{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Dvije decenije nakon ratnog užasa, kultura i sport ujedinili Gornji Vakuf/Uskoplje

A
12.11.2013. u 12:32
228
93
Dvije decenije nakon ratnog užasa, kultura i sport ujedinili Gornji Vakuf/Uskoplje
228
Zasigurno u svijetu postoje gradovi koji nastaju i traju onako jednostavno i razložno, kao mjesta u kojima čovjek živi i njegov duh se oplemenjuje. U Bosni i Hercegovini nikad ništa nije bilo jednostavno, a pogotovo ne život. Tako i gradovi uglavnom nastaju i kroz stoljeća traju nekako burno, hirovito, sretno i nesretno, u radosti i tuzi, u prokletstvu, u prkosu.
Jedan od takvih je i Gornji Vakuf/Uskoplje, nastao u pitomoj Skopaljskoj dolini, na izvoru Vrbasa, okružen visokim planinama. Ovdje je sve pitomo i jednostavno samo naizgled. Grad historija nikad nije mazila, a ovdašnji čovjek se svega nagledao, pa je "čudo kako se svi ne rađaju sijedih glava", kako reče jedan stanovnik ovog grada sjećajući se Derviša Sušica i njegovog Tala. Tačno prije 20 godina, tokom bošnjačko-hrvatskih sukoba u Hercegovini i srednjoj Bosni, u koje se svojim snagama snažno uplela i Republika Hrvatska, Gornji Vakuf/Uskoplje je potresao jedan od najužasnijih sukoba u njegovoj historiji. Iza brutalnih sukoba koji su, s povremenim prekidima trajali od oktobra 1992. do marta 1994. godine i Washingtonskog sporazuma, ostalo je na stotine ubijenih, grad pretvoren u Hirošimu, sela spaljena, razoreni višestoljetni dobri međuljudski i međususjedski odnosi. Čovjek je tada uistinu čovjeku bio vuk.

No, krvava balkanska krčma, sudeći prema novim vjetrovima nad Vrbasom je prošlost, što je prilika da se točak historije okrene u nekom boljem smjeru. Ono što je do prije desetak godina bilo potpuno nezamislivo danas je nešto potpuno uobičajeno. A to "uobičajeno" je u Bosni nekako uvijek najteže išlo. Tako možete čuti kako je jedan mjesni imam povezao svojim automobilom baku Hrvaticu, ili susjeda koji radi u firmi čiji je vlasnik Bošnjak, kako Hrvati Bošnjacima besplatno ustupaju svoje njive za rad, kako poljoprivrednici i trgovci dobro sarađuju, kako nema incidenata u školama, kako je Hrvat podigao kredit i novac dao Bošnjaku kojemu je to potrebno za liječenje ili biznis, kako se ljudi posjećuju i međusobno dijele tešku današnjicu. Tu je i sport kao dodatni integrativni faktor, pa hrvatska i bošnjačka djeca danas treniraju i igraju nogomet zajedno. Nakon višegodišnjih paralelizama objedinjena je općinska administracija, na čelu sa načelnikom Seadom Čauševićem, objedinjeni su domovi zdravlja, kao i druge ustanove i institucije.

Vratilo se sve što je bilo normalno



Zanimljivo, iako je načelnik Čaušević nosilac i najvećeg ratnog priznanja Armije RBiH Zlatni ljiljan, o njemu sve češće pozitivno govore i građani Hrvati, a na posljednjim izborima je navodno dobio i glasove u nekim hrvatskim mjestima u njegovoj općini.

Nije to, jasno, neko novo bratstvo i jedinstvo. Ovdje se vratilo samo ono što je uvijek, ovdje, bilo normalno. Tek uz sve ove činjenice shvatite koliko je bio u pravu ugledni britanski historičar Noel Malcolm koji u svojoj "Historiji Bosne" konstatira kako su sukobi u BiH uvijek poticani izvana. Bez obzira na sve, pozitivne vijesti, dvije decenije nakon sukoba 1993. godine, vraćaju ljudima ovog kraja osmjehe na lice. Takva je i vijest koja, nažalost, nije privukla mnogo pažnje javnosti u BiH, a to je da su na Uskopaljskim jesenima, koje organizira Hrvatsko kulturno društvo Napredak, nastupili članovi folklornog ansambla Bošnjačke zajednice kulture Preporod. Dr. Tvrtko Krajina, predsjednik HKD-a Napredak kaže da je ideja Uskopaljskih jeseni nastala prije 12 godina. Od jednog dana, proširila se na manifestaciju koja traje osam dana.

"Zadnjeg dana Uskopaljskih jeseni nastupila su folklorna društva iz Hrvatske i BiH. Među njima je bio i naš BZK 'Preporod'. Mogu reći da sarađujemo i od ranije, iako je 'Preporod' sada nastupio na Danu folklora. Također, mi smo već dva puta zajedno nastupali kad je Centar za kulturu napravio manifestaciju folklora, a zajedno nastupamo i na Danu Općine Gornji Vakuf/Uskoplje. Kultura je iznad politike. Ljudi su to prepoznali što se moglo vidjeti i prema aplauzu koji je BZK 'Preporod' dobio na Uskopaljskim jesenima ne kao najbolja folklorna skupina tog dana, već upravo zbog toga da se pokaže da narod gleda malo šire, a ne samo kroz politiku", govori Krajina.

Njegov kolega, predsjednik BZK Preporod Alija Filan dodaje da je svakim danom primjetan sve snažniji napredak suživota u Gornjem Vakufu/Uskoplju, što potvrđuje i saradnja sa HKD Napredak. Ističe da je BZK Preporod na Uskopaljskim jesenima dočekana gromoglasnim aplauzom.

"Poziv smo dobili od našeg prijatelja dr. Tvrtka Krajine, kojem se zahvaljujemo na ukazanom povjerenju. Uskopaljske jeseni već niz godina ostavljaju pozitivan trag. Nadamo se da ćemo u buduće ostvariti još bolje projekte zajedno sa HKD Napredak. Za Uskopaljske jeseni imamo samo pohvalno mišljenje. Nadam se da ćemo, ako Bog da, i dalje biti partneri. Onaj ko cijeni i poštuje svoje, on će cijeniti i poštovati drugog. Smatramo da će budućnost ovdje biti bolja i veselija. Kroz zajedničke projekte ćemo potisnuti negativnu energiju koja je, nažalost, u našem društvu prisutna", govori Filan, naglašavajući kako općinske vlasti podržavaju oba udruženja jednako dobro.

"Politika samo stvara razdor, mržnju i podijeljenost"



Fra Josip Matijanić, župni vikar iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja kaže da je, nažalost, spalo samo na kulturu i vjeru da stvaraju jedan pristojan međuljudski odnos među nacijama i religijama.

"Kažem, nažalost, jer bi i politika danas trebala imati tu funkciju, a svjedoci smo da politika samo stvara razdor, mržnju i podijeljenost. Događaj koji se desio na Uskopaljskim jesenima po sebi ne bi trebao biti ništa posebno, ali kad gledamo naš društveni i povijesni kontekst, fantastično je, obzirom što se sve desilo, da smo zajedno mogli uživati u kulturi dvaju naroda, Bošnjaka i Hrvata, i da smo na jednom mjestu mogli uživati u toj različitosti, u toj ljepoti. Cijeli Gornji Vakufa/Uskoplje je u jednom momentu iskočio iz te svoje mentalne učmalosti. Uživali smo u jednom drugačijem gradu kakav bi trebao biti svaki dan", rekao je fra Josip Matijanić, dodajući da je to što se dogodilo bilo prelijepo.

Naglašava kako je kultura ta koja zbližava i to spontano, a ne nekim praznim riječima i frazama i parolama.

"Tu se pokazala, u biti, jedna prava bit kulture da oplemenjuje čovjeka, a plemenitost u sebi nužno uključuje drugoga i drugačijeg. Bogatstvo te različitosti se ostvarilo u jednom takvom susretu kakve su bile Uskopaljske jeseni", dodao je on.

Glavni imam Medžlisa IZ Gornji Vakuf Enes ef. Omerović ističe kako se 20 godina nakon užasnog rata i agresije u Gornjem Vakufu/Uskoplju ide ka boljem. Dodaje da se "ljudi sastaju i da žele da žive zajedno", te da se u gradu osjeća pozitivna atmosfera.

"Situacija u ovom gradu je dobra. Što se tiče običnih ljudi, postoji komunikacija. Kao glavni imam primijetim da ima pomaka u korelaciji odnosa bošnjačkog i hrvatskog naroda, ali među običnim ljudima. Vjerski velikodostojnici i oni koji vode narod mislim da mogu dosta toga uraditi. Mislim da duhovni predvodnici iz svih konfesija, imami i fratri, mogu dosta učiniti na približavanju naroda. Treba uputiti pozitivnu i dobru pozitivnu poruku ljudima. Političke strukture moraju da urade dosta toga. Obični ljudi vide da se mora živjeti skupa i da treba ići naprijed", kazao je efendija Omerović, koji vjeruje da je problem u pogrešnim politikama koje žele da imaju politički primat, ali ne žele da liječe rane.

Fra Josip Matijanić dodaje kako smo "siti priča naših političkih vođa i crnih kronika".

"Ljudi, ne mogu to više gledati. Mi smo država u kojoj stvarno očajnički treba dobrih vijesti i stvari. To se treba prepoznati u institucijama. Vjerski službenici, a posebno politički trebaju se ugledati na događaj kakve su Uskopaljske jeseni", istakao je Matijanić.

Efendija Omerović je već napravio prve korake ka uspostavljanju saradnje sa Katoličkom crkvom.

"Bio sam tri puta u Župnom uredu sa kolegom fra. Vinkom Markovićem, čestitim i obrazovanim čovjekom. Mi pokušavamo kroz razgovore, kroz lijep odnos, da dokažemo ljudima da se može lijepo živjeti. Trebamo biti duhovni pastiri. Moja ideja je bila da se napravi jedno međureligijsko vijeće na novu Gornjeg Vakufa koje će pokušati da još više približi kulturne i naravno vjerske institucije", naglasio je Omerović.

Sloga u NK Slogi



Jedan od najboljih pokazatelja boljih međuljudskih odnosa u Gornjem Vakufu/Uskoplju jeste Nogometni klub Sloga. I klub simboličnog naziva Sloga bio je do prije nekoliko godina podijeljen na dva sportska kolektiva. Međutim, djeca i bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sada, kao i prije rata, zajedno igraju za jedinu Slogu. Dječaci u dresovima Modrića i Džeke zagrljeni dolaze na treninge.

"Klub je multietnički već pet, šest godina. Imamo šest selekcija u kojima igraju djeca svih nacija. Negdje ima više Hrvata, negdje Bošnjaka. Nastojimo kroz nogometni igru, kroz naš klub da se prožme duh tolerancije i suživota“, istakao je novinarima agencije Anadolija Stipo Zečić, predsjednik Sloge, naglasivši:

"Neka vremena koja su bila, bila su... Bože moj, smatramo da su to loša vremena i da dolaze bolja. Kroz druženje i nogomet trebamo pokazati da možemo zajedno, te da od naše djece možemo napraviti dobre nogometaše i ljude u konačnici“.

Prvi čovjek Sloge kaže i kako su primarne ambicija održati postojeći pogon, tj. svih šest selekcija u klubu, te im omogućiti da se natječu kroz lige Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH. I ovaj klub, kao i većinu institucija u ovom gradu centralne Bosne, potresa gorući problem - nedostatak novca!

"Imamo finanijskih problema. Zahvaljujemo se Općini Gornji Vakuf/Uskoplje koja nam pomaže. Nadamo se da ćemo kroz igru i rezultate privući sponzore, jer ovo je dobar projekt“, apelirao je Zečić.

Sloga ima odlične kadete, tinejdžere od kojih mnogi igraju i za seniorsku ekipu.

"Ova generacija kadeta je strašno dobra. Uvijek se bore za prva mjesta, a i odnosi među igračima su na nivou. Bošnjačka i hrvatska djeca igraju za klub i nema apsolutno nikakvih problema između tzv. 'H' i 'B' strane. Četiri godine sam u klubu i nikada nije bilo problema“, ističe Almir Pokvić, trener kadeta Sloge.

On tvrdi i kako se u gradu posljednjih godina dešavaju pozitivne stvari koje su ga znale nekada i prijatno iznenaditi.

"Recimo, kada je BiH igrala odlučujuću utakmicu sa Litvanijom u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu i hrvatska djeca su se mogla vidjeti u dresu Pjanića i Džeke. To je bilo nezamislivo prije par godina. Ako u isto vrijeme igraju i Hrvatska i BiH hrvatska djeca gledaju BiH. Bilo je slučajeva gdje im otac nije dao da gledaju Hrvatsku, kako bi gledali BiH, što me iznenadilo. Imao sam drugačiju sliku o svemu, ali stvari se mijenjaju na bolje. Ljudi shvataju da je ovo naša zajednička država. Nije ni Mujina, ni Franjina, već je i Mujina i Franjina. U klubu to svi shvataju i nema nikakvih problema“, kazao je Pokvić, što je potvrdio i trener seniorske ekipe Zrinko Jozić, koji je dodao:

"Nema nikakvih problema između igrača, jedino nam je novac problema. Da se popravi situacija imali bi i bolju ekipu“.

Navijači Bošnjaci, Uprava Hrvati



Bez obzira što su sve selekcije i trenerski kadar multietničkog karaktera Uprava Sloge je jednonacionalna. Sačinjavaju je funkcioneri isključivo hrvatske nacionalnosti. I pored toga najveća podrška Slogi sa tribina dolazi od vatrene navijačke grupe Red Union, koju su formirali mladići bošnjačke nacionalnosti.

U Gornjem Vakufu/Uskoplju mišljenja su kako bi u što skorijem roku trebalo doći i do rekonstrukcije Uprave, čime bi završilo potpuno ujedinjenje kluba. Na taj način, građani smatraju, otvorila bi se i veća mogućnost pronalaska sponzora, sa kojima bi Sloga izašla iz duboke finansijske krize.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: