Serwer podsjeća kako ICG traži da se u 2011. uloga međunarodne zajednice u BiH treba da se promijeni od Ureda visokog predstavnika ka ojačanoj Delegaciji Evropske unije.
"Uz slabu preporuku za koordinacijom sa Sjedinjenim Američkim Državama, ICG tvrdi kako je BiH prerasla OHR, vrhovnog tumača Dejtonskog mirovnog sporazuma, i da će biti sasvim uredu ukoliko bi se trenutni uslovi za ukidanje Kancelarije visokog predstavnika napustili ili odgodili te da bi snaga međunmrodne zajednice se usmjerila ka pitanjima članstva u Evropskoj uniji, bez izvršnih ovlasti za specijalnog izaslanika Evropske unije. Nekako će uvjeti za članstvo EU biti mnogo ekikasniji, kredibilitet međunarodne zajednice neće biti reduciran samo zato što je posljednji set bio ignoriran, i OHR može biti ostavljen uredno sa nedovršenim poslom i - izdahnuti", piše Serwer.
Na dnu prioriteta
Ovaj analitičar priznaje ozbiljne dvojbe spram ICG-ov prijedloga. Serwer smatra kako Washington ima previše pitanja nakupljenih danas kako bi se "rješavanje ostataka iz devedesetih preporučilo kao dobrodošlo".
"Bosna nikad nije bila vitalni interes SAD-a. Intervencija predsjednika Clintona 1995. bila je talog sekundarnih interesa, kombinirano sa oštrim kritikama upućivanih od senatora Boba Dolea da administracija ne intervenira kao što je obećala tokom prethodne preizborne kampanje. Danas, Bosna je na dnu prioriteta. Kao porezni obveznik evropsko preuzimanje glavne uloge smatrao bih velikim plusem", kaže Serwer, ali...
"Problem je što sumnjam da Evropa može učiniti išta snažno i jasno, i ništa u ICG-ovom izvještaju me ne ubjeđuje u suprotno. Izvještaj ICG-a jednostavno ignorira mnogobrojne prijetnje Milorada Dodika koje čini u smjeru osamostaljenja Republike Srpske, kao da ih ne treba uzeti zaozbiljno (osim ukoliko oni sebe ne predstavljaju u vojnom obliku, u kojem su sigurni da će se Sjedinjene Države priključiti Turskoj i Evropskoj uniji u spriječavanju da se osamostaljenje desi). Izvještaj posmatra mnoge akte nipodaštavanja kao pravedna te sve pokušaje međunarodne zajednice da ih spriječi ili otupi, kao despotske, pogrešne ili nepravedne. Teško je zamisliti da bi izvještaj bio mnogo drugačiji da je pisan u Banjoj Luci, gdje gospodari Republike Srpske štimaju raspoloženje", kazao je Serwer.
Mostar ili Brčko
Tužna činjenica, piše dalje Serwer, jeste da EU i SAD trebaju djelovati kako bi završili koncert u Bosni, gdje je evropski glas još uvijek slab i podijeljen i američki glas se čuje jasnije i glasnije.
"Kratki posjet Mostaru, gdje je EU od 1993. postigla veoma malo , i Brčkom, gdje su SAD vodile ka istinskim naporima ka integraciji, pokazali bi te razlike", apostrofira Serwer.
Serwerov najveći strah je da će Evropa, ostavljena svojim konfuznim napravama, početi da pregovara o članstvu u Evropskoj uniji zasebno sa Republikom Srpskom, koja će rado volontirati bez pomoći iz Sarajeva.
"Već su se evropski odazivali pozivima Milorada Dodika u Banju Luku kao da vodi nezavisnu državu, nešto što su Amerikanci uglavnom pokušavali izbjeći. Ukoliko Dodik može spriječiti formiranje vlasti u Sarajevu još nekoliko mjeseci, kao što je to pokazivao na posljednjim izborima, on može biti u poziciji da napusti Sarajevu u figurativnoj magli kada na dnevni red dođe ispunjavanje evropskih zahtijeva", piše Serwer. On dodaje da on ne bi bio protiv dobro koordiniranog prelaza ka istinski stimulativnoj Delegaciji EU, ali to bi trebalo uključivati plan za ispunjavanje uslova za zatvaranje OHR-a ("ICG-ov opis trenutnog stanja igre o ovom pitanju čini štivo zanimljivim", dodaje Serwer) kao i snažno američko učešće u evropskim naporima.
Amerikanci potrebni i BiH i Evropi
"Nema ništa neobično u ovome. Šef Međunarodnog civilnog ureda, koji je također predstavnik Evropske unije na Kosovu, ima jakog američkog zamjenika, i Amerikanci učestvuju u mnogim misijama Evropske unije, upravo od, kako znam, evropske zajedničke misije u Bosni i Hercegovini upravo nakon rata", kaže Serwer u svome osvrtu na Izvještaj ICG-a.
Na koncu, jedan od osnivača USIP-a zaključuje da nikakav plan koji jednostavno isključuje Amerikance iz ukupne slike, ili ignorira lokalni politički kontekst, kao što to čini ICG, ne može uspjeti.
"Bosna još uvijek treba Sjedinjene Države, kao i Evropa", poentira Serwer.
