{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Amanpour: Na današnji dan se sjetim ubijene djevojčice Almedine

6.4.2012. u 09:31
166
7
Amanpour: Na današnji dan se sjetim ubijene djevojčice Almedine
166
Amanpour: Na današnji dan se sjetim ubijene djevojčice Almedine
Chris
Novinarka Christiane Amanpour je svojim člankom na portalu CNN-a ponovo skrenula pažnju na dešavanja u našoj zemlji prije dvadeset godina. Još jednom je ponovila kako je međunarodna zajednica "zakasnila" kada je u pitanju intervencija u našoj zemlji.
"Prije dvadeset godina, 5. aprila 1992. godine, Suada Dilberović i Olga Sučić su ubijene u Sarajevu. One su bile prve žrtve za koje je svijet čuo. Tako je počeo bosanski rat. Ja sam pratila taj rat, i mnoge kolege se danas okupljaju u Sarajevu na komemoraciji stotinama hiljada žrtava, ranjenih i izbjeglih. Ovo je bio rat koji nam je predstavio termin "etničko čišćenje", piše Amanpour na početku svog teksta te nastavlja.

“Srbija, dominantna balkanska sila u to vrijeme, je htjela sačuvati Jugoslaviju i, kada nisu uspjeli, počeli su etničko čišćenje u stvaranju “Velike Srbije”. Bila je to užasna fantazija u kojoj su uništena etnički različita područja i društva koja su živjela u miru i prosperitetu u Bosni i Hercegovini. Taj rat je bio odrednica za regiju, svijet i nas koji smo ga pokrivali.

Svjedočili smo četverogodišnjem herojskom otporu građana pod opsadom, snajperima i granatama. Osjetili smo šta je bol gledajući kako brutalno ubijaju mušakrce, žene i djecu. Oni nisu bili vojnici, ubijali su ih u redu za vodu i hljeb, ili kad su išli u školu.

Svjedočili smo gorčini cinizma međunarodne zajednice koja je neko vrijeme odbijala intervenisati. Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici su koristili svaki mogući izgovor, pa čak i upotrebu riječi "genocid" kako bi izbjegli intervenciju. Nikada neću zaboraviti sahranu male Almedine. Sjećam se da joj je na posmrtnoj ploči falilo slovo "a". U Sarajevu je falilo svega. Nikada neću zaboraviti majke i očeve koji su prelazili Sarajevski aerodrom kako bi prešli u dio grada gdje su mogli kupiti svježe voće i povrće, nešto što će nadopuniti oskudne obroke i suhu hranu koju su dobijali od humanitarnih organizacija".

Jedne noći, dok sam bila tamo, vidjela sam jednog oca koji je pronašao jabuku za svoje dijete. Za jabuku je on riskirao život. Danas je više od 11.000 praznih stolica postavljeno u glavnoj sarajevskoj ulici kao tiho, bolno i snažno sjećanje na poginule u ratu. Uz ubijene građane Sarajeva, mnoge moje kolege su poginule ili su ranjene tamo. A ko bi ikada mogao zaboraviti logore smrti, izgladnjele zatvorenike koji podsjećaju na užasne zločine Drugog svjetskog rata. To je bio kraj 20. stoljeća. To je bilo doba satelita. Mi smo bili tamo i izvještavali smo iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu... godine u godinu.

Ovo je bila era "nikad više", a ponovo se događa, etničko čišćenje i genocid u našem dvorištu, pred našim očima. Borimo se svom snagom naših medija. Za mene, Bosna je bila mjesto gdje sam naučila istinu. Bila sam užasnuta kad su mi govorili da sam pristrasna, neobjektivna, da sam stala na jednu stranu i prekrižila zlatno novinasko pravilo", napisala je ova američka novinarka između ostalog.

"Baš kao u Bosni, sirijskim pobunjenicima/opoziciji je odbijeno pravo na odbranu, zbog straha od ubrzanja i proširenja konflikta. Baš kao u Bosni, kad su Sjedinjene Američke Države i saveznici rekli da neće intervenisati,jer je to civilni rat i sve strane su jednako krive (iako to nije bio slučaj, znalo se ko je agresor), u Siriji danas ne znaju kome da pomognu, koga da naoružaju, opozicija je razjedinjena.

Lekcija Bosne je ta da naše demokratsko i slobodno društvo, koje teži ka navišim vrijednostima ljudskosti, nije više moglo gledati kako su civili kasapljeni. To je bila lekcija koja je predugo implementiarana i stvorila mir koji nije savršen, ali je prestalo ubijanje”, piše Amanpour.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: