Rukomet
23

Červar za Klix.ba prognozira EP u rukometu i govori o svojoj karijeri krunisanoj velikom nagradom EHF-a

Piše: O. T.
Foto: EPA
Foto: EPA
Evropska rukometna federacija (EHF) dodijelila je Lini Červaru nagradu za trenerska dostignuća i time je postao prvi rukometni trener sa takvom nagradom. Stoga, nismo mogli dobiti pozvanijeg stručnjaka od Červara da proanalizira Evropsko prvenstvo u rukometu. Teško je odoljeti i, osim pitanja o aktuelnim dešavanjima u rukometu, ne potražiti odgovore na neka univerzalna pitanja, jer Červar je mnogo više od rukometnog trenera.

Jasno, početna tema bila je konkretno reprezentacija Hrvatske, zemlje koja je od 1994. godine osvojila 12 medalja na svjetskim, evropskim i olimpijskim smotrama. Polufinale je ljestvica ispod koje popularni Kauboji ne ciljaju ni na prvenstvu u Poljskoj. Prelimirarnu rundu u grupama prošli su s drugog mjesta na tabeli u grupi B s porazom od Norveške (34:31), te pobjedama nad Bjelorusijom (27:21) i Islandom (37:28).

"Hrvatska je ostala rukometna velesila. To je dokazala na utakmici protiv Islanda. Neovisno o snazi grupe u kojoj smo sada, s pravom Hrvatska može računati na borbu za medalju. Hrvatska i ovakva kakva je sada, trenutno ima šest igrača koji su već osvajali medalje, a 14 igrača koji igraju Ligu prvaka", kazao je Červar.

U drugoj rundi u grupi 1 Hrvatska će igrati mečeve s Francuskom, Makedonijom i Poljskom, a tu su i Norveška i Bjelorusija s kojima je Hrvatska već igrala. Trenutno stanje u grupi izgleda ovako: Poljska je prva sa četiri boda, Norveška druga s istim brojem bodova, zatim ide Hrvatska, pa Francuska koje imaju po dva boda te Bjelorusija i Makedonija koje nisu prenijele bodove u ovu rundu.

Foto: EPA
Foto: EPA

Hrvatska ima bolji kontinuitet od Francuske

Najviše pažnje sigurno će privući novi sudar Hrvatske i Francuske koji je na rasporedu 23. januara. Međutim, Červar ne smatra da Francusku treba gledati kao posebnog rivala.

"Ne. Ja bih rekao da se ne mogu jednako vrednovati medalje koje osvoji Hrvatska i one koje osvoji Francuska. Hrvatska ima četiri miliona ljudi, a oni više od 60 miliona. To je razlika u odabiru selekcije. Mnogo su bogatiji i imaju mnogo više klubova i igrača. Zato su rezultati Hrvatske itekako cijenjeni. Hrvatska je od 1990. do 2016. osvojila 12 medalja. Ne smijemo nikako zaboraviti da su među tim medaljama dva olimpijska zlata, te sve ostale medalje sa svjetskih i evropskih prvenstava. Od 2003. godine u kontinuitetu Hrvatska je u vrhu svjetskog rukometa. Osvojila je manje medalja od Francuske, ali imala je bolji kontinuitet, jer Hrvatska je imala manje oscilacija. Bilo je trenutaka da su Francuzi bili deseti i 11. u tim godinama, a Hrvatska je uvijek bila prvi vrhu i to je sportski podvig", smatra bivši selektor Italije i Hrvatske.

Červara je iznenadila visoka pobjeda Poljske nad Francuskom (31:25) pošto su Poljaci nezasluženo slavili prva dva meča. Upravo je pobjeda Poljaka protiv Francuza pokazatelj da bi se i domaćin mogao okititi zlatom.

"Zbog toga što sam gledao prve dvije utakmice Poljske, u kojim nisu zasluženo pobijedili, iznenadila me njihova pobjeda protiv Francuza. Srbija je protiv Poljske imala sedmerac koji je promašila u posljednjim momentima, Makedonija je imala utakmicu u rukama, ali Poljaci su slavili. Međutim, protiv Francuske su iznenadili, ne samo mene, nego sve gledatelje koji su gledali prve dvije utakmice Poljske. Protiv Francuza nadvisili su sami sebe.

Na temelju rezultata koji daju za pravo da se govori o favoritima, to su sigurno Španija, Francuska, Hrvatska, Danska i Poljska. Tih pet reprezentacija su glavni kandidati, ali ima još timova koji su se predstavili u dobrom svijetlu poput Norveške i Švedske. Iznenađenja su uvijek moguća", oprezno naglašava Červar.

Povod za razgovor sa Červarom nije samo Evropsko prvenstvo u rukometu, jer prije četiri dana je 65-godišnji trener od Evopske rukometne federacije (EHF) dobio nagradu za trenerska dostignuća čime je postao prvi rukometni trener s takvim priznanjem.

Foto: EPA
Foto: EPA

EHF pokazao da Červar spada među najveće trenere svih vremena

Jasno, čovjek koji je, među ostalim, osvojio Olimpijsko zlato (2004.), Svjetsko prvenstvo (2003.) i dva evropska srebra (2008. i 2010.) sa reprezentacijom Hrvatske, zatim osam naslova prvaka Hrvatske i sedam hrvatskih kupova na klupi Zagreba, te četiri makedonska naslova prvaka i četiri Kupa na klupi Metalurga iz Skoplja, zasigurno zaslužuje posebno priznanje kao jedan od najvećih rukometnih trenera u historiji ovog sporta.

"Ja sam to razumio kao priznanje svom dugogodišnjem radu i tada sam rekao jednu misao koju smatram vrlo bitnom. Nisam profesor rukometa, ali jesam rukometni trener koji ima viziju i ideju, te koji je izgrađivao sve to i ulagao u sebe tokom svih tih godina. Jednako tako, učio sam od vrhunskih stručnjaka raznih profila, kao i od drugih trenera.

Prema tome, naravno da je to moja zasluga, za moj rad, moju upornost, marljivost, ali jednako tako i zasluga svih generacija igrača koje sam trenirao i svih klubova koje sam vodio, kao i hrvatske rukometne reprezentacije koja mi je omogućila da zajedno s reprezentativcima ispunim slatki dječački i trenerski san, a to je da jednog dana budem trener svjetskog i olimpijskog prvaka. Taj san mi se ostvario.

"Dakle, sve to je zaslužno za moje uspjehe, ali opet ja sam nagradu razumio kao poruku da trebamo svi, neovisno o kojoj se sferi života radi, ulagati u sebe, vjerovati u svoj rad i znati da nijedan trud, nijedan izgubljeni dan, nijedna žrtva nije uzaludna. Nagradu shvatam kao poruku da čovjek uvijek na kraju dobije ono što zaslužuje", poručio je slavni trener.

U putu ka stjecanju znanja, Červar nije tragao samo za sportskim ili rukometnim ličnostima, jer korisno znanje je uvijek dobrodošlo, neovisno o tome iz koje "posude" izlazi. O tome govori i trener koji se ovim poslom bavi više od 40 godina. Učio je od osnivača Apple kompanije pokojnog Stevea Jobsa, koji spada među najinspirativnije ličnosti kraja 20. i početka 21. stoljeća, ali i od slavne nobelovke Rite Levi-Montalcini iz Italije koja je preminula 2012. godine.

Foto: EPA
Foto: EPA

Još uvijek željan izazova, inspiracija mu i Steve Jobs

"Ne sramim se reći da volim učiti od drugih. Nije dovoljno misliti da ste najpametniji. Ima puno lijepih stvari koje u životu čujete i možete ih primijeniti u svom životu. Kod Stevea Jobsa mi se sviđalo to što je rekao da čovjek ne smije, na određeni način, nikada stariti.

Čovjek uvijek treba biti znatiželjan i djetinjast. Znatiželjan u smislu da uvijek želi vidjeti šta se događa iza velike planine. Znatiželja vas čini mladim. Čovjek postaje star kada prestane učiti. I sa 20 godina možete biti stari, ako se ulijenite i ne ulažete u sebe.

Neki dan sam čitao o Riti Levi-Montalcini, neurologinji koja je preminula 2012. godine kao najstarija osoba sa Nobelovom nagradom. Imala je 103 godine kada je umrla. Radila je intervju u posljednjoj godini života, pa su je pitali kada ide u penziju. Ona je odgovorila: "Uopće ne idem u penziju. Spremam se da idem u Afriku raditi na kognitivnim sposobnostima žena u Africi".

Potom su je pitali kako se osjeća njen mozak sa 103 godine, a kako je funkcionirao kada je imala 26 godina. Onda je ona rekla da ljudi mogu vidjeti samo starost po njenim rukama i po fizičkom izgledu, ali da njen mozak funkcionira kao onda kada je imala 26 godina. Dakle, ona je rekla da ćelije i neuroni izumiru i nestaju u čovjekovom mozgu, ali da se mogu regenerirati ako se svakodnevno uči i ulaže u sebe", opisuje Červar.

Trenutno je na klupi makedonskog Metalurga u koji je stigao 2009. godine. Nedavno je najavio da bi mogao napustiti klupu ovog kluba na kraju sezone. Ovog puta nije to jasno definisao, nego je želio svojim riječima pokazati da u njemu gori ista želja za pobjedom i novim izazovima.

Još uvijek sam iznimno gladan pobjeda. Kao da sam na početku trenerske karijere. Nisam se umorio od pobjeda koliko god sam ih doživio. Ali, isto tako i poraza, jer na porazima se najbolje uči. Pobjede vam nekada mogu biti neprijatelj, jer vam lažno govore da nećete nikada izgubiti, a izgubit ćete. Itekako. Čovjek obično jača karakter kada je teško i kada se nalazi u poteškoćama. Željan sam izazova. Želim pobijediti u smislu da se želim nadmetati i takmičiti. Ali, zato i dalje učim.

U onom trenutku kada ne budem imao taj instikt, želju za pobjedom, kada se ne budem želio usavršavati, u onom trenutku kada počnem osjećati da mi odlazak na trening i osvajanje nečega ne pružaju zadovoljstvo, u tom času ću znati da je to trenutak da se oprostim. A to će biti naravno težak trenutak, ali u životu se i na to trebate spremati", iskreno govori najuspješniji hrvatski rukometni trener.

Obično datum rođenja, kao i mjesto rođenja neke osobe trebaju ići negdje na početku priče. U ovom slučaju baš i ne. Jer, čovjek rođen 22. septembra 1950. godine i danas ima isti motiv kao i onda kada je iz mjesta Delići kod Vrsara, koje nema više od 3.000 stanovnika, krenuo pisati priču o čovjeku koji će postati jedan od najvećih rukometnih magova svih vremena i koji će svojim ljudstvom, pored hrvatskog, imati još dva državljanstva - italijansko i makedonsko.

"Bio bih spreman za još jedan ozbiljan izazov, ali ne sa nekim poznatim klubom ili reprezentacijom, nego sa klubom ili reprezentacijom koja traži svoje mjesto pod suncem i koja je spremna napraviti veliki rezultat, te koja bi se radovala svakom izazovu. Razlog toga je što dolazim iz malog mjesta, iz provincije, i uvijek sam prkosio jačim, bogatijim i poznatijim. To bi bio moj kraj, ali sa istim motivom kao i prije. A to je motiv da napravim nešto što prije nije bilo. To me pokreće. Eto, ta bi bila među posljednjim željama moje karijere", naglasio je Lino Červar.