{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


CIN-ovo istraživanje: Komšijski dogovor osuđenika Radeljaša i sudije Špoljarića

22.12.2015. u 15:02
42
54
CIN-ovo istraživanje: Komšijski dogovor osuđenika Radeljaša i sudije Špoljarića
42
CIN-ovo istraživanje: Komšijski dogovor osuđenika Radeljaša i sudije Špoljarića
Esed Radeljaš
Esed Radeljaš je gradio vikendicu na zemlji sudije Vladimira Špoljarića u vrijeme kada je on rješavao njegov sudski postupak. Nakon toga su sačinili kupoprodajni ugovor sa lažnim podacima.
Vikendica na atraktivnom sarajevskom izletištu Bijambare u dvije godine je imala tri vlasnika – Vladimira Špoljarića, sudiju Kantonalnog suda u Sarajevu, Eseda Radeljaša, političara osuđenog za prevaru i Nedžada Kapetanovića, nekadašnjeg pravobranioca Općine Novi Grad Sarajevo.

Špoljarić i Kapetanović su odlučivali o Radeljaševoj sudbini, a potom sa njim trgovali nekretninom.

Sudija Špoljarić je bio uključen u Radeljašev sudski proces koji je u konačnici zastario, a pravobranilac Kapetanović u upravni spor u kojem je Radeljašu isplaćena milionska odšteta.

Vikendica
Vikendica


Glavni disciplinski tužilac Arben Murtezić kaže da bi ovakav odnos između sudije i osuđenog hipotetički mogao biti razlog za izuzeće sudije. Prema Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), sudija treba tražiti izuzeće iz postupka ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je Špoljarić pristao da na mjestu njegove srušene vikendice Radeljaš finansira izgradnju novog objekta i to prije nego su kupoprodaju ozvaničili ugovorom. Sudija je pristao i da se u ugovoru navede cijena manja od one koju mu je Radeljaš platio kako bi porez bio manji.

Radeljaš je u zadnjih sedam godina bio općinski vijećnik, kantonalni zastupnik i delegat u federalnom parlamentu. Danas je kantonalni ministar privrede.
U banju umjesto u zatvor

Sudija Špoljarić je na sarajevskom izletišu Bijambare kupio dvije devastirane vikendice jednu do druge, sa pola duluma zemljišta. Vlasnikom prve vikendice postao je krajem novembra 2006. godine, a druge u aprilu 2007.

Te godine dobio je predmet u kojem je trebao ispraviti grešku napravljenu u presudi protiv Radeljaša gdje je umjesto imena Esed upisano Esad. Iako je 2005. godine Radeljaš na Vrhovnom sudu FBiH pravosnažno osuđen za prevaru na godinu dana zatvora, zbog greške u imenu nije otišao iza rešetaka.

Na kraju, greška je ispravljena 3. aprila 2009. godine kada je Radeljaš došao kod Špoljarića i potvrdio da je on osuđena osoba. Sudija je o tome načinio službenu zabilješku, ali je sačekao dvije sedmice prije nego ju je poslao Općinskom sudu u Sarajevu koji je bio nadležan da Radeljaša uputi u zatvor.

Zabilješka je u Općinski sud u Sarajevu stigla tek 20. aprila. Radeljašu je odugovlačenje išlo na ruku jer se bližio datum zastare.

Vladimir Špoljarić
Vladimir Špoljarić


Mjesec dana kasnije je na Radeljaševu adresu stigao poziv Općinskog suda da se javi na izdržavanje kazne. Poziv je primila kćerka Amra, rekavši da je njen otac na banjskom liječenju. Ona je 22. maja 2009. godine u očevo ime Općinskom sudu u Sarajevu dostavila molbu da mu se odgodi odlazak u zatvor jer je nekoliko mjeseci ranije imao infarkt.

Četiri dana poslije nastupila je zastara izvršenja kazne. Početkom jula 2009. sudija Špoljarić je potpisao službeno rješenje i Radeljaš je bio i formalno oslobođen odlaska u zatvor.

Dva mjeseca kasnije sudija i Radeljaš potpisuju ugovor o kupoprodaji vikendice na Bijambarama. Špoljarić je novinarima CIN-a kazao da nije znao ko je kupac njegove vikendice sve dok nije došao potpisati ugovor o prodaji. Prema njegovim riječima, kupca je pronašao sarajevski advokat Muhidin Kapo.

“Pozvao me Kapo Muhidin: 'Evo nas kod notara, dođi da potpišeš ugovor'”, prisjeća se Špoljarić, a isto je CIN-u potvrdio i advokat Kapo.

Špoljarić i Kapo su u ratu bili sudije Vojnog suda u Sarajevu. Iz tog perioda Špoljarić poznaje i Radeljaša.

“Radeljaša znam iz rata. On je bio pomoćnik komandanta za logistiku u Drugoj viteškoj. Ja sam bio na Vojnom sudu. Mislim, ništa posebno (…)”, kaže Špoljarić.

Novinari CIN-a su pitali sudiju kako nije znao ko je kupac kada je u ugovoru koji je potpisao bilo navedeno da je Radeljaš ranije započeo sa gradnjom.

“Znate zašto je to - ja sam imao građevinsku dozvolu, ta građevinska dozvola je istekla još ranije. Da bi on to legalizovao, trebalo je da napiše da je ranije napravljeno”, objašnjava sudija.

Špoljarić priznaje i da je u ugovoru koji je potpisao sa Radeljašem umanjena cijena u odnosu na isplaćenu: "Bilo je pet hiljada, ali on je tražio da tri uđe zbog poreza”.

Na pitanje zašto nije odustao od prodaje vikendice kada je vidio ko je kupac, sudija odgovara da nije uradio ništa nezakonito.
„Pa, šta biste vi uradili? Došao, sve gotovo. Meni se žurilo da prodam to, eto (...)“, kaže Špoljarić.
Ponašanje sudija u BiH je regulisano Kodeksom sudijske etike. Prema njemu, sudija bi trebao izbjegavati aktivnosti i veze koje bi se mogle nepovoljno odraziti na njegovu nepristrasnost te privatne i službene poslove obavljati tako da se u najmanjoj mogućoj mjeri dovodi u prilike za izuzeće iz sudskog postupka.
Arben Murtezić, glavni disciplinski tužilac, kaže da je uobičajeno pravilo da sudija ne kontaktira sa strankom u postupku bez prisustva druge strane, ali i da ova oblast u zakonu nije jasno definisana.
“Postoji disciplinski prekršaj koji se odnosi na neprimjereno ponašanje, neprimjereni kontakt, ali zaista ne postoji jača definicija u kojoj se kaže da li treba, kada smije i koliko”, objašnjava Murtezić.
Špoljarić je i tri godine poslije odlučivao o Radeljašu – u septembru 2012. godine je predsjedavao sudskim vijećem koje je Radeljaševu kaznu izbrisalo iz krivične evidencije jer je na to stekao zakonsko pravo.
Domaćinska odšteta
Sudija i Radeljaš su bili komšije na Bijambarama do oktobra 2011. godine kada je Radeljaš svoju vikendicu za 10.000 KM prodao tadašnjem pravobraniocu Općine Novi Grad Sarajevo Nedžadu Kapetanoviću.
Dvadeset mjeseci ranije Radeljaš je od ove općine dobio odštetu od oko milion KM na osnovu spora u kojem je Kapetanović učestvovao kao pravobranilac.
Naime, Radeljašu je 2006. godine dodijeljeno općinsko zemljište u Nedžarićima za koje je platio naknadu od 44.404 marke. Zakon o građevinskom zemljištu FBiH kaže da se fizičkom licu ne može bez javnog poziva dodijeliti državno zemljište. Saglasnost da se Radeljašu dodijeli zemljište bez javnog poziva dao je i pravobranilac. Kapetanović je novinarima CIN-a kazao da je Radeljaš od ranije posjedovao dvije trećine te parcele.
“A onda ostatak nema logike ići na konkurs”, objašnjava on.
Radeljašu je pravo na zemljište oduzeto 2010. godine zato što nije ispoštovao obaveze i u predviđenom zakonskom roku izgradio poslovni objekat. Kad je Radeljašu oduzeto pravo na raspolaganje zemljištem, on je od Općine zatražio odštetu. Nakon vještačenja vrijednosti zemljišta donesen je nalog da se Radeljašu isplati 1,03 miliona maraka, odnosno 23 puta više nego što je platio.
Nalog za isplatu odštete Radeljašu potpisan je početkom 2010. godine. On je u to vrijeme bio općinski vijećnik u Novom Gradu, nakon što je na lokalnim izborima 2008. godine osvojio mandat kao kandidat Bosanske stranke (BOSS).
Ugovor o kupoprodaji vikendice Kapetanović i Radeljaš su potpisali u oktobru 2011. godine. U njemu je navedeno da je Kapetanović novac za vikendicu isplatio prije potpisivanja ugovora.
Kapetanović je bio pravobranilac u Novom Gradu do sredine prošle godine. Danas radi kao advokat.
Kao i sudija Špoljarić, i Kapetanović Radeljaša poznaje iz ratnih godina. Na pitanje novinara CIN-a da li su njih dvojica prijatelji, odgovorio je: “Pa, šta ja znam. Ne znam da smo prijatelji. Znamo se (…)”.
Radeljaš je danas ministar privrede u Bosansko-podrinjskom kantonu (BPK) a novinari CIN-a nisu uspjeli razgovarati s njim ni nakon više pokušaja.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: