Kolumna
0

Dodik je barem zabavan

Piše: Asim Bešlija
Znam, znam. Dosta vam je priče o Dodiku i njegovom lupetanju ispraznih riječi i razočarani ste što iz onolike mase čovjeka ne može izaći ništa pametnije, od nama poznatog. Ali mislio sam ovom prilikom da stvari pogledamo iz drugog ugla. Malo humorističnijeg dijela naše svakodnevnice u kojoj su političari glavne zvijezde, ako zaboravimo na Merlina, Halida i Hanku. E, s te strane, Dodik nam svojim prostaklucima naprosto uljepša dan.

Kad čovjek ima sve, ne zna šta bi od sebe. E, to važi i za svemoćnog RS premijera koji je sve poklopio svojim utjecajem, da ne zna više šta bi. Pa, se sad zafrkava s kim stigne. Vrti ih oko malog prsta, poput ključeva od auta, radi šta hoće, a da mu doslovno niko ništa ne može niti želi. Tako bez problema u kamere može reći – 'j..e mi se!', i samo izazvati još veće simpatije puka, jer je krkanluk na cijeni. Može poželjeti uz opće odobravanje i mome kolegi Miši Vidoviću u Banjaluci da mu srce stane i da mu se sve najgore desi u životu i opet ostati to što jeste.

Može on i pjevati po nekakvim vašarima srceparajuće melodije za srednjovječne i rakijom opijene duše, i time osvojiti samo srce naroda kojemu je još pjesma ostala prije nego se počne plakati, onako kolektivno i nacionalno, zbog muke koje ga snađe. Može mu se. Jer on tako dobro zabavlja raju da se sve zaboravi čim se on sa svojim šalama pojavi na televiziji ili negdje uživo, da se adrenalin odmah penje velikom brzinom. Eto, baš takav je Dodik, 'srčan' čovjek, šaljivdžija, voli zabavljati, a što i ne bi. Valja zaboraviti svu muku i patnju u kojoj ovdašnji čovjek živi, pa se cirkusanjem to mnogo brže uradi.

Na kraju, hajte molim vas nađite nekoga poput Dodika u ovoj zemlji. On je baš atipičan političar, prava narodna zvijezda kojoj mnogi ne mogu ni primirisati i koji je ovu našu učmalu atmosferu podobro razdrmao svojim nastupima, donijevši nam ponovo osmijehe na lica. Pa, zar nije tako?

Mislim, kad pogledate druge političare u poređenju s njim, oni su, što sa kaže, 'mala maca'. Drugi su samo neke tragikomične figure kojima umjesto da se smijemo, mi ih sažaljevamo. Jer su tako nekako ubijeni u pojam u nastojanju da se dopadnu i samodopadnu, da čovjek može biti i očajan u tim njihovim jadnim pokušajima.

Na primjer, sjetite se nekada Zlatka Lagumdžije koji je bio prepun humora i veseo čovjek, koji nas je od srca znao nasmijati, i bio tako simpatičan sa svim tim svojim nekonvencionalnim manirima. Danas toga više nema, i Lagumdžija je davno otplovio sa svojom barkom na neko mirno ostrvo gdje se grohotom ne smije.

Jeste li možda očekivali da će vam bilo kakve ugode i humora donijeti možda Sulejman Tihić? Ma, dajte. Pa on sigurno nije takva vrsta osobe. I njega nasmijava samo njegov drug Miki. Niko drugi.

Sjećamo se sada i dobrih vremena kada smo zajedno sa Mirnesom Ajanovićem znali ludovati i smijati se do suza, šta je sve taj čovjek znao izjavljivati, ali i on se uzobiljio i povukao, i baš kao da je propao kroz neku rupu – ni traga mu ni glasa.

I vidite li još nekoga kome bi se mogli nasmijati osim Dodiku? Možda Slavuj? Eh, njega svi vole nazivati karikaturalnim likom i nepristojno se igrati sa njegovim izgledom, ali i Slavuj je nekako preozbiljno shvatio svoj posao i svim silama se bori za EU integracije BiH koja ga usput masno plaća.

Zapravo, kad se optrči krug, shvati se da oni koji drmaju javnom scenom u nas, i više nisu zabavni kao nekada. Zato su nam emisije političke naravni toliko dosadne. Nema nam više nit Borislava Paravca koji je, za nepovjerovati, bio član Predsjedništva BiH i koji nas je svojim osnovnim neznanjem znao nasmijavati do beskraja, ili, pak, Ivo Miro Jović koji je valjda shvatio svu ozbiljnost situacije i sada razmisli dva-tri puta prije nego što nešto kaže.

I kad se sve sabere i oduzme, tu nam je Dodo neprikosnovena zvijezda (Danica, naravno) i drma na svakom koraku. Ne smeta njemu ni što se na televiziji vrte njegove privatne snimke sa nekog sijela u Laktašima gdje je u potkošulji a sve odiše znojem, mirisom janjećeg buta i alkoholnog zadaha. On je i dalje zvijezda upravo zbog te njegove sposobnosti da bude potpuno narodni čovjek i da sve nas zabavlja do duboko u noć. Samo je problem što uvijek dođe jutro i što ujutro, što zbog mamurluka i drugih saznanja, nije uvijek najprijatnije.

Ali ni to nije razlog da se ne zapjeva ona - 'otišla si jednoooog daaanaaaa i odnijelaaaaa moje snoveeee...', pa kud puklo da puklo. A, kad kod Dode pukne, to će tek biti lom. Trest' će se gora, pobjeći će miš.