Benjamin Burić: Kada kreneš sa dna i uspiješ, onda sve uzimaš, jer si gladan pobjeda
Burić brani za HSG Wetzlar i nalazi se na trećem mjestu tabele koja statističkim podacima rangira golmane lige. Ispred njega su Mattias Andersson iz Flensburga i Carsten Lichtlein iz VFL Gummersbacha. Takav podatak govori dovoljno o formi i uspjehu 27-godišnjeg Burića koji će od ljeta braniti boje njemačkog velikana Flensburga.
"Trenutno sam treći golman lige. To dovoljno govori o ovoj sezoni i ja sam zadovoljan. Odgovara mi Bundesliga, mnogo toga sam promijenio od dolaska ovdje, mnogo više sam se posvetio rukometu i to je dalo rezultate. U Flensburgu ću imati jaku konkurenciju, ali imao sam i ranije slična iskustva. To mi je samo podstrek da još više radim. Idem uvijek tamo gdje ću napredovati, zato idem u Flensburg i ne brinem se za minutažu, jer ćemo imati mnogo utakmica", kazao je Burić na početku razgovora za Klix.ba.
Slučajno počeo trenirati rukomet, na gol stao zato što nije želio trčati
Burić je u rukometu stigao među zvijezde, ali nije razmišljao o tome kada je kao dječak odustao od treniranja nogometa i zaplovio u svijet rukometa. Jer, Burić se rukometom nije počeo baviti da bi bio jedan od najboljih golmana, nego jednostavno da se bavi sportom. Odrastanje u Maglaju, gradu u kojem je rukomet itekako popularan, nekako se ističe kao ključni razlog zašto je uopće odabrao rukomet, a lijenost zbog koje nije želio trčati bila je razlog da stane na gol RK Maglaj. Tako je sve počelo.
"Rukomet sam slučajno krenuo trenirati. Trenirao sam nogomet pa onda rukomet, ali sam prvenstveno želio braniti, jer mi je bilo mrsko trčati. U rukomet sam ušao, jer je generalno moja generacija trenirala rukomet. Ubrzo sam shvatio da će rukomet biti dio mog života, a po prelasku u Izviđač sam vidio da mogu napraviti ozbiljnu karijeru", prisjeća se Burić.
Uprkos napornom radu i brojnim odricanjima, Burić svoj uspjeh ne koristi kako bi se hvalio, već tvrdi da je samo imao - sreće. Možda. No, prava je sreća to što Burić na parketu ništa ne prepušta slučaju i tamo nije skroman.
"Kada praviš karijeru, potrebno je mnogo sreće. Znanje i treninzi se podrazumijevaju, ali je sreća mnogo važan faktor. Ja sam imao sreću da pređem u Izviđač iz Ljubuškog koji je u to vrijeme bio vrhunski klub u kojem si mogao pokazati svoj talent. U tom klubu sam imao još veći motiv da što prije odem u jaču ligu od bosanskohercegovačke. Želio sam otići tamo gdje se sportisti više cijene. Ipak, uvijek sam išao postepeno, a sada na Flensburg ne gledam kao na klub koji će mi sigurno biti posljednja stanica, jer prvenstveno želim biti tamo gdje mogu osvajati najveće titule. I s Flensburgom je to moguće tako da postoji mogućnost da se dugo zadržim u tom klubu", govori naš sagovornik.
Mi iz BiH drugačije gledamo na uspjeh
Burić je u Izviđaču bio od 2010. do 2013. godine, a onda je prešao u Gorenje Velenje. Sve rukometne stanice, osim ove posljednje koju prolazi u Njemačkoj, prolazio je zajedno s bratom blizancem Senjaminom, uspješnim pivotom naše reprezentacije koji brani boje Nantesa, a od naredne sezone nastupat će za PPD Zagreb.
"Ispočetka mi se bilo teško naviknuti bez brata, jer cijeli život živiš s jednom osobom i onda dođeš sam u sobu i pitaš se gdje je druga moja polovica. Jedan drugom smo bili oslonac i lakše smo prolazili kroz sve probleme i uspjehe koje smo imali. Zahvalan sam Bogu pa postoje društvene mreže tako da se po cijeli dan čujemo. Senjamin se zeza i kaže da smo mi kao muž i žena", opisuje Benjamin koji je s bratom igrao u Maglaju, Izviđaču i Gorenju.
Veliku zahvalnost za svoj uspjeh Benjamin duguje roditeljima u kojima vidi heroje. Svjestan je koliko je teško odgojiti dijete i od njega izgraditi karakternu ličnost. Zbog toga neizmjerno cijeni trud svojih roditelja koji su odgojili njega i dvojicu njegove braće. Težina života u BiH, posebno za one koji se sjećaju rata, osudi vas na borbu. Benjamin zato sada ne želi da mu bilo kakav uspjeh izmakne ispod ruku.
"Roditelji su junaci za nas trojicu braće, mnogo su se borili za nas. Svi kažu da je najteže odgojiti i izgraditi čovjeka, zbog toga im dugujem veliku zahvalnost. Ja ljudima ovdje ne mogu objasniti koliko mi je bilo teže uspjeti nego njima. Moj osjećaj kad napravim uspjeh nije isti kao njihov osjećaj kad uspiju. Ti si bukvalno došao sa dna i zato kada dođeš na vrh, ne želiš nikom ništa ostaviti, nego sve kupiš, jer si gladan pobjeda", naglašava Burić.
Bojim se za budućnost reprezentacije, a vjerujem da možemo na Evropsko prvenstvo
Tema koju nismo mogli preskočiti je reprezentacija BiH. Burić je bio junak naše rukometne reprezentacije u mečevima kvalifikacija za Evropsko prvenstvo kada smo upisali dvije pobjede protiv Švicarske. Vječno će se pamtiti druga pobjeda, upisana u Tuzli, kada je Burić sakupio 20 odbrana. Branio nas je od protivnika, ali nije nas mogao odbraniti od pogrešnog spiska. Spiska zbog kojeg smo bitku sa Švicarcima izgubili za zelenim stolom i time izgubili plasman u baraž.
"Ovo posljednje što se desilo je katastrofa. Bio sam ljut i na ljude iz našeg Saveza i na delegate. Ne želim govoriti ko je kriv, nije mi ni briga, a jasno je da je neko pogriješio. Ostaviš srce na terenu, svedeš jednu ekipu da postigne samo 15 golova, što je vrhunski uspjeh i na kraju sve izgubite zbog gluposti. Vjerujte da je baraž za BiH velika stvar bez obzira na to protiv koga igraš. Mnogo toga riskiramo dolascima na okupljanje, gdje gledamo šta sve nemamo, ništa nam nije plaćeno, skoro sve plaćam od novca koji zaradim u klubu... Bukvalno riskiramo svoje karijere, jer u reprezentaciji nismo osigurani i nedostaje mnogo toga. Mi možda nismo neka kvalitetna ekipa, ali se borimo. Nemamo ni nagrade da odemo u baraž i onda kada ga izborimo. Razočarani smo odnosom države prema reprezentaciji", u jednom dahu govori Burić.
BiH će u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2020. godine igrati u grupi zajedno sa Češkom, Bjelorusijom i Finskom. Burić smatra da imamo sasvim realne šanse da se plasiramo na Euro. Dodaje da je selektor Bilal Šuman donio pozitivne stvari u reprezentaciju, ali napominje da selektor nažalost nema dovoljno vremena da sve ideje sprovede u djelo. Burić se posebno brine za budućnost reprezentacije, jer ne vidi mlade igrače koji bi mogli postati nosioci tima.
"Selektor je dao svoj neki smjer i teži svojoj taktici, ali ima malo vremena da bi nas uigrao, jer mi se godišnje sastajemo po nekih 20 dana. Mislim da smo napredovali kod njega, da igramo brže, ali bez velikih takmičenja, džaba sve to. Brinem se za budućnost reprezentacije, jer ne vidim neke mlade momke koji u budućnosti mogu nositi reprezentaciju. Imamo igrače koji godinama igraju za reprezentaciju, a ne naziru se neki talenti koji bi njih mogli zamijeniti", govori Burić.
Pored roditelja, Burić se zbog svog uspjeha posebno zahvaljuje i kondiconom treneru Adiju Mujičiću s kojim privatno sarađuje. S Mujičićem se upoznao prije tri godine, tada su Benjamin i Senjamin odradili prvi trening s njim, a nakon toga i sklopili saradnju kada su vidjeli plod vrijednog trenerskog rada. Njihova saradnja je odličan primjer i pokazatelj da BiH posjeduje ljude koji su sposobni biti važna karika u uspjehu sportista koji nastupaju na najvišem svjetskom nivou.
"Taj susret se desio prije otprilike tri godine. On je prišao meni i bratu i ponudio se da nam pokaže nekoliko treninga. Vremenom smo postali prijatelji i radne kolege. U nas je usadio pozitivne promjene i po pitanju gledanja na sport, kao i po pitanju motivacije. Drago nam je što nas je upoznao i njegovi rezultati rada s nama su vidljivi. Više ne propuštamo pripreme s njim i redovno ga izvještavamo o našem stanju. Adi je pratio naše igre i obratio pažnju na to šta nam je potrebno. Odlično se pripremio za tako ozbiljan proces koji daje rezultate", kazao nam je Burić.
