"Oni majke privode na saslušanja. U pozivu nisu naveli da li je to u svojstvu svjedoka ili optuženog. Imate samo poziv da se javite u policijsku stanicu. To je tako bilo 1992. godine kada si bez ikakvog obrazloženja privođen i ubijan, još samo da počnu ubijati ljude", upozorio je Duraković.
Oni kažu da je to provala u privatni posjed. To nije privatni posjed. To je mjesto stratišta i Haški tribunal je to koristio u dokaznom postupku. To je mjesto zločina, to ne može biti privatni posjed. Tu su ubijani ljudi, to je materijalni dokaz tužilaštva u Hagu i ja zaista ne znam kakvo je ovo ponašanje, kazao je načelnik Duraković.
Imamo poziciju da se "gestapo" RS-a odnosi prema žrtvama upravo kako je to bilo u periodu holokausta, kazao je Duraković.
"Svi šute o tome dok vode majke, koje su bile fizički sprječavane da uđu na mjesto zločina, a ne na privatni posjed kako se na to neko poziva. Nerasvijetljena ubistva povratnika od Banja Luke do Vlasenice po 10-15 godina u tužilaštvima stoje i njih ne rješavaju ali kada treba žrtvu terorizirati odmah su pristupili istragama i Tužilaštvo i policija", naglasio je Duraković.
On je upozorio da je „ovakav odnos nepodnošljiv i da će ovakav odnos sigurno završiti kulminacijom onih koji ne žele biti dio ovakvog sistema“.
"Ja odgovorno iz pozicije i načelnika Općine i predsjednika Organizacionog odbora za obilježavanje godišnjice genocida pozivam i upozoravam da ako ovako nastave mi nećemo biti dio ovakvih institucija niti dio ovog ustavnog uređenja koje vrši teror nad jednim narodom, a posebno nad žrtvama genocida koje ništa drugo ne žele osim da obilježe mjesta stratišta i ubistava njihovih najmilijih", upozorio je Duraković.
On apeluje, kako kaže, da ne bi poslije bilo kasno.
"Narod koji je mene od jutros zvao je pod tenzijom i bojim se da ove stvari ne kulminiraju. Pozivam gestapo RS-a ko god to bio ko stoji iza toga da prestanu sa ovakvim nasilničkim ponašanjem prema žrtvama. To je nešto što mi nećemo tolerisati", upozorio je načelnik Općine Srebrenica Ćamil Duraković.
Majke i članovi porodica ubijenih Srebreničana su 13. jula prvi put nakon proteklog rata uspjeli ući i obići hangar u Kravici gdje su ubijeni njihovi najmiliji, a čiji je ulaz do tada bio zaključan katancima.
