Đoković o traumi iz djetinjstva: Kad čujem vatromet, sjetim se bombardovanja

Đoković se tokom intervjua podsjetio svog djetinjstva i trauma koje je imao u Beogradu.

"Prošli smo kroz dva rata, bili smo pod embargom od 1992. do 1996. godine i tada nijedan sportista iz Srbije nije mogao učestvovati na međunarodnim takmičenjima. Bila su to izazovna vremena, ali me to očvrsnulo. Lako sam mogao da odem drugim putem, međutim mislim da je moja sudbina bila da igram tenis i ostvarim velike rezultate", rekao je Đoković koji i danas proživljava teške trenutke i to tokom slavlja.

"Imao sam 12 godina u vrijeme kada je dva i po mjeseca non-stop trajalo bombardovanje. Ponekad se sjetim toga, najčešće kad čujem vatromet jer me on podsjeti na eksplozije bombi. Nije prijatno, to je vjerovatno trauma. Mislim da je i to povezano s činjenicom da ne odustajem", rekao je Đoković i potom rekao kako je bombardovanje igralo veliku ulogu u njegovim današnjim uspjesima.

"U Srbiji postoji izreka: možete da nam ubijete tijelo, ali ne i dušu. Vjerujem u to. Pogledajte koliko je tenisera u historiji ostvarilo ono što sam ja uspio? Ne hvalim se, već samo želim da se podsjetim i shvatim šta sam ostvario", poručio je Đoković.