Darko Brkan: Zbog "zlatne kašike" prijete mi oni koji nisu ispunili obećanja
"Konferencija je prošla zaista odlično. Okupili smo aktiviste iz 17 zemalja regiona i svijeta koji rade na nekim od najznačajnijih projekata koji se tiču novih tehnologija i političke odgovornosti. Prilika da se čuju i razmijene ta iskustva je zaista značajna za budućnost promocije političke odgovornosti i uključenja građana i građanki u svim ovim zemljama, te mislimo da će i ove, kao što je bilo i prošle godine, nastati jako puno zajedničkih inicijativa i saradnji proizašlih iz konferencije", kazao je na početku razgovora za Fenu Darko Brkan.
Vi ste lično učestvovali na panelu "Data storytelling" i korištenje multimedije za angažovanje građana. Možete li pojasniti sintagmu "Data storytelling"?
Ovaj panel se bavio time kako i na koji način plasirati poruke civilnog društva ka građanima i građankama i kako ih na najefikasniji način uključiti u političke procese. Panel je podijelio iskustva iz Evrope, regiona, sa Bliskog istoka, o tome koji alati i strategije su korišteni kako bi se najbolje uključili građani i građanke. Osim korištenja videa, fotografija, infografika i sl., razgovarano je i o tome kako ogromne količine podataka i dokaza koje civilno društvo dobije istraživanjima prikazati i učiniti zanimljivim javnosti, te je razmatrano upravo kako "pričati priče" podacima. Upravo to korištenje videa, infografika i sl. kako bi se podaci što zanimljivije prikazali jeste "Data storytelling".
Kakva su iskustva korištenja multimedije za angažovanje građana u BiH, ali i u drugim krajevima svijeta? Na Pointu su bili prisutni aktivisti iz zemalja koje su prošle arapske "proljetne" revolucije i aktivisti i teoretičari mnogo raspravljaju o ulozi socijalnih medija u tim događajima.
"Pa multimedija, kao i socijalne mreže, ukoliko se ispravno koriste, mogu biti velika pomoć u radu organizacija civilnog društva. Ali isto tako mogu biti i prepreka, posebno ukoliko aktivisti korištenjem novih tehnologija zaborave na direktni kontakt sa građanima i građankama, a građani i građanke kroz svoj doprinos, ili kako to popularno zovemo lajkanje, kroz socijalne mreže, zaborave da to ne znači i automatsku promjenu, nego da je potrebno uložiti jako puno napora da bi se došlo do promjena. Iskustva država "arapskog proljeća" su u svakom slučaju jako inspirativne i daju nove ideje, a i pokazalo se da ovakva saradnja koristi i jednima i drugima. Upravo da ne bi "zaboravili" da je aktivistima prije svega mjesto na ulici, zadnji dan smo organizirali i protestnu simboličnu šetnju sa "zlatnom kašikom" kako bi simbolično ukazali na neispunjena obećanja političara i stranaka na vlasti.
Među kampanjama koje su, kako ste jedan od panela i nazvali, uspjele, nalaze se i bosanskohercegovačke "Park je naš", "Međunarodni dan bijelih traka", "Budi građanin/građanka". Na koji način ste izmjerili uspješnost - da li uspjeh ostaje u virtualnom svijetu socijalnih medija ili ima odraza na političko društvo i konkretan život građana? Tu, prije svega, mislim na činjenicu da je Prijedor, primjerice, još mjesto segregacije spram žrtava?
"Pa uspjeh je, kao što smo rekli na konferenciji, najbolje izmjeriti tako što se ciljevi postave ambiciozno. Dakle, ako želimo pokazati kako premijer ne radi svoj posao, onda je cilj smjeniti ga. Ili ako želimo spasiti park u Banjoj Luci, onda je cilj prekinuti izgradnju. U slučaju Prijedora i diskriminacije civilnih žrtava rata, kao i u slučaju kampanje za ukidanje etničke diskriminacije iz ustava, govorimo o ciljevima koji se dostižu dugotrajnom kampanjom. Trenutno je najvažnije pokazati, kroz vlastito prisustvo u Prijedoru 31. maja, na "Međunarodni dan bijelih traka", da nas se ovaj problem tiče. Što nas više bude na tom protestu, to će kampanja biti uspješnija, te će imati više šanse da postigne ciljeve. Socijalne mreže u velikoj mjeri mogu pomoći u mobilizaciji ljudi, kao i u kreiranju jednog novog diskursa koji će pitanje žrtava izvaditi iz trenutnog nacionalističkog diskursa i konačno omogućiti da se o žrtvama govori na jedan dostojanstven i civiliziran način.
"Napuhana" zlatna kašika koja je posljednji dan konferencije prodefilirala kroz Sarajevo izazvala je određene kontroverze, i to baš najviše na socijalnim mrežama. Na Vaš račun su stigle optužbe poput one da vrijeđate uspomenu na predsjednika Predsjedništva BiH i osnivača Stranke demokratske akcije Aliju Izetbegovića, a neki su išli dotle da pominju da ste vojsku služili u Izraelu, da Vas treba odstrijeliti, itd. Šta je bio cilj "zlatne kašike"? Je li to cijena aktivizma u BiH? Plašite li se za svoju sigurnost?
Najgore od svega jeste što te optužbe, laži i pozivi na fizičke napade dolaze sa profila visokorangiranih političara i javnih ličnosti kao što su recimo Dino Konaković, Semir Efendić ili Salmir Kaplan. Također, čudno je da je u ovu kampanju uključena i ugledna novinska agencija kao što je Sens servis. A ironija je još veća što se to dešava upravo na socijalnim mrežama o kojima je konferencija i govorila. Praksa linčovanja političkih neistomišljenika je ovdje izgleda nešto što je apsolutno normalno, pa se korištenje socijalnih mreža od strane visokorangiranih dužnosnika za kreiranje atmosfere linča očito shvata kao opravdan politički potez za dobijanje političkih poena. Što se sigurnosti tiče, nakon godina rada protiv svih onih koji su ovu zemlju opljačkali i potpuno uništili radi vlastite koristi i svega što se tu dešavalo, nemam više nikakvog straha. I, da to povežem sa prethodnim pitanjem, više razmišljam o sigurnosti ljudi koji će sa mnom biti u Prijedoru na obilježavanju "Međunarodnog dana bijelih traka" u petak, nego što se bojim za vlastitu sigurnost zbog Facebook prijatelja gospodina Konakovića i drugih. Dok se to bude dešavalo, sva visokorangirana gospoda koju sam spomenuo, zajedno sa svojim prijateljima, mogu dešavanja u Prijedoru da isprate preko socijalnih mreža i iz sigurnosti svojih kuća, jer se na licu mjesta sigurno neće pojaviti.
A cilj "zlatne kašike" je bio da ukaže na neispunjena obećanja političara, prije svih onih na vlasti. Ako ćemo o obećanjima, da spomenemo samo neka koja nisu realizirana: nacionalni program pomoći za borce, saobraćajnica za istočnu Bosnu, olakšavanje prvog zaposlenja, smanjivanje poreza i doprinosa na plaće, svake godine 19 kilometara autoputa, svake godine 45 kilometara cesta, stvaranje konkurentnog proizvoda iz BiH, svi građani u BiH jednaki, novih 10.000 zaposlenih na izgradnji autocesta, 50 miliona eura za prugu Brčko-Banovići... Ovo su samo neka od preko 300 neispunjenih obećanja stranke iz koje, recimo, dolaze gospodin Konaković i ostali, a ni druge partije nisu puno bolje. Naša namjera je bila da ukažemo na neispunjena obećanja i to su očito razumjeli građani i građanke BiH. Bez obzira što su neispunjena obećanja nekima bolna istina, nema potreba reagovati kreiranjem poziva na linč na socijalnim mrežama.
Na kraju da dodam i to da ovo nije prvi put da se ovakvi napadi dešavaju prema nama, jer očito ovdje postoje snage kojima smeta borba protiv neodgovornosti vlasti, korupcije i pljačkanja naroda, kao i to što svojim aktivnostima na izjednačavanju prava građana i građanki BiH želimo da ukinemo ekskluzivnost i privilegije koje imaju povlašteni samoproglašeni zaštitnici konstitutivnih naroda. Pozivi na linč, kao i klevete i prijetnje usmjerene ka nama već mjesecima se mogu pročitati po društvenim mrežama, forumima i komentarima dnevnih vijesti na internetu, ali je ovo prvi put da se govor mržnje i prijetnje direktno plasiraju visokopozicionirani dužnosnici i ugledne novinske agencije, što je za svaku osudu.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
