INTERVJU / Adis Muhibić: Budi se mali čovjek u Konjicu, dosta mu je nepravde
Nezadovoljan radom lokalne vlasti ovaj uposlenik Federalne uprave policije, majstor karatea, predsjednik Skupštine Sindikata službenika FMUP-a, nekadašnji sudija porotnik, predsjednik Vijeća roditelja, jedan od najuspješnijih predsjednika kućnog savjeta u općini Konjic, dobrovoljni darivalac krvi i otac dvoje djece hrabro je krenuo u borbu za svakog čovjeka, svaki park, sportski poligon, biblioteku, igraonicu...
Vi ste zasigurno jedno od u Konjicu svima poznatih imena, a neformalna grupa građana "Volonteri i prijatelji Konjica" (VPK), čiji ste osnivač, postala je masovna konstruktivna opozicija. Kakav je osjećaj biti predvodnik jedne takve grupe i šta Vas je ponukalo da se aktivno uključite u rješavanje problema zajednice?
Naša neformalna organizacija civilnog društva radi na buđenju svijesti o stanju u lokalnoj zajednici, mogućnostima demokratskog djelovanja i proaktivno uključuje sugrađane u kulturna i druga dešavanja. Ova grupa je jedna od ljepših strana grada Konjica. Naša vizija je odgovorna lokalna vlast u svim segmentima servisa građana i aktivno učešće svih mladih ljudi Konjica u životu zajednice. Mi smo nadstranačka organizacija, okupljamo kreativne snage grada svih nacija i generacija. Osnovni osjećaj liderstva je odgovornost za realizaciju ideja i odgovornost pred mladim generacijama našeg grada.
Suštinski razlog mog angažamana je neodgovorna lokalna vlast u gotovo svim segmentima, a posebno u odnosu prema djeci i mladima. Okidač mog građanskog aktivizma bila je nevjerovatna ignorancija kojom su prije pet godina tadašnji predsjednik Mjesne zajednice Trešanica, a kasnije i nadležni općinski organi, dočekali prijedlog kućnog savjeta mog ulaza da se rekonstruišu dječija igrališta u Konjicu, koja su potpuno devastirana.
Pokazali ste da se do promjena u državi dolazi zahtijevanjem promjena u onim najmanjim, lokalnim zajednicama, odnosno mjesnim zajednicama. Na šta ste VPK i Vi lično posebno ponosni?
Uspjeli smo probuditi i ohrabriti veliki broj građana da se bore za svoja prava. Navodim samo jedan od primjera - djevojčica Hana, učenica osnovne škole u Čelebićima, u invalidskim kolicima nije mogla sama ulaziti u školu zbog građevinske barijere koju je škola uklonila tek na našu intervenciju. Njoj i mnogoj drugoj djeci vratili smo samopouzdanje i ukazali na obavezu poštivanja njihovih prava. Zatim, i pored neshvatljivo dugog otpora, uspjeli smo da uvjerimo "tvrde uši" lokalne vlasti da pristupe rekonstrukciji dječijih parkova i da zaštite djecu u saobraćaju postavljanjem "ležećih policajaca".
Pored toga, veliki broj djece iz socijalno ugroženih porodica u Konjicu imao je podršku naše grupe. Za kratko vrijeme postigli smo ogroman uspjeh i masovnost. Zuhra Omerović i ja proglašeni smo volonterima godine u BiH, a nedavno je grupi dodijeljeno i laskavo priznanje "Grad mladosti" Građanskog edukativnog centra iz Tuzle.
Šta su trenutni prioriteti ove organizacije? S kojim još problemima Konjic i Konjičani moraju izaći nakraj?
Prioriteti su uvijek bili naša djeca i mladi. Oni nas obavezuju da svim sredstvima natjeramo vlast da bude odgovornija i efikasnija. U praksi, djeca i mladi su zapostavljeni, udžbenici i knjige su preskupi, biblioteke i čitaonice skromno opremljene, sportski poligoni i klubovi zbog cijena korištenja i članarina većini su nedostupni, prostori za igru su neuređeni, djeca odrastaju stiješnjena između automobila, zgrada, kafića, minskih polja, betona i benzinskih stanica, odrastaju u tjeskobi, bez parkova i slobodnih površina za igru.
Temelj Evropske unije je lokalna samouprava, koja kod nas nije gotovo ni zaživjela zbog teškog birokratizma pojedinih službenika, koji vlada u Općini Konjic. Zborovi građana gotovo i ne postoje, primjedbe građana se ignorišu, građanske inicijative imaju mukotrpan hod. U ovoj godini dolaze i općinski izbori, kada trebamo javno pitati odgovorne za njihove rezultate, a buduće kandidate dobro upoznati i testirati prije nego im ukažemo povjerenje.
Jesu li građani, animirani vašim projektima, uključeniji i voljniji da mijenjaju stvari nabolje, ili i dalje vlada svojevrsna apatija, kao u mnogim drugim gradovima?
Mi smo uvijek na strani slabijih i malobrojnijih. Nama se obraćaju manjinski narodi za rješavanje određenih problema, uvjereni da naša grupa ima ugled i veliku snagu u gradu. Naše pozitivne vibracije i domino efekt dobrih djela motivisale su širok krug građana da nam pristupe i da čine promjene u svojim ulicama i kvartovima. Osnažili smo društvenu koheziju, a posebno se razvila i ojačala svijest mladog čovjeka o njegovom značaju i odgovornosti za doprinos ovom procesu. Na taj način izvršili smo preraspodjelu moći u političkom životu zajednice i direktno smo unaprijedili demokratiju. Budi se mali čovjek i u Konjicu, dosta mu je nepravde i nesposobne vlasti!
Kako do saradnje s općinskim čelnicima?
Općinski čelnici nas ne vide kao saradnike, neosjetljivi su, misle da su Bogom dani da vladaju, po 15 godina nezamjenjivi su čelnici grada i vladajuće strukture. Lokalna vlast, koja pod pritiskom građana daje milost djeci "na kapaljku" sa nekoliko ljuljački, koja žmiri na uzurpirani dječiji poligon u Trešanici, ignoriše pritužbe na nesavjestan rad službi i kojima uvaženi reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić mora otvarati oči za slučaj djece Munevere Plavčić, ne može graditi bolju budućnost Konjica.
Udahnuli smo nadu mnogima. Istinski vjerujemo u svoj rad i u vidljive promjene koje radom stvaramo. Postali smo glas naroda, jer vodimo promjene i dio smo njih. Vjerujem da će nas u skorije vrijeme lokalne institucije, a kada to kažem mislim na rukovodstvo u Općini, prihvatiti kao ravnopravne partnere, a ne kao suparnike. Trenutno podrška lokalne vlasti u općini Konjic nije iskrena i zbog toga nastavljamo tražiti promjene za našu zajednicu.
Kako porodica gleda na Vaš angažman? Kakav ste otac?
Uživam apsolutnu podršku i supruge Sanele i svojih sinova, Alija i Dine, malih volontera. Aktivni su u raznim sekcijama, a posebno sam ponosan na njihovo članstvo u vrlo uspješnom Karate klubu "Igman" Konjic. Moja supruga je nastavnica, nezaposlena je, i sve ovo što radimo, radimo i pokrećemo zajedničkim snagama, svjesni svog mjesta u društvu i zajednici. Cijenim izreku da nema tog uspjeha koji kompenzira neuspjeh u vlastitoj kući. Moji sinovi već sada imaju razvijen osjećaj za pravdu i siguran sam da će biti bolji od svog oca.
Je li konjički aktivizam model za druge zajednice, kako male, tako i one i veće, pa i sam glavni grad naše države?
Nije to neki naš ekskluzivitet. Sva snaga i potencijali su u narodu. Demokratija, ali stvarna, u svim fazama formiranja odluka, je vrelo ideja. Zato, ne osvedni se, uvaženi građanine! Zato reaguj na nepravdu, siromaštvo, nezakonitost, nesposobnost, reaguj ako nemaš platu, nemaš grijanje, djeca nemaju parkova, kina, zabavišta, igrališta, kvalitetnog obrazovanja... Reaguj i budi čovjek u najboljem smislu riječi.
