Piše: James Pedicone
Kada sam došao u Bosnu bio sam šokiran kada sam sam se pojavio pred ljudima koji su mi govorili da sam idiot što sam došao ovdje. Često sam dobijao komentare poput "šta si mislio s tim što si došao ovdje?" i "Ti nećeš uspjeti!". Jedan mladi čovjek mi je čak rekao da je "doći u Bosnu iz Amerike kao stavljati Lamborghinijev motor u naš lokalni auto, Jugo". Posebno me je pogodilo (poput cigle) kada sam ljudima rekao da tražim neku praksu ili neki drugi oblik volonterskog posla. "Idiote, zbog čega bi htio raditi ni za šta?"
Nije bilo ugodno čuti toliko mnogo užasnih stvari koje ljudi govore o nekom mjestu, posebno jer se radi o ljudima koji dolaze iz tog mjesta. U stvari, to je imalo ogroman emocionalan utjecaj na mene i te vanjske frustracije su me spustile tokom kratkog perioda mog života, iako ja nisam morao trpjeti išta od onoga što su oni morali.
Ispostavlja se da je moj prvi utisak o Bosancima kao negativnima i bolno kritičnim ljudima bio samo djelimično istinit. I zaista, negativnost je preovlađujuća ovdje. I ja bih bio negativan da sam mlad, zdrav, pametan i nemam šta raditi. Upoznao sam i previše mladih Bosanaca koji nemaju nade.
Ovdje sam već skoro dvije godine. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da, bar ono što je u mojoj kulturi, pesimizam i ljutnja nije uvijek ono što se čini takvim. Možda bih to mogao najbolje objasniti koristeći riječ 'teška ljubav'. Ljudi koji ovdje o meni vode brigu su vjerovatno moji najveći kritičari. Oni obožavaju da mi kažu sve što radim pogrešno.
Kulturološka barijera može biti bolna stvar kroz koju treba proći, ali jednom kada to uradite, to je kao dah svježeg zraka i može biti poput kakve nagrade. U Sjedinjenim Državama, na primjer, ne možete nekoga zvati debelim, čak iako je taj neko, u stvari debeo, ili ako se samo šalite. Većina ljudi bi otišla kući, zabila si prst u grlo i isplakala se kako bi zaspala.
Ja cijenim iskrenost i laska mi kada neko primjeti da idem vrlo često u buregdžinicu. To znači da prate šta radim. Nemojte me pogrešno shvatiti. Sviđa mi se i kad dobijam tipične komplimente. Ko ne voli komplimente? Ako kažeš da ne voliš, onda lažeš, debeli!
U svakom slučaju, mladi čovjek koji mi je prije više od godinu dana rekao da sam glup što sam smjestio Lamborghinijev motor u Jugo, imao je za mene nove informacije godinu dana kasnije. Rekao mi je da je tokom godine imao šansu da ode – da se preseli u Njemačku gdje bi mogao pronaći posao. Rekao je da nije iskoristio tu šansu jer mu se ovdje u Sarajevu sviđa i previše. Kazao mi je da je to najbolje mjesto na svijetu. To je bila poprilično ekstremna promjena srca!
James Pedicone student je završne godine Sarajevo Graduate School of Bussines.
