Godinama u mraku
364

Sarajevski sport doživio potpuni fijasko: Ko je kriv?

H. H.
Nogometaši Sarajeva nakon poraza u finalu Kupa od Veleža (Foto: T. S./Klix.ba)
Nogometaši Sarajeva nakon poraza u finalu Kupa od Veleža (Foto: T. S./Klix.ba)
Ljubitelji sporta u Sarajevu već godinama vape za velikim sportskim događajima i utakmicama, osvrćući se sa sjetom na prošla vremena kada je glavni grad BiH bio centar kulture i sporta u bivšoj državi. Ne računajući povremene i nedovoljne bljeskove nogometnih klubova, vrhunskog sporta u Sarajevu jednostavno nema.

A, neće ga biti ni ovog ljeta nakon što je FK Sarajevo porazom od FK Velež u finalu Kupa ostao bez plasmana u Evropu, dok je FK Željezničar ranije izgubio šanse da se domogne plasmana na evropsku scenu.

Dva najveća sportska kolektiva u BiH kompletirala su potpuni fijasko sarajevskog sporta, jer su u ovoj sezoni nekadašnji giganti, košarkaši i rukometaši Bosne ispali u niže rangove takmičenja.

Sarajevo je vjerovatno jednistven primjer glavnog grada koji u najpopularnijim ekipnim sportovima s loptom već godinama loše kotira, čak i u slabašnim domaćim takmičenjima.

Ženski nogomet, ženska košarka, ženski rukomet, novoformirani klubovi i individualni sportovi u kojima su zabilježni neki uspjesi, jednostavno se i sami nalaze na marginama i teško mogu dobiti adekvatnu pažnju i preuzeti primat od tradicionalno zastupljenih sportova.

Pitanje ko je kriv za fijasko sarajevskog sporta je već dugo otvoreno i toliko kompleksno da je teško ponuditi precizan i tačan odgovor.

Nedostatak finansija i slaba ulaganja u razvoj sporta vjerovatno bi bila početna premisa, ali iz prošlosti i brojnih grešaka u upravljanu klubovima dok je bilo novca, jasno je da je još važnije znati kako raspolagati njime.

Realnost sarajevskog sporta je i nedostatak stručnih kadrova iz čega proizilazi loš rad omladinskih selekcija. Kada tome dodamo lošu infrastrukturu i političku indolentnost koja se najbolje ogleda kroz primjere Banja Luke, Mostara ili Tuzle, čiji gradski oci mnogo više pažnje posvećuju sportu, jasno je zašto Sarajevo već godinama živi u "sportskom mraku".

U BiH ne postoji strategija razvoja sporta i sistem, a izuzetak nije ni glavni grad koji bi trebao biti pokretač pozitivnih promjena i trendova.

I nažalost, još dugo će Sarajlije vapiti za velikim utakmicama i sportskim događajima. Bez funckcionalog sistema, nepostojanja srednjoročnog i dugoročnog plana, s neadekvatnim uslovima za rad i finansijama, dubokim miješanjem politike, te nepostojanjem individualne i kolektivne svijesti i dalje ćemo slušati kako sportisti i klubovi nemaju dovoljno materijalnih sredstava za vrhunske rezultate.