Tokom akcije prebacivanja ranjenika sa Dobrinje u bolnicu Koševo, vozilo hitne pomoći, kojim je upravljao Keli, zaustavljeno je na kontrolnom punktu, a njemu se od tada gubi svaki trag. Posmrtni ostaci pronađeni su četri godine kasnije na Stupu. Keli je pokopan 4. juna 2004. godine na groblju Bare. Prema želji njegove porodice, pokopan je sa dresom voljenog kluba. Keli je živio za svoje Sarajevo.
Uzoran čovjek i nogometaš
Ono što se o njemu kao čovjeku može reći, može stati samo u jednu riječ – ljudina. Bio je uzoran nogometaš, bio je primjer kako se ponaša na terenu. Nesumnjivo, bio je jedan od najboljih nogometaša koje je FK Sarajevo dao.
Vidović je na Koševo je stigao u ljeto 1974. godine iz sarajevske Bosne. U prvoj sezoni izborio je mjesto u udarnoj postavi i upisao 29 nastupa. Narednih devet godina je sa dosta uspjeha igrao za tim sa Koševa. Odlični nastupi u bordo dresu nisu ostali nezapaženi pa je kasnije pozvan u nacionalni tim. Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 1. februara 1977. godine u prijateljskoj utakmici protiv Meksika.
Za Sarajevo je uvijek davao više od maksimuma. Igrao je do krajnjih granica svojih mogućnosti. Stoga je bio omiljen među pristalicama bordo boje. Uvijek je bio inspiracija za mlađe nogometaše koji su pokušavali dostići njegove uspjehe u sportskom, a posebno u ljudskom smislu.
Ulica na Dobrinji nosi njegovo ime
Keli je dres Sarajeva oblačio 241 put i pritom je postigao 14 golova. U ljeto 1983. godine napustio je rodni grad te se zaputio u Austriju. Potpisao je ugovor sa GAK-om, za koji je igrao šest sezona, nakon čega se oprostio od nogometa.
FK Dobrinja svake godine organizuje turnir u čast Želimiru Vidoviću Keliju, a jedna ulica na Dobrinji nosi njegovo ime.
Keli zbog svojih životnih načela ne smije biti zaboravljen.
