Budite primjer vašem djetetu

Porodica se kroz vrijeme, ili razvija, ili propada. Stoga su roditelji, kao glavni i odgovorni, dužni postaviti viziju zajedničkog života za vitalnost vlastite porodice. U razgovorima sa roditeljima se posebno zapaža kako svi imaju želju za sretnom, skladnom i dobrom porodicom, za poslušnom, pametnom i marljivom djecom. Prihvatljivo je i opravdano da porodica ima zajedničku viziju svog samoostvarivanja. Pisanjem porodične vizije postavljaju se jasni ciljevi koje porodica želi ostvariti. Ali sve te želje ostaju uglavnom na nivou razgovora i teško ostvarive. Rijetki su primjeri porodica koje istinski sastavljaju i pismeno svoju zajedničku viziju, koje pišu "plan i program rada" svoje porodice i nastoje ga ostvarivati. Danas se vizijom više smatraju realne mogućnosti i zamisli koje su utemeljene na postojećim znanjima i njihovom mogućem ostvarenju.

Prema tome, prihvatljivo je i opravdano da porodica ima zajedničku viziju svog samoostvarivanja. Pisanjem porodične vizije se postavljaju jasni ciljevi koje porodica želi ostvariti. Uz ciljeve se piše sadržaj djelovanja porodice koji bi je vodio postavljenim ciljevima. Porodična vizija je svojevrsni plan i program djelovanja, kako svakog člana posebno, tako i cijele porodice. Rad na ostvarivanju ciljeva mora imati stalni nadzor kako se ne bi previše udaljilo od željenog plana i programa. Porodična vizija je tekst koji se prema životnim okolnostima može i mijenjati, ali je bitno da cijela porodica jasno zna smisao i vrijednost porodičnog života i ozbiljnost življenja. Preko vizije svaki član porodice vježba i utvrđuje pravilan odnos prema životu pa odgojem stiče znanja i sposobnosti za samostalan život.

Najvrednije iskustvo koje se može doživjeti ispravnim življenjem je definisanje sreće. Psihološko poimanje sreće se tumači kao stanje potpunog zadovoljstva i smirenosti zasnovano na unutrašnjem, duševnom miru i skladu u odnosima prema vanjskom svijetu. Dijete gotovo iz svake situacije provedene sa roditeljem ima priliku nešto naučiti, a kakvo je roditeljsko vaspitanje, doista se ogleda kroz ponašanje djeteta. Možemo reći da je sreća susret časti i dostojanstva u samom sebi, što znači sresti istinske normalne i moralne vijednosti u sebi (za religiozne to znači sresti u sebi Božije karakteristike) savršene vrijednosti, sresti časne stvari dostojne čovjeka, prepoznati dostojanstvo ljudske prirode. Doživljaj sreće ostaje uvijek prva motivacija za sve radnje u životu. Ako porodica svojim znanjem i radom uspije postići istinsku sreću, postigla je najveću vrijednost i smisao života.