{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kolumna: Kako su se u bosanskom dimu izgubili sjever i zapad

25.3.2007. u 18:44
0
0
Kolumna: Kako su se u bosanskom dimu izgubili sjever i zapad
0
Kolumna: Kako su se u bosanskom dimu izgubili sjever i zapad
Zamislite sada hipotetički rasplet događaja koji može sasvim realno postati vrlo vjerovatan. U jednoj rečenici više pretpostavki odavno nisam napisao. No, one se (pretpostavke) skoro na spilbergovski izrežiran način u holivudskoj industriji filma praktično mogu desiti u stvarnosti, još do kraja ove godine.
Radnja ove priče započinje u čudnoj martovskoj noći u Oslu na stadionu kojeg su navijači BH. Fanatikosi zapalili bengalkama, prije isteka 16. sekunde fudbalske utakmice između Norveške i Bosne i Hercegovine.

Engleski sudija Riley izriče hitnu i prijevremenu presudu: žurno se evakuisati sa terena, uključujući i 22 igrača u bijelim i crvenim dresovima. I dok se četveročlano sudijsko vijeće iz Engleske pojačano sa delegatom iz Belgije, u tunelima stadiona u Oslu lomilo u dilemi treba li ova najčudnija utakmica te subote početi od 17. sekunde ili je treba prekinuti nakon isteka šesnaest sekundi, na tribinima iz gola Adnana Guše desilo se čudo bosanskog otpora. I hercegovačkog, da se razumijemo, jer sam siguran da u Norveškoj ima bar 10.000 Mostaraca, Stočana, Bilećana, Trebinjaca, Gačana, Nevesinjaca i Čapljinaca, a od tog broja bar ih je petstotinjak do tisuću bilo te noći među Fanatikosima.

Ovdje će prestati moja virtualna crta razdvajanja Bosne od Herecegovine. I obratno. No, prije svega valja riješiti moguće dileme koje se javljaju kada je u pitanju tako osjetljivo pitanje kao što je pripadnost svojoj zemlji kao domovini i onom svom grumenu zemlje. Ako me već pitate može li se hercegovački dio naše države zvati Jugoistočna Bosna, ili možda Hercegova zemlja, reći ću vam – meni je to isto. Taman posla, da se sad zadeveram zbog toga što Rijeka i Istra nisu danas u Italiji, Imotski u Južnoj Bosni, što Solun nije u Makedoniji, Skopje u Grčkoj, Tirana na Kosovu, Priština u Albaniji, što nije Turska na Gazimestanu, Jeusalem u Palestini, Srbija u Tokiju i istočnom predgrađu Pekinga.

I konačno da zaokružim našu fudbalsku kvalifikacijsku grupu na svojevsrtan strateški i geopolitički način začinjen parodijom. Kako to da Mađarska nema more, a ima respektabilnu mornaricu? Eh, pa da je Tuzla tu negdje oko Budima i Pešte, pa da zasoli Dunav Mađarska bi imala more. Da je Šešelj na slobodi, a Milošević na Dedinju, radikali bi imali gradonačelnika Tokija, a Grobari bi bili najbrojnija navijačka grupa sa par stotina miliona fanova koji bi nabujali i do milijarde ako se u obzir uzme koridor Virovitica-Karlobag-Tokio-Peking. Hhhmm…, da su babi m… bila bi djed!

Doduše, malo sam otišao i do naše grupe iz prošlog ciklusa kvalifikacija, pa se u cijeloj priči Srbija pojavljuje kao prateći element koji tada bješe ojačan i Crnom Gorom. I dok mi sve ovo struja mislima čekajući da engleski sudija Riley odluči hoće li se igrati ili se neće igrati iz dima i vatre kojeg su raspalili Fanatikosi protegnu se rola platna duga pedesetak metara. Na njoj ispisano dvojezičnom verzijom da cijeli svijet razumije: na trokonstitutivnom Bosanskom za lokalne prilike i na engleskom da bi razumjeo ostatak svijeta, uključujući UEFA-u i FIFA-u: Fudbalski savez BiH – MAFIJA – The Bosnian Fottball Asociation – MAFIA. Kako sad ovo?

Zar je zaista moguće da će se u Oslu uliti u uši nekome, a posredstvom televizijskih kamera valjda nekome i na fudbalskom globusu u obliku lopte koja je možda okrugla, kako bi rekao Ušanović, da mi zaista u vrhu Fudbalskog saveza imamo ljude takvoga soja? Ma, ne vjerujem, govorim sebi, dok čekam da taj Englez Riley konačno odluči. Ma, odlučit će on crnoga vraga. Vidim sada kerove na lancima žedne krvi samo čekaju da krenu klati Fanatikose. Jedva ih drže na uzici norveški drotovi. Na um pade mi Marakana iz onog tamo ciklusa, detonacije, četnička ikonografija, šajkače s kokardama, fašistički i genocidni pokliči: Nož, žica, Srebrenica. Sad ovi kerovi vučijaci u sred Osla. Kontam opet poluglasno, a na pola u sebi, ja kako su ovi u Norveškoj reformisali policiju, žalosna nam majka, unijeli im Bosanci svu pirotehniku proizvedenu u Skandinaviji uključujući i Farska Ostrva. Nema Engleza Rileya, zabio se u tunelu dok se dim ne raziđe, a valjda mu onaj delegat na motorolu javlja da ima i kerova na stadionu. Šta kerova? U strahu su goleme oči. Vukovi su ono, pokušava me uvjeriti stariji sin koji ima osam godina. Naložio se moj Zenaid da će Bosna dobiti Norvešku, gledam ga onako i ono mu moralno i edukativno prozborim: neka sine tako i treba, patriotizma, a i pozitivne energije nikad na odmet. Pa, babo, jesi ti smiješan. Za koga ti bolan navijaš? Rekoh mu: pa sine, ja bi volio da dobijemo, ali Boga mi, nema šanse, taman da si mi ti ondje sada umjesto Guše na golu, zijanit ćemo. Aa-haa, tako si ti meni i danas govorio da će Bosna zijaniti od Hamburga, a jesi li vidio Tahirovića. Im'o je 23 odbrane.

Onako ga gledam, ma šta mi pričaš sine dragi, neću da ga okrećem stranputicom, pa mu i ne govorim da sam na kladionici igrao na Hamburg i Norvešku. Gledam dijete i sebi govorim koji sam ja hajvan. Održa mi rođeno dijete lekciju iz patriotizma, morala i još ponečega. Ma babo, ono su vukovi. Ma kakvi sine vukovi, ne rastu oni tamo, šupljiram mu dok još mogu, jer već dogodine će mi čvoku opaliti za ovu folinu. Drži ne daj, gore-dolje, tamo-vamo, vidim onu parolu smotaše Fanatikosi. Odlaze sa stadiona. Taman dobro, rekoh u sebi, momci povucite se bez žrtava, pustite sad mafiju i Savez, pomislih, ne gužvajte sada po Norveškoj, zasjedat će odmah stožer NATO-a za Sjevernu Europu.

Eno ga opet, Gušo istrča na teren, a ona ga baklja u 16. sekundi umalo ne strefi u glavu. Eno i Engleza Rileya, trči i on i pomoćnici i četvrti sudija, trči i delegat, protrča u to i mlađi sin Husein ispred ekrana, pritužilo mu da piški, ode i žena za njim, da mu podmetne tutu. Postaje pravo napeto. Sad i Norvežani potrčaše u stroju jedan do jednoga, širinom stadiona i mašu svojim navijačima. Ne bi mi ništa jasno, kojeg vraga sad oni slave, je li što više vatra ne gori, ne dimi, ne padaju baklje, pa im se svanulo. Pa u Norveškoj i voda gori u kantama, u jednom momentu kad su baklju ubacili u kantu, gori kanta k'o da je nafta u njoj, a ne voda. Norvežani, i igrači i navijači, mašu li mašu. Zaključih, pa naravno, to su nam Englez i Belgijanac odlučili – nema tekme – 3:0 za Norvežane i hajmo se igrati razlaza. Tako nam i treba, neka vala i ovako, samo da ovi kriminalci konačno odu iz Saveza. Prebacim na HRT. Slobodan udarac za Makedoniju. Goce Sedloski iz slobodnjaka u Maksimiru dovodi Makedoniju u vodstvo. Božo Sušec se pita: pa kuda je prošla ta lopta. Helem, kud je prošla da prošla, gubi Hrvatska od Makedonije. A, ovo su one noći kada više nismo sigurni koga vidimo u ogledalu, opet rekoh u sebi. Vratih se na kladioničarsku kombinaciju dana: kec na Kazahstan protiv Srbije, kec na Bosnu protiv Hamburga, Hrvatska-Makedonija poluvrijeme-kraj iz dvice u keca uz uplatu od tri marke eto hiljadarke, deseti dio plaće našeg izbornika Fuada Muzurovića. Kad si vala dajdža mogo sastaviti ovakav tim za 10 milja mjesečno, mogli smo komotno svi odigrati ova tri para, pa da ti se bar na trenutak približimo na blizinu i razliku od 9.000 KM. Naravno, ne kilometara, već naše valute, najjače u regionu Jugoistočne Europe, izuzme li se bezobrazni upad eura na bijelo tržište Kosova i vaskolike Crne Gore. Prostom matematičkom operacionalizacijom, a sve u sferi nagađanja, možemo računati koliko milja maraka uzimaju, odnosno njima priličnijim riječnikom kazano, jamljaju: Ušanović, Pašalić, Jelić, članovi tenderske Komisije za raspisivanje natječaja za izbornika. Pa dok se to još podijeli na članove Izvršnog odbora Fudbalskog saveza, na korumpirane novinare koji podanički vire iz debelih zadnjica kompromitovanih čelnika Saveza, ode ta cifra na basnoslovni višeznamenkasti iznos. Pošto je to sve u magli, treba se vratiti u atmosferu i približno isto agregatno stanje u atmosferi iznad travnjaka stadiona u Oslu. Dakle, vratimo se dimu. Jer gdje ima dima tu i vatre ima. E, kontam ja sada, moj Riley baš se praviš Englez, skrati ovu muku i ne daj da se blamaža nastavlja. Ma opet, prizivam u sebi ne znam više šta i koga, kako god okreneš prosuli smo se k'o riža. Ma neka smo, samo neka više sjašu s vrata ovi iz Saveza. Ma vala radi sudija šta hoćeš, zaboli me đon. Prekini, nastavljaj, igraj, puštaj kerove, zabijaj i ti golove za Norvešku, sviraj penale, deri nas, sve nam radi. Pa navikli ste vi Englezi to tako nama Balkancima, a napose Bosancima. Pa da Španci ne izjednačiše u 98.minuti preklanjske godine u Valensiji, do jutros bi se igralo dok nam ga ne bi šuk'no Martinez Felipe Domingo Alejandro Raul Gonzalez. E taj dok nam ga ne bi zabio pustio bi da se igra onaj tvoj Englez Steve Bennett, ćelav kakav si i sam. Zato, Riley sviraj više i neka tekma počne. Kad Bog zna neka vidi i čitav svijet kakav mi to cirkus od fudbalske Vlade trpimo. Moj Englezu, čak su nam i političari bolji od ovih iz Saveza.

Eh, zamisli sad gdje su jedni, a gdje su nam drugi, kad su ovi takvi, a oni ovakvi. A ako to još nekoga zanima, a prave se Englezi uprkos i unatoč svemu, sad ću vala ispričati nešto i o našim političarima, pa neka me daju uhititi. Hoću, o političarima, baš o njima. Pola ih je u tom Savezu. Dok ja o njima ispričam, Norvežani će nam utrpati četiri-pet komada i mirna Bosna, a još mirnija Hercegovina. Ma nije baš pola političara u Fudbalskom Savezu, ali nećemo cjepidlačiti, odnos je 51:49 posto. E, vidi sad, taj što je ispred 49 posto on je predsjednik Saveza, on ti je predsjednik Republike Srpske (ne pravi se Englez, znaš ti šta je to, pa čuo si za presudu Međunarodnog suda pravde u Haagu), dok ja to tako roncam u sebi bacam pogled na dalekovidnicu, ekran i haber kutiju istovremeno, i Boga mi vidim, tekma je krenula, rastrčali se naši, za neke od njih na terenu opkladio bih se da su prestali igrati, a za nekoliko njih ruku u vatru stavljam da ih moje oči prvi put vide. A, ima brate mili i onih koji su čini mi se pozvani iz Kamen Ingrada, Dragovoljca, Čukaričkog i Bežanije. Hajde, velim, nema veze, neka smo šaroliki i kameni i drage volje i spremi za bijeg. Moram ti se vratiti na predsjednika Milana Jelića, e taj ti je moj Englezu predsjednik i još svačega nečega. Predsjednik je on i maziva, i goriva, i ulja, i optime, i Modriče, i da znaš odmah u onoj kanti s vodom, gdje je ona baklja gorjela, jesi li ti siguran da je ono voda bila u kanti. Jarane moj, de ti to vidi dobro, pa kad budeš prijavljivao tamo nerede Fanatikosa UEFA-i i FIFA-i nemoj zaboraviti da mi imamo dvije rafinerije nafte, jedna je u Modriči, odakle je predsjednik našeg Saveza, a druga ti je jarane u Bosanskom Brodu. Eh, i tu ti je naš predsjednik sa još jednim svojim predsjednikom koji je iznad njega, Milorad se zove, a na Dodik se odaziva, i oni su ti za kvalitet nafte, a napose njezinih derivata, namazani i premazani svakom bojom, a najviše bojama plavom, bijelom i crvenom. To je za dobro mazivne i optimalne uslove petrolejne saradnje sa Rusijom. Ove ti napomene ja stavljam do znanja, tek toliko ako bi UEFA počela istraživati kako je vatra gorjela u kanti s vodom. Ili je nafta bila u kanti. Iz Modriče. Jok, iz Bosanskog Broda. Ne tvrdim ništa, ali sumnjam na sve. I nemoj mene tamo navoditi, da sam ti ja davao informacije, pa to kod nas svi znaju da je tako.

Eto, sada će nam predsjednik Milan Jelić od velike ljubavi prema Savezu i fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine sve raspoložive i neraspoložive snage unutar Republike Srpske odlučno pozvati da svojim grlima i glasnim žicama, bolje i sa tim, nego sa žicama u rukama, daju veliki doprinos u navijanju za BOSNU I HERCEGOVINU protiv viševjekovnog neprijatelja oličenog u dahijskim igračima fudbalske reprezentacije Turske. Kec ko kuća, još ako se bude igralo u Banjoj Luci. Tovari, svo Kraljevstvo Englesko na Bosnu i Hercegovinu. Kladi se sto posto na Bosnu, Kraljevstvo će ti biti ko nekad Otomansko carstvo. Samo dokle će, niko to ne zna. Već, ako se bude igralo u Sarajevu ili u Zenici, u Mostaru ili Širokom Brijegu, ni za živu glavu ne kladi se ni u šta, jer tu ti više vole Turke od Bosne i Hercegovine, to će biti bratska tekma gdje ne znaš ko je Turčin, ko je Bosanac, a ko Hercegovac. Vidiš, kakva ti je ta Bosna, a ti se još pravi Englez da ništa ne kontaš. Ma znaš bolan, javno su rekli i Dodik i Jelić kad su nam na žrijebanju preklanjske godine izvučeni protivnici. Njihova srca će kucati za Srbiju i tako će vazda biti, a za Bosnu samo onda kada Bosna bude igrala protiv Turske. To su rekli kad nismo još znali da će se Bosna i Hercegovina uskoro obračunati sa Turskom u ovim kvalifikacijama. I bubanj sa kuglicama reprezentacija svih država urotio se protiv Republike Srpske. K'o da je Boga mi bubanj kriv što Republika Srpska nije država. I k'o da je bubanj kriv što je izmješ'o u istu grupu Tursku i Bosnu. I k'o da je bubanj kriv što je nakon četničkog orgijanja na Marakani, i časnog plasmana Srbije u Njemačku, naletio ARGENTINSKI TORNADO i brzinom 6:0 pomeo Dodikovu, Ušanovićevu i Jelićevu reprezentaciju, po tri komada objema da brastki, zadnji put u životu podijele Srbija i Crna Gora. Darovaše ih Messi i kompanija. Po dvije okrugle lopte za Milana, Milorada i Muniba. Ipak bolje tri puta dva, već dva puta tri, da se Munib ne bi naljutio. I šta, gdje smo stali? Opet se praviš Englez. A, meraka čovječe okrenusmo silu Norvešku, onako ranjeni, Gušu gađali i naši navijači raketama, i Vikinzi laktovima po glavi, ali izdržali su. Pala je Norveška, fenomenalnim golom Misimovića i odličnom akcijom koju je završio Muslimović. Samo da sada Ahmed paša Pašalić ne počne s matematičkim kalkulacijama, ako Malta rani Moldaviju, a Grčka ne doputuje u Mađarsku, a ako Mađari zalutaju u San Marino kad krenu na Maltu, i ako mi Turskoj na Evroviziji damo 12 bodova, a Turci nama uzvrate sa 12, i ako grčki navijači zapale Oslo, a Norvežani puste Moldaviji, možda se nađemo u realnoj prilici da se borimo za treće mjesto u kvalifikacijskoj grupi.

A, uz povećanje plaće Pašaliću, Jeliću, Ušanoviću i Muzuroviću možda da odemo čak i do baraža. Gdje bi nam tada bio kraj? Ma nemaš ti pojma i samo se praviš Englez, moj sudija Riley, i poništio si čist gol maloj i jadnoj Norveškoj protiv koje se urotila cijela Bosna sa Hercegovinom u pripravnosti. I tako si u nemilost doveo Milana, Milorada, Muniba i Jusufa, Ahmeda, Ilju, Sulejmana pred povijesni meč stoljeća. Za koga navijati tad? Pitanje je sad?

Piše: Nermin Bise
[email protected]

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: