Posao odabrala još u 13. godini
Uz domaćinski doček, Nimeta nam je već na početku razgovora objasnila da je, pored svih životnih nedaća i svakodnevne borbe, sretna i da je njen životni poziv na neki način izabrao nju, a ne ona njega.
"Ova priča će zvučati čudno, ali sam za posao babice bila predodređena još kada mi je bilo 13 godina. Naime, iako smo živjeli u gradu, moja majka je imala kravu. Ona tog dana nije bila kod kuće, a krava se počela teliti i nakon nekoliko sati borbe ja sam joj pomogla da se oteli. Moja majka je nakon toga stalno govorila kako ću postati babica, što se na kraju i ostvarilo", započinje svoju priču Banjalučanka.
U porodilištu od 1959. godine
Nimeta kaže kako je za punih 37 godina rada u akušerstvu doživjela sve i svašta, ali da se trudi zapamtiti samo one lijepe trenutke, koji život čine posebnim.
"U porodilištu sam počela raditi davne 1959. godine, nakon što sam u Tuzli završila školu za babice. Posebnih trenutaka je bilo puno, ali meni su u sjećanje urezani dani kada se u Banjoj Luci dogodio zemljotres, kada smo žene porađali pod šatorima i na otvorenom", priča nam Nimeta, dodajući da bi isti poziv izabrala kada bi pred sobom imala još jedan život.
Tačan broj beba, koje je prva dočekala na ruke, ne zna, ali tvrdi da nije manji od 60.000 novorođenčadi.
"U penziji sam od 1996. godine, ali sam i nakon toga pomagala starim i nemoćnim osobama i trudila se kako sam mogla da pomognem svojim sugrađanima", kroz sjetu nam priča Cerićeva.
Ona dodaje da se tek posljednjih godina povukla u tihi penzionerski život i da trenutno živi za svog sina Faruka, snahu i njihovu kćerkicu, koji žive i rade u Sarajevu.
Jedanaest poroda i isto toliko dječaka
Kroz prijatno ćaskanje i prisjećanje na trenutke koji se ne zaboravljaju, Nimeta nam priča kako je u svojoj karijeri bila prisutna na dva porođaja trojki.
"U to vrijeme nije bilo ultrazvuka i savremene tehnike kao danas, pa žene nisu ni znale da će roditi više od jednog deteta. Kada su se rađale trojke to je bio pozitivan šok za nas u timu, ali i za roditelje", objašnjava nam ova vedra penzionerka.
Cerićeva se prisjeća i žene iz okoline Banje Luke, koja je već imala deset dječaka te je stigla i do 11. poroda i pet rodila muško novorođenče.
"Sve je prošlo dobro i beba je bila živa i zdrava. Kada sam ocu rekla da je i 11. dijete muško, on nije bio oduševljen. Kako sam se uvijek trudila stvari gledati pozitivno, rekla sam mu da je to super, jer sada ima igrače za kompletan fudbalski tim Borca", kroz osmijeh nam je ispričala Nimeta.
Ipak, ovu pozitivnu ženu život nije mazio, jer ju je otac ostavio sa majkom, braćom i sestrama kada su bili mali. Pokazujući nam slike članova svoje porodice, kojima je ispunjena čitava dnevna soba, Nimeta naglašava da joj je majka bila svjetionik kroz život.
"Sve što sam u životu radila usadila mi je moja majka, koju sam neizmjerno poštovala. Rođena je u Istanbulu, ali je njen prvi muž dobio priliku da živi u Banjoj Luci, pa su iz Turske preselili u BiH. Nakon toga, očuh je uhapšen, a majka se nakon dugog čekanja udala za mog oca, koji ju je sredinom prošlog vijeka ostavio. Ipak, ona se borila da nas sve othrani i izvede na pravi put", priča nam Nimeta, pokazujući porodične fotografije iz BiH, ali i Turske.
Govori kako je Banja Luka za nju nešto posebno, to je grad u kojem je rođena, odrasla, živjela i koji voli svim svojim srcem.
"Žalosno je što sam toliko djece porodila, ali mi sin u ovom gradu nije mogao naći posao. Nakon što je zavšio Mašinski fakultet otišao je u Sarajevu, gdje se zaposlio i osnovao porodicu. Sada jednom mjesečno odem u Sarajevo, a oni dolaze kod mene", tužno nam priča Nimeta, koju su banjalučki ljekari od milja zvali Nimi ili Begovica.
Rat, Banja Luka i dobri ljudi
Priča nam i da je sve godine rata ostala u svom gradu, gdje je bilo teško, ali je uz pomoć dobrih ljudi, kolega i ljudskosti uspjela preživjeti.
"Rat je veliko zlo i ljudi su svašta preživljavali. Često znam reći - najbitnija je živa glava, ali moje uspomene vezane za Banju Luku su dobri ljudi, parkovi i aleje, a šljama ima u svakom gradu", govori nam ova ponosna Banjalučanka.
Pomenula nam je i svoju ličnu tragediju, o kojoj ne voli pričati, naime, 2008. godine umrla joj je kćerka, koja je od rođenje imala zdravstvenih problema.
"Tog dana je plakala cijela Banja Luka. Na posljednjem ispraćaju si bili ljekari, kolege, brojni građani i žene koje sam porađala. To je tako u životu, koji ima svoje lijepe i tužne strane", kratko nam je ispričala Nimeta.
Komšije o Nimeti
Razgovarajući sa ženom koja je obilježila decenije banjalučkog akušerstva, nismo ni bili svjesni da vrijeme neumitno leti, naša ekipa je morala krenuti.
Tokom odlaska iz banjalučkog naselja Rosulje, sve Nimetine komšije koje smo sreli naglsile su nam kako se takav komšija može samo poželjeti.
"Ona je ovdje najduže, jer su njeni početkom prošlog stoljeća tu kupili zemlju. Nimi nam je sve ove godine pomagala, a i danas, kada je već odavno u penziji, ona je svima na usluzi i vjerovatno je zbog toga cijela ulica i naselje vole", ispričale su nam pri povratku od Nimete komšije nekadašnje babice koja je porodila 60.000 banjalučkih beba.
Pregovara se o uspostavi novih linija na Aerodromu Sarajevo, fokus je na ovim gradovima
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
