Optimizam veći nego ikada
0

ANALIZA / Možemo li slaviti nad snažnim Portugalom?

Piše: Edin Isanović
Foto: Feđa Krvavac/Fotoservis
Foto: Feđa Krvavac/Fotoservis
Generalno gledano, igra naše reprezentacije bazira se na formaciji 3-5-2, koja po potrebi prelazi u 5-3-2 (zavisno od igre suparnika i rezultata) i sadržaju (posjed lopte, kombinatorika, brza transformacija, visok presing na posljednji protivnički bedem). No, naš selektor treba riješiti nekoliko briga.

Za bh. nogometnu reprezentaciju se s pravom kaže da je jedan od naših najboljih prozvoda.Od kako se naša nacionalna vrsta takmiči u kvalifikacijama, do ove generacije niti jedna nije uspjela doći do baraža. Posljednja prepreka za odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo je Portugal. Šta možemo očekivati od dodatnih kvalifikacija?

Oni malo optimističniji smatraju da možemo nokautirati Ronalda i društvo. Dakako, u nogometu je sve moguće, pa i to, ali moramo biti oprezni, jer nam se takvo razmišljanje može vratiti kao bumerang. Neka naši u ovim utakmicama odigraju mirno, bez opterećenja i pokažu najviše što mogu. Konačno, već je i ovo uspjeh.

Ćiro priželjkivao "trikolore"

Gledajući sa ove distance presudne pobjede bile su u sudaru sa Belgijancima u Genku i Zenici, gdje je ispisana nova stranica bosanskohercegovačkog ponosa. Još pamtimo gol Džeke na Cristal Areni. Baš taj potez bio je u BiH inicijalna iskra za neviđenu navalu euforije, pune radosti.

"U stanju smo svakoga pobijediti“, tvrdio je šef državne nogometne selekcije. Ćiro je to stalno ponavljao, ali se činilo da je to jedna od njegovih parada kako bi motivisao igrače, uvjerio ih kako su moćni. Otrežnjenje je došlo u pravo vrijeme. U prijateljskom dvoboju poraženi smo od Irana.

"Za neke igrače više nema mjesta u reprezentaciji“, galamio je odmah nakon ovog meča Blažević. Tako je i bilo, nogometaši koje je pomenuo više nisu bili na spisku. U septembarskim sudarima savladana je Armenija i odigrano je neriješeno sa Turskom, čime smo došli na milimetar od baraža. Do konačnog cilja stigli smo trijumfom u Talinu. "Zmajevi" su u posljednjem kvalifikacionom okršaju doživjeli i najteži poraz, tih 2-5 protiv Španije brzo je zaboravljeno. Sve je bilo podnošljivo na objektivno veliki uspjeh. Iako je naš selektor priželjkivao Francusku, želja mu se nije ostvarila.

Kuglice su htjele da igramo sa Portugalom, reprezentacijom koja je izuzetno tehnički potkovana. Treba napomenuti da je Miroslav Ćiro Blažević za vrijeme selektorskog mandata u Hrvatskoj igrao protiv njih. To se desilo na Evropskom prvenstvu u "kolijevci nogometa" Engleskoj 1996. godine. "Vatreni" su poraženi 3-0 u utakmici koja nije ništa odlučivala.

Tehnička nadmoć

Naši suparnici njeguju tehničku igru, a niti jedan selektor ne mijenja taj način. Često igraju sa ofanzivnim krilima i jednim napadačem. Mnogi stručnjaci smatraju da ne posjeduju pobjednički mentalitet i taj psihološki moment može biti prevaga za nas. Također, imaju problema u trenucima kada protivnik igra presing, čime im se blokira kreativnost. Znaju biti neučinkoviti, te im je potrebno nekoliko prilika prije poentiranja.

U kvalifikacijama su se dosta mučili, ali su ipak na kraju došli do druge pozicije ispred Švedske. Najveći uspjeh ostvarili su na planetarnoj smotri nogometa 1966. godine u Engleskoj, gdje su bili treći. Ovaj svjetski nogometni izlog ostao je za portugalsku naciju upamćen po fantastičnoj pobjedi nad Brazilom koji je predvodio Pele. Rezultat je glasio 3-1. Utakmica se igrala u Liverpoolu, a lider te generacije bio je Eusebio, koji je na kraju postao prvi topnik Mundijala sa devet postignutih golova. Pored ovog World Cupa upisali su još tri nastupa.

Na kontinentalnim smotrama zabilježili su pet nastupa, a najveći domet napravili su 2004. (kao domaćin) kada su dobacili do finala. Nisu pokorili Evropu, poraženi su od Grčke. Sa klupe ih je predvodio Big Phil (Luiz Felipe Scolari) , kojeg su mnogi proglasili najzaslužnijim za renesansu nogometa na zapadu Pirinejskog poluostrva. Iako nije dotakao vrh sa portugalskim zlatnim naraštajem, ostao je do Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, poslije kojeg je odstupio.

Naslijedio ga je Carlos Queiroz, čovjek koji je poznat po dugogodišnjem asistiranju Alexu Fergusonu u Manchester Unitedu i neuspjelom vođenju najtrofejnijeg evropskog kluba, Real Madrida. Bio je šef državnog tima Južnoafričke Republike. Iako sa dosta optimizma gledaju na okršaj sa nama, vjerujemo da ih možemo nokautirati, te se tako proslaviti.

Pronicljivost veznih igrača

Pitanje koje najviše zanima sve ljubitelje nogometa u našoj zemlji jeste – kako se premijerno ukazati na Mundijalu? Generalno gledano, igra reprezentacije bazira se na formaciji 3-5-2, koja po potrebi prelazi u 5-3-2 (zavisno od igre suparnika i rezultata) i sadržaju (posjed lopte, kombinatorika, brza transformacija, visok presing na posljednji protivnički bedem).

No, naš selektor treba riješiti nekoliko briga. Prva je igra odbrane koja je postala ranjiva. Ćiro je stoga posegnuo za promjenama, pa je Jahića preselio u posljednju liniju. To je imalo pozitivan učinak u skok- igri, ali je donijelo i mnogo pukotina na lijevom boku. Naime, Jahić je protiv Španije često morao stizati na bok što je otvaralo suparnicima prostora u sredini. Na tome Ćiro treba bitno djelovati, računajući da u Spahiću i Nadareviću ima čvrste oslonce. Alternative su Mravac i Pandža.

Sredina terena morat će pomagati odbrani, naročito defanzivni vezni (Rahimić) i bokovi (vjerovatno Ibričić i Salihović). Glavna figura sredine biće maestralni Zvjezdan Misimović, koji donosi razliku u kvalitetu. Sa Muratovićem i Pjanićem, uz već znane mogućnosti Vladavića i Bajramovića dobija se više rješenja i raznovrsnosti. Možda je i naš najveći razlog za optimizam vezna linija. Pronicljivost naših veznih igrača može biti vrlo inspirativna za Edina Džeku i Vedada Ibiševića, vjerovatni napadački tandem.