Nogomet
0

INTERVJU / "Vrhunac karijere je naslov sa Sarajevom '85"

Razgovarao: Edin Isanović
Slaviša Vukičević čuči prvi s lijeva na desno
Slaviša Vukičević čuči prvi s lijeva na desno
Slaviša Vukičević ostavio je neizbrisiv trag na najvećem bh. stadionu. Briljirao je u bordo dresu u sezoni 1984/85. Mnogi navijači Sarajeva reći kako je upravo njegov pogodak u dvoboju sa Vojvodinom bio presudan u borbi za naslov. Tim sa Koševa je u pomenutoj sezoni dotakao vrh, po drugi put u jugoslovenskoj ligi.

Vukičevića su mnogi upamtili po sjajnim nastupima i eleganciji u igri. Uvijek je bio spreman ponuditi nešto novo, nešto zbog čega gledaoci dolaze na stadion. Osvajao je karizmom i nogometnim znanjem. Na Koševo je stigao iz visočke Bosne, a dres Sarajeva nosio je devet godina. Nakon toga preselio je u Francusku i nastupao za Créteil. Karijeru je završio relativno mlad, u 32. godini. Slaviša inače živi u Parizu, ali je trenutno u BiH.

Za Sarajevo-x.com govori svom dolasku u glavni grad BiH, ponudama Partizana i Crvene zvezde, šamionoskoj generaciji, trenutnim aktivnostima...

"U bordo tim stigao sam sa 18 godina. Moram napomenuti da sam prije toga imao sjajnu ponudu Crvene zvezde. Sa Partizanom sam čak odradio i pripreme. Međutim, kada sam se vratio Vaso Radić i Svetozar Vujović su me usmjerili ka Koševu. Moram istaći da su oni bili veliki prijatelji moga oca“, počinje razgovor za naš portal Vukičević.

U to vrijeme stanovnici najvećeg bh. stadiona bili su između ostalih Sušić, Pašić, Musemić i drugi. Da li ste pomislili da za Vas neće biti mjesta u udarnoj postavi?

Nikada nisam tako razmišljao. Znao sam da imam 18 godina i da vrijeme radi za mene. Naposljetku sam došao do uloge prvotimca. No, bio sam svjestan da ću morati svakodnevno napredovati kako bih zadržao tu ulogu. Mnogo mi je pomogao i aktuelni selektor nogometne reprezentacije BiH Safet Sušić. Na prvom treningu mi je rekao - "Igrat ćeš“. Kada vam takav kompliment izgovori u to vrijeme najbolji igrač jugoslovenske lige, to se pamti, to se ne zaboravlja. Debitovao sam u prijateljskom dvoboju sa Mattersburgom. Gubili smo 2-0, ali smo na kraju slavili 4-2.

Spomenuli ste i šefa državne nogometne selekcije BiH Safeta Sušića. Kako je bilo igrati sa takvim znalcem?

Nažalost, na travnjaku nismo puno vremena proveli zajedno. Naime, on je otišao u vojsku, a kada se vratio ja sam morao obaviti istu dužnost. Poslije je Safet napustio Sarajevo.

Iako ste ostali bez najboljeg igrača, nekoliko godina kasnije Sarajevo osvaja titulu. Iz ove perspektive, da li ste to i očekivali?

Teško je biti favorit za naslov kada je u konkurenciji Crvena zvezda, Partizan, Hajduk i Dinamo. Ipak, imali smo sjajnu generaciju koju su činili Jozić, Pašić, Musemić, Jakovljević i drugi. Sa klupe nas je izvenredno vodio Boško Antić. Imali smo i sjajnu logističku podršku što je za Sarajevo kao klub bila rijetkost. Sve kockice su se složile i zasluženo smo dotakli vrh. Svi pamte Pašićev centaršut, Musemićev udarac glavom, Jozićeve majstorije... Stariji navijači tima sa Koševa ističu da je Vaš pogodak Vojvodini bio odlučujući?

Sigurno jedan od najvažnijih. Pobijedili smo 2-1, a ja sam postigao drugi gol. Sjećam se da su iz Hajduka, kao našeg najvećeg konkurenta donijeli kofer novca i ponudili klubu iz Novog Sada u slučaju povoljnog rezultata. Željeli su pokvariti naše pobjedničke planove. Na svu sreću nisu uspjeli. Bio sam presretan nakon ovog meča. To je bio vrhunac karijere.

Dres Sarajeva nosili ste do 1989. godine. Poslije toga odlazite u Francusku?

Tako je! Otišao sam u Créteil. Imao sam namjeru da se brzo vratim u bordo tim, jer sam se dogovorio sa Vujovićem da ga naslijedim na funkciji. Međutim, svi znamo šta se dešavalo tih godina. Fudbal sam igrao do 1994. godine. Iako sam imao 32 godine odlučio sa da kažem - dosta. Porodica je bila u BiH i bio sam pod velikim pritiskom. Možda sam mogao igrati još, ali ne žalim što sam tako postupio. Nakon toga odlazite u ternerske vode?

Da. Bio sam trener i sportski direktor u Créteilu. Završio sam školu i za menadžera. Sada skautiram za PSG, Saint-Étienn, Bordeaux i još neke francuske klubove. U Sarajevu sam zbog kvalifikacionog turnira reprezentacija do 17 godina.

Pratite li Premijer ligu BiH?

Svakako. Najviše zbog Sarajeva. Iznimno sam sretan zbog toga što su u vrhu. Vidim da će se nekoliko klubova boriti za naslov, ali bih prednost dao Željezničaru. Mislim da u ovom trenutku imaju sređenije unutrašnje odnose. Amar Osim je izvanredan strateg i on je veliki dobitak za bh. fudbal. Biće velika prevaga timu sa Grbavice u bici za naslov. Zbog njega imaju pravo na veliki optimizam. Iskreno, volio bih da tim sa Koševa bude na tronu, ali malu prednost dajem komšijama.

Samo po sebi nameće se pitanje - reprezentacija. Može li Vaš nekadašnji saigrač odvesti BiH na EURO?

Na kontinentalnu smotru ne može se otići slučajno, valjda niko u BiH ne živi u toj zabludi. Dolazak Sušića na mjesto slektora najbolji je potez NSBiH. Safet je miran i skroman. Vidite da je za nekoliko mjeseci pregledao više utakmica Premijer lige, nego Ćiro za čitavu godinu. Mislim da će Safet doći do konačnog cilja - plasmana na veliko takmičenje. Jedino što me brine jeste podatak da u državnom timu nema niti jedan igrač iz bh. prvenstva.