, ne smije biti zaboravljen…