Šest ubistava u četiri godine
0

Čedomorstvo - ubistvo s predumišljajem ili bolest

SRNA
Na području Republike Srpske i Federacije BiH u posljednje četiri godine policija je evidentirala po tri slučaja čedomorstva.

Krivično djelo "ubistvo djeteta pri porođaju" ove godine u Republici Srpskoj evidentirano je u mjestu Zamršten, opština Foča. Dvadesettrogodišnja majka iz tog mjesta ubila je svoju bebu.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske, u 2009. i 2010. godini nije zabilježen nijedan ovakav slučaj, dok su u 2008. godini evidentirana dva ubistva novorođenčeta. U Prijedoru, 10. jula 2008. godine na deponiji smeća u mjestu Kurevo pronađeno je mrtvo tijelo ženskog novorođenčeta, a izvršilac nije pronađen.

Drugi slučaj u 2008. godini dogodio se 29. oktobra u Banjoj Luci, kada je 23-godišnja majka u svojoj kući udavila kćerku rođenu te godine. Slučaj je evidentiran kao "teško ubistvo".

Portparol MUP-a Republike Srpske Mirna Šoja rekla je Srni da je policija i u 2007. godini evidentirala jedan slučaj ubistva novorođenčeta u mjestu Poktozarje, zaseok Karalići, kada je majka, koja je u vrijeme ubistva imala 34 godine, novorođenu bebu udavila platnenim užetom. 

"Na području Federacije BiH u 2011. godini dogodilo se jedno čedomorstvo u Tuzlanskom kantonu. U 2010. godini evidentirana su dva ovakva slučaja, jedan u Srednjobosanskom i jedan u Tuzlanskom kantonu, dok u 2008. i 2009. godini policija na području Federacije BiH nije evidentirala nijedan slučaj čedomorstva", rekla je Srni portparol federalnog MUP-a Mersiha Novalić.

Nevropsihijatar i sudski psihijatar Milan Novaković kaže da je infanticid (kada majka ubija bebu nakon što je donijela na svijet) krupan problem - humanistički, medicinski, ginekološko-akušerski, pa onda i psihološko-psihijatrijski, a, možda, prije svega - socijalni.
"Najčešće se tu radi o depresivnim simptomima, ali mogu da budu i neke druge stvari koje su približne depresivnim sindromima", objašnjava Novaković.

On navodi da nisu baš sve teorije jedinstvene u tome da se kod majke dešava neki reaktivni psihotični, odnosno dezalinacioni proces - izmijenjena ličnost, izmijenjno mentalno zdravlje. 

"Postoje teorije koje govore da majka, koja je ipak u ovom slučaju ubica svog djeteta, često tokom trudnoće smišlja način na koji da se oslobodi djeteta. I onda se iz tog aktivnog smišljenog plana oslobađa djeteta i naravno pokušava svim faktorima da to sakrije, da ne ostavlja tragove i da nema mogućnosti da je neko otkrije", kaže Novaković.

On ističe da je mnogo faktora koji utiču na takvo ponašanje, navodeći da jedan od njih može da bude način na koji je osoba vaspitavana, odgajana, othranjena, zatim da je aktuelna partnerska situacija vrlo značajna - da li muški partner želi to dijete, da li pomaže da to dijete dođe na svijet ili, na neki način, izbjegava da učestvuje u rađanju i dolasku bebe  na svijet. 

"Dugotrajne su i stare teorije koje govore da zbog svih okolnosti koje su nedovoljno srećne i nedovoljno dobre po majku i njeno mentalno zdravlje dolazi do njenog izmijenjenog mentalnog zdravlja. Tu se pominju razna stanja, koja u jednoj zajedničkoj crti imaju reaktivan karakter - prolazan, direktno vezan za određenu situaciju i ne mora da znači da bi se ispoljavala u takvoj mjeri i u takvom obliku u nekoj drugoj deliktnoj situaciji, recimo prema braći, prema sestrama, prijateljima ili nekim drugim osobama", kaže Novaković.

On dodaje da se u takvom okviru pristupa dijagnostici i terapiji ovakvih pacijenata. 
Novaković, koji je i načelnik Centra za mentalno zdravlje u Bijeljini, zaključuje da čitava deliktna situacija  u vezi sa čedomorstvom i oko čedomorstva najčešće nije jednolična, odnosno nije jednostavna, navodeći da je u svojoj praksi radio slučaj uništenja sopstvenog djeteta vješanjem o luster, slučaj uništenje djeteta na šizofren način - pokušajem zatiranja tragova zakopavanjem i slično, te da je najveći broj slučajeva što se tiče infanticida dobijao iz naknadnih saznanja ili iz saznanja da je potrebna naknadna pomoć.

Novaković je u odbrani uže specijalizacije iz sudske psihijatrije na Univerzitetu u Beogradu opisao homicid - ratna i poratna dešavanja u sjeveroistočnoj Bosni, a u jednom naučnom radu opisao forenzički značaj ubistva, u kome je kao podgrupu imao žrtve infaticida - čedomorstvo kao akt.

"U nekim spisima ombudsmena za ljudska prava ili slično našla se jedna rečenica u kojoj se spominjalo da svaki deseti roditelj muškog pola ne dođe na preuzimanje djeteta iz porodilišta. Taj podatak je frapantan jer u slučaju ako ne dolazi muški roditelj ko onada dolazi? Ko je zainteresovan i ko je onda odgovoran za stanje u kojem se nalazi majka porodilja i novorođena beba", pita Novaković.

On je dodao da i sud u najčešćem broju slučajeva zbog "posebnog stanja u kojima se nalazila osoba koja je uništila drugog čovjeka, a to je porođaj, uticaj svih mogućih faktora, uključujući i endokrine faktore, te socijalne, najčešće poseže za mjerom koja je nešto blaža u odnosu na druga ubistva, što zavisi od niza okolnosti, delikatnosti situacije". 

"U obzir se uzima analize ličnosti koja je učinila homicid do analize svih okolnosti i situacije koja je dovela do toga da nestane jedan čovjek, a da ga uništava onaj ko mu je rodom i najbliži, a to je majka", navodi dr. Novaković.